Tajnica hrvatske pregovaračke skupine Tamara Obradović Mazal nije pesimistična nakon izjave predsjednika Evropske komisije Jose Manuel Barrosa o potrebi novog institucionalnog okvira prije nego što na red za prijem dođe Hrvatska. Dobro je što je Evropska unija dala i rokove za rješavanje tog okvira proširenja – tijekom njemačkog i francuskog predsjedanja. To se poklapa i sa hrvatskom ambicijom – na tragu izjave povjerenika Rehna – o ulasku do kraja desetljeća, kazala je:
„Ono što je pred nama i ono čega smo dio je vođenje pregovora, nesmanjena dinamika, nesmanjen tempo. U ovom trenutku, i kao pregovarački tim i kao Vlada, ali i kao društvo u cjelini, ne smijemo dopustiti pretjerani pesimizam činjenicom da EU raspravlja o vlastitim moćima apsorbiranja novih članica o vlastitom institucionalnom okviru.“
Barroso nije rekao ništa novo, kaže najbolji hrvatski poznavatelj eurointegracija, aktualni predsjednik saborskog Odbora za evropske integracije, Neven Mimica. U ovom trenutku briselsko raspravljanje o institucionalnom okviru, pa čak ni o vremenskim okvirima nije presudno za hrvatski put prema Evropi. Sada su hrvatski prioritet – reforme:
„Prema tome, ne smije nitko, ni Vlada, ni pregovarački tim, pa ni javnost, uzimati previše presudnim ovakve izjave i ne smiju one biti praktički alibi za nečinjenje u reformskom i u pregovaračkom procesu.“
Hrvatska je dobila domaću zadaću da se pripremi za članstvo u Evropskoj uniji, i negdje 2008. godine pregovarački i reformski proces biti će pri kraju ili dovršen, a do tada će biti dovršena i ustavna debata, procjenjuje Mimica:
„Prema tome sve u svoje vrijeme. U trenutku kada Hrvatska bude spremna za EU, mislim da će postojati politička volja da se nađe i pravni način kako primiti 28 članicu EU.“
Upravo se danas u Bruxellesu predstavlja jednogodišnje izvješće o hrvatskom napretku u pregovorima. Najbolnije točke su – zna se –pravosuđe, korupcija, organizirani kriminal. Tu se iz Bruxellesa može očekivati samo jedna poruka, kaže Mimica:
„Da Hrvatska neće napredovati čak ni prema otvaranju nekih poglavlja ukoliko prethodno ne dokaže svoju sposobnost uvođenja evropskih standarda na tim područjima. Za druge zemlje, prije nas, ti kriteriji su bili postavljeni skroz prema kraju. Evo Bugarska i Rumunjska će ući u EU, a monitoring će se nastaviti. U našem slučaju taj monitoring, pogotovo na ovom području pravosuđa i korupcije, će biti puno ranije postavljen kao kriterij i kao praktički prepreka otvaranju pregovora, a ne samo kao uvjet za ulazak u članstvo.“
Mišljenja građana o ovim toplo-hladno porukama iz Bruxellesa su podvojena – neki su sve rezigniraniji, a neki kažu da reforme treba napraviti ne zbog Bruxellesa, već zbog boljeg života hrvatskih građana:
„To dalje odgađanje mislim da već ide svima na živce. Nitko više nije siguran kad će bit, što će bit. Ljudi su jako skeptični. Do 2010. godine još se može svašta izvrgnuti.“
„Mislim da sama Hrvatska ne može utjecati na to kako će se stvari dalje odvijati. Znamo kakve su sada zavrzlame oko donošenja evropskog ustava. Hrvatska se mora ponašati kao da će sutra ući u EU i samim tim će puno olakšati put i sebi samoj i cijeloj Evropi.“
„To uopće nije bitno, mi i tako imamo dovoljno svojih problema. Oni nam sve diktiraju, tako da je uopće nebitno da li će to biti 2010. ili 2012. godine.“
„To ne treba shvatiti niti ozbiljno, niti neozbiljno. Mi smo već zarobljeni. Biće po njihovom. Primit će nas onda kad oni budu htjeli. Samo nas koriste kao potrošače za svoju robu i svoje investicije.“
„Mislim da datumi definitivno nisu važni. Ono što je važno, to je da se zemlja unormali, što znači da se riješi korupcije, što znači da normalni, mali ljudi imaju priliku napredovati. Ako će nam to omogućiti primanje u EU – sjajno. Onda čim prije tim bolje.“
„Ja mislim da se ne bi ni trebalo gurati na silu u tu Evropsku uniju, nego ako treba provesti te reforme koje treba provesti, ja sam za to da se sve to napravi onako kako treba. Pa kad uđemo, uđemo. Bilo to 2008. ili 2010. godine. Koliko god vremena treba, treba. To je to.“
„Ono što je pred nama i ono čega smo dio je vođenje pregovora, nesmanjena dinamika, nesmanjen tempo. U ovom trenutku, i kao pregovarački tim i kao Vlada, ali i kao društvo u cjelini, ne smijemo dopustiti pretjerani pesimizam činjenicom da EU raspravlja o vlastitim moćima apsorbiranja novih članica o vlastitom institucionalnom okviru.“
Barroso nije rekao ništa novo, kaže najbolji hrvatski poznavatelj eurointegracija, aktualni predsjednik saborskog Odbora za evropske integracije, Neven Mimica. U ovom trenutku briselsko raspravljanje o institucionalnom okviru, pa čak ni o vremenskim okvirima nije presudno za hrvatski put prema Evropi. Sada su hrvatski prioritet – reforme:
„Prema tome, ne smije nitko, ni Vlada, ni pregovarački tim, pa ni javnost, uzimati previše presudnim ovakve izjave i ne smiju one biti praktički alibi za nečinjenje u reformskom i u pregovaračkom procesu.“
Hrvatska je dobila domaću zadaću da se pripremi za članstvo u Evropskoj uniji, i negdje 2008. godine pregovarački i reformski proces biti će pri kraju ili dovršen, a do tada će biti dovršena i ustavna debata, procjenjuje Mimica:
„Prema tome sve u svoje vrijeme. U trenutku kada Hrvatska bude spremna za EU, mislim da će postojati politička volja da se nađe i pravni način kako primiti 28 članicu EU.“
Upravo se danas u Bruxellesu predstavlja jednogodišnje izvješće o hrvatskom napretku u pregovorima. Najbolnije točke su – zna se –pravosuđe, korupcija, organizirani kriminal. Tu se iz Bruxellesa može očekivati samo jedna poruka, kaže Mimica:
„Da Hrvatska neće napredovati čak ni prema otvaranju nekih poglavlja ukoliko prethodno ne dokaže svoju sposobnost uvođenja evropskih standarda na tim područjima. Za druge zemlje, prije nas, ti kriteriji su bili postavljeni skroz prema kraju. Evo Bugarska i Rumunjska će ući u EU, a monitoring će se nastaviti. U našem slučaju taj monitoring, pogotovo na ovom području pravosuđa i korupcije, će biti puno ranije postavljen kao kriterij i kao praktički prepreka otvaranju pregovora, a ne samo kao uvjet za ulazak u članstvo.“
Mišljenja građana o ovim toplo-hladno porukama iz Bruxellesa su podvojena – neki su sve rezigniraniji, a neki kažu da reforme treba napraviti ne zbog Bruxellesa, već zbog boljeg života hrvatskih građana:
„To dalje odgađanje mislim da već ide svima na živce. Nitko više nije siguran kad će bit, što će bit. Ljudi su jako skeptični. Do 2010. godine još se može svašta izvrgnuti.“
„Mislim da sama Hrvatska ne može utjecati na to kako će se stvari dalje odvijati. Znamo kakve su sada zavrzlame oko donošenja evropskog ustava. Hrvatska se mora ponašati kao da će sutra ući u EU i samim tim će puno olakšati put i sebi samoj i cijeloj Evropi.“
„To uopće nije bitno, mi i tako imamo dovoljno svojih problema. Oni nam sve diktiraju, tako da je uopće nebitno da li će to biti 2010. ili 2012. godine.“
„To ne treba shvatiti niti ozbiljno, niti neozbiljno. Mi smo već zarobljeni. Biće po njihovom. Primit će nas onda kad oni budu htjeli. Samo nas koriste kao potrošače za svoju robu i svoje investicije.“
„Mislim da datumi definitivno nisu važni. Ono što je važno, to je da se zemlja unormali, što znači da se riješi korupcije, što znači da normalni, mali ljudi imaju priliku napredovati. Ako će nam to omogućiti primanje u EU – sjajno. Onda čim prije tim bolje.“
„Ja mislim da se ne bi ni trebalo gurati na silu u tu Evropsku uniju, nego ako treba provesti te reforme koje treba provesti, ja sam za to da se sve to napravi onako kako treba. Pa kad uđemo, uđemo. Bilo to 2008. ili 2010. godine. Koliko god vremena treba, treba. To je to.“
