Dostupni linkovi

logo-print

Najveći povratak ostvaren 2002. godine


U Federaciju BiH se od 1996. do 30. juna ove godine vratilo oko 400.000 izbjeglih i 350.000 raseljenih lica, izjavio je pomoćnik direktora Federalnog zavoda za statistiku Krešimir Krmpotić. Od ukupnog broja izbjeglica, vratilo se oko 250. 000 Bošnjaka, 75.000 Hrvata, 51.000 Srba i 4.500 ostalih. Najviše izbjeglih i raseljenih osoba u Federaciju se vratilo tokom 2002. godine.

* * * * *

Proces ponovne registracije raseljenih osoba i izbjeglica na području općine Jablanica zvanično je okončan 3. septembra i pokazalo se da još uvijek u ovoj općini 500 osoba ima status raseljenih. U jedinom kolektivnom centru, «Gornja kolonija», smještene su 53 porodice sa 146 osoba. Od ukupno 250 aplikacija za priznavanje statusa raseljenih i izbjeglih osoba, za 160 porodica, odnosno 500 osoba, priznat je status, dok je njih 260 izgubilo taj status. Od 426 ratom uništenih stambenih jedinica, na obnovu čeka još 200 kuća i stanova.

* * * * *

Udruženje građana za vraćanje stare devizne štednje u BiH najavilo je da će organizirati proteste i blokade saobraćajnica i banaka ukoliko Parlamentarna skupština BiH na narednom zasjedanju ne usvoji prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izmirenju duga po osnovu stare devizne štednje. Na sastanku predstavnika Udruženja, održanom u Bijeljini, najavljeno je da će se stare devizne štediše obratiti Međunarodnom sudu pravde u Strazburu ako Parlamentarna skupština BiH ne usvoji zakon na osnovu kojeg bi bili obeštećeni. Predsjednik Upravnog odbora Udruženja Svetozar Nišić je izjavio da štediše zahtijevaju da im budu isplaćene kamate po ugovorima, da isplata počne ove godine, te da im cijeli dug bude isplaćen u narednih pet godina.

* * * * *

Podnošenje zahtjeva za proces verifikacije pojedinačnih potraživanja po osnovi stare devizne štednje počelo je 1. septembra, a prvobitno utvrđeni krajnji rok 16. oktobar biće produžen, saopštilo je Ministarstvo finansija Federacije BiH.
Verifikaciju je moguće obaviti u 48 organizacionih jedinica, odnosno agencija sa skraćenicom AFIP i FIP. Za verifikaciju potraživanja po osnovi stare devizne štednje potražitelji treba da popune jedan od obrazaca i da prilože originalnu deviznu knjižicu ili drugu bankovnu dokumentaciju, ugovor ili karticu kojom je račun stare devizne štednje otvoren, pravosnažno rješenje o nasljeđivanju ukoliko se radi o nasljedstvu, ličnu kartu i eventualno druge dokumente. Zahtjevi se dostavljaju lično na šalterima organizacionih jedinica koje su predviđene za proces verificiranja, ili posredstvom opunomoćnika uz predočavanje ovjerene punomoći. Predviđeno je da se do 31. decembra izvrši isplata od 100 KM, s tim da potražitelj treba dati izjavu da je saglasan s ovim iznosom. Popis svih potražitelja koji budu potpisali saglasnost će biti javno objavljen u medijima.

Također, do 31. decembra 2007. izvršit će se isplata do 1.000 konvertibilnih maraka, dok će ostale isplate biti realizirane u obveznicama. Sve agencije treba da do 15. januara 2007. godine završe obradu podataka. Ministarstvo finansija pozvalo je sve potražitelje koji su ranije izvršili verifikaciju da dostave potvrdu o tome, kako bi se izdala nova potvrda uvećana za iznos obračunate kamate, u skladu sa zakonom. Više informacija o registraciji ušteđevine iznosi za naš program Tihomir Ćurak, pomoćnik federelanog ministra za finansije:

“Postupak verifikacije stare devizne štednje je otpočeo od 1. 9., znači od 1. ovog mjeseca, i nastavlja se u svim onim organizacionim jedinicama FIP-a i AFIP-a gdje je to bilo i ranije. Važno je samo napomenuti da sve one pravne radnje, sve ono šta su ljudi uradili u ranijoj verifikaciji ima pravnu snagu i to je u redu. Međutim, zbog njihove koristi, budući da je novim zakonom pripisana kamata od 0,5 posto godišnje, bilo bi dobro da se pojave sa ovom svojom bivšom potvrdom, ranijom potvrdom u agencijama za verifikaciju, i praktično da zamijene tu potvrdu za viši iznos - i da ponesu jednostavno broj svog računa na koji će to uplatiti, jer da bi dobili gotovinske iznose, moraju nam dostaviti broj svog računa i banku na koju ćemo to uraditi. Jer mi ćemo sigurno biti u poziciji da za nekih tridesetak tisuća štediša koji se verificiraju isplatimo skoro do tisuću maraka, možda i više, ukoliko uredni budu prijavljeni računi i banke na koje ćemo to uraditi. Pazite, za ovu godinu mi imamo 30 miliona maraka planirano u proračunu Federacije, što znači da praktično taj novac možemo potrošiti i uplatiti na račune građana koji verificiraju staru deviznu štednju - onaj zakonski iznos od 100 i 1.000 maraka.

RSE: Do kada je rok za verifikaciju?

ĆURAK: Pa on je sad formalno 15. 10. Međutim to je kratak rok, kasnili smo u početku verifikacije i zakon je bio malo tu nespretno formuliran, pa će doći do produžetka procesa verifikacije. Mi smo već podnijeli prijedlog da to bude najmanje još dva mjeseca poslije 15. 10.

RSE: Uglavnom, i oni koji su veće verifikovali svoje iznose i oni koji nisu nikako dobro bi bilo da se pojave u agencijama.

ĆURAK: Suština čitave priče je da bez obzira, u zadnje vrijeme ste čuli da u Parlamentu BiH se provode nekakve aktivnosti, bez obzira što se provodilo, bez obzira šta se mijenjalo u zakonu, verifikacija je nužan proces i ona se mora obaviti, bez obzira da li će biti isplaćeno za 5 godina, 7 ili 13 ili za 1 godinu, verifikacija je uglavnom obavezan proces.

RSE: Udruženja štediša uglavnom građane podstiču da se ne odazovu ovoj verifikaciji.

ĆURAK: Pazite, možda će biti nediplomatski, ali moram nešto reći. Ako mi od 670.000 računa, štednih knjižica gotovinskim isplatama rješavamo 540.000, onda je jasno da skoro četiri petine štediša neće biti više stare devizne štediše jer će biti isplaćeni ove i slijedeće godine. I onda mi je jasno zašto stare devizne štediše, zašto udruge, jer mislim da velika većina njihovog članstva neće biti više stare devizne štediše - skoro četiri petine, i mislim da se tu krije zec, jer ne vidim zašto ljude koji imaju manje iznose ne upute na verifikaciju i da naplate te manje iznose. A velike - neka se bore, neka biju bitku u paralamentu ako misle da mogu uspjeti doći do pomjeranja ukupnog vremena povrata stare devizne štednje.

RSE: Oni uglavnom kažu kako građani ne treba da to čine, jer će im biti poništena njihova knjižica itd.

ĆURAK: Ma ne znam. Hvala vama što ste mi omogućili da to kažem, ja neke stvari ne shvatam ponekad, ni medije ne shvatam, ja pozivam stare devizne štediše da razmisle i pozivam sve one koji imaju staru deviznu štednju da se pojave sa svojom deviznom knjižicom, jer praktično verifikacija je tehnički proces - ni tko šta dobiva, niti tko šta gubi, nego mi jednostavno spoznajemo koliko smo dužni pojedinačno i koliki je taj naš dug ukupno. Ako je to milijardu i kusur maraka, koliko se tvrdi, onda će očito trebati desetak godina. Ako to bude više, onda više, ako bude manje biće manje. U svakom slučaju, onaj ko se verificira mislim da je u velikoj prednosti.

RSE: Najčešće pitanje naših slušalaca je da li se mogu verifikovati ukoliko nemaju npr. knjižicu na kojoj je bila devizna ušteđevina?

ĆURAK: Zakon je tu maksimalno išao na ruku. Dođete u AFIP, podnesete zahtjev s tvrdnjom da imate staru deviznu štednju. Znači, zahtjev je dovoljan, podnošenje zahtjeva. U postupku dokazivanja morat ćemo ili mi kroz svoje evidencije, a bogami se potruditi i stari devizni štediša da dokažu da je imao staru deviznu štednju. Jer ako imamo slučajeva kao što je slučaj banke u Jajcu, gdje je banka izgorjela, nemamo podataka, jasno je da je jedini dokaz devizna knjižica. Znači, ne možete se sad pojaviti i bez knjižice, mi vas nemamo u evidenciji - tu će biti teško dokazati da je neko imalac, da je posjedovao staru deviznu štednju.

RSE: Molim vas da još odgovorite na vrlo konkretno pitanje našeg slušaoca iz Banovića. On kaže: “Staru deviznu štednju moja porodica je pretvorila u certifikate i uložili smo u privatizacijske fondove. Kakva je mogućnost da se ta ušteđevina vrati na deviznu knjižicu?”

ĆURAK: Nikakva. U ovom slučaju to je isto da kupite nešto, vi ste starom deviznom štednjom kupili dionice tog fonda i vi sad želite da svoju tu aktivnost financijsku, gdje ste na tržištu svojevoljno kupili i nešto prodali. Ne znam, jednostavno ne postoji mogućnost. Pa oni nisu više stare devizne štediše, oni nemaju više stare devizne štednje, ali imaju dionice fonda, a dionice fonda nisu stara devizna štednja.

RSE: A što se tiče devizne štednje koja je bila, uslovno kazana, na certifikatima, odnosno na izvodima iz jedinstvene matične evidencije, tu je problem već riješen.

ĆURAK: Tu nema problema. Svi računi koji su prebačeni na agenciju i nisu potrošeni u agenciji su stara devizna štednja i mi imamo evidenciju tih računa i to je praktično stara devizna štednja i nema potrebe trkati i pitati da li se prebacila na banku ili nije. To je stara devizna štednja i mi je tretiramo, mi je verificiramo ukoliko nije potrošena.

RSE: Gospodine Ćurak, hvala vam lijepa jer ste zaista razjasnili ovo ljudima...

ĆURAK: Hvala i vama. Kad god imate konkretna pitanja - htio bih i javnosti i starim deviznim štedišama kazati sve one odgovore koje nekad mediji, a čini mi se i politika, iz kojekakvih razloga zaokreću - na ta konkretna pitanja rado ću odgovoriti.

Zahtjevi i obrasci i dodatna objašnjenja mogu se dobiti na svim šalterima organizacionih jedinica koje su ovlaštene za proces verifikacije stare devizne štednje. Također, informaciju možete potražiti na ovim brojevima telefona: u Sarajevu 033 651 384; i u Mostaru 036 321 220.

* * * * *

U Sarajevu se danas završava trodnevni Prvi kongres naučnika iz BiH i dijaspore, u kojem učestvuje više od 200 najistaknutijih bh. stručnjaka iz preko 20 zemalja svijeta. Njihova želja je da kroz povezivanje sa kolegama koji stvaraju i rade “kod kuće” pomognu razvoj BiH. Kongres je organizovan na inicijativu Ministarstva obrazovanja Vlade Kantona Sarajevo. A ministar Emir Turkušić, između ostalog, kaže:

“Eho odziva prisutnih na ovom kongresu iz cijelog svijeta, vrlo je važno to ponoviti, sa svih kontinenata, iz 21 zemlje, je premašio sva očekivanja. Ja duboko vjerujem u iskrenost ponuda mnogih naših naučnika s kojima sam stupio u kontakt, s kojima sam razgovarao, da oni onakvi kakvi jesu, puni duha i volje i energije jesu spremni da pomognu ovoj zemlji, a nude toliko pomoći, što je sad jedan mali minus moram reći, da mi moguće u ovom momentu ne možemo da je apsorbujemo, zato što mi nismo kadri primiti toliku pomoć zbog toga što je kod nas naučnoistraživački rad u povoju. Kanton Sarajevo je najviše odmakao u zahtjevu organizatora ovog kongresa, ali mi moramo u cijeloj zemlji praviti pretpostavke, stvarati pretpostavke da se razvija kvalitetan naučnoistraživački rad iz kojeg će jačati tehnološki nivo zemlje, a iz njega, zna se, direktna je posljedica jačanje razvoja privrede, a iz razvoja privrede ono što se toliko često govori, a bez osnova, povećavanje radnih mjesta, povećavanje primanja penzionerima - i sve ostalo, ali dolazi kao posljedica organizovanih, sofisticiranih aktivnosti koje su toliko puta dokazane u cijelom svijetu. I mi ovim ne otkrivamo toplu vodu, ali je vrlo teško pokazati našoj stvarnosti, našem stanju duha i svijesti da je ta topla voda, otkrivena davno u svijetu i primijenjana i bezbroj puta dokazana, jedini put, dakle put znanja, razvoja svake zemlje.

Jedan od izlaznih rezultata ovakvog kongresa - to je uobičajeno uvijek da kongresi završavaju deklaracijom - a s obzirom na impoznatnost ovog skupa, ovo je izuzetno eminentan skup, je deklaracija - ona je po svojoj prirodi deklarativna, ali nije obligativna - će biti jedna jaka moralna obaveza našim vlastima svih nivoa da je pogledaju, da je prouče i da vide šta su smjernice i putevi razvoja. Dakle, ta deklaraciija će biti, po meni, jedna izuzetno moralna obaveza i na nju se uvijek može pozivati i sve političke instance u budućem vremenu koje dolazi podsjećati šta su uradili na toj deklaraciji i kako uopšte osluškuju jedan eminentni skup i šta su najpametnije, najiskusnije, najumnije glave BiH, koje su iz zemlje i inostranstva, koje su ovdje se okupile, na ovom skupu, i napisale i preporučile vlastima da radi. Poznato je da u razvijenim zemljama vlast uvijek osluškuje šta kaže akademija nauka, šta kaže nauka, zato što su vlasti koje su vizionarske uvijek svjesne da su nauka i tehnologija uvijek jače od politike i ideologije, a da politika i ideologija itekako mogu crpiti snagu iz nauke i tehnologije – a sve za dobrobit razvoja zemlje.”

Senada Softić Telalović, predsjednica Svjetskog saveza bh. Dijaspore, ističe brojne primjere o uspjesima koje Bosanci i Hercegovci postižu širom svijeta:

«U firmi Ericson, od 14, što zovu sineinžinjez, 8 su iz BiH, vladaju, aposlutno vladaju. I ono što je još zanimljivo - od svih tih nijedan nije završio obrazovanje u Australiji. To su inžinjeri koje je iškolovala BiH, koji su došli u Australiju, koji su imali taj ogroman talenat, koji su se uklopili i koji su svojim radom i svojim znanjem dostigli do te pozicije. Tako isto kablovska mreža «Zatelstra» - kad sam saznala da je iz Sarajeva, bila sam oduševljena. Mogla sam spomenuti i sportske oblasti. Glavni selektor i trener u streljaštvu je Miroslav Šipek, nekadašnji predstavnik bivše Jugoslavije u streljaštvu. Glavni trener i selektor, olimpijski selektor, u kajaku je iz BiH. Mi imamo takve primjere od svakodnevnice do najznačajnijih profesija, do sporta i ostaloga.»

Jedan od najzanimljivijih, ali i najmlađih učesnika kongresa je Sabina Čehajić (26 godina), koja je diplomirala psihologiju na Filozofskom fakulteu u Sarajevu. O putu nakon sticanja diplome, Sabina kaže:

«Nakon toga sam oitšla u Veliku Britaniju na magistarski studij kao stipendista Britanskog savjeta, odnosno britanske vlade. Tamo sam magistrirala na Univerzitetu Sasex upravo iz područja psihološko suočavanje sa prošlošću u BiH. Nakon završenog magistarskog studija ostala sam na istom tom univrezitetu gdje radim sada kao viši asistent i istovremeno radim na izradi svoje doktorske disertacije iz oblasti socijalne psihologije, tako da sam trenutno u Velikoj Britaniji. Inače sam iz Sarajeva, gdje sam ustvari i diplomirala psihologiju. U privilegovanoj sam pozciji, u poziciji gdje znači mogu da uporedim način studiranja, nije to bitno da li je psihologija ili bilo nešto drugo, kako je to studirati u našoj zemlji, a kako je to studirati vani i moram vam priznati da zaista razlike postoje i ogromne se, ne nužno u smislu da je tamo bolje a ovdje lošije, ali razlike su tu. Ja sam jako mnogo naučila ovdje i zahvalna sam i sretna sam što sam ovdje imala priliku da iscrpim ono što mi se nudilo ovdje, ali isto tako sam nakon svog diplomskog rada shvatila da moram da idem dalje ukoliko želim da naučim nešto novo. Meni je jako drago što se uopšte ova ideja začela i u jednu ruku i ostvarila. Ja kada sam čula prije možda nekih pola godine o ovoj ideji, ja sam je pozdravila, pozdravljam je u svakom mogućem obliku. Mislim da je ovo prvi korak, jer to je dugotrajan proces i nadam se da nakon završetka kongresa se neće završiti na ovom lijepom druženju, nego da će nešto zaista konkretno proizaći iz svega ovoga, pa makar u tom obliku te neke deklaracije koja će se početi primjenjivati postepeno. Zaista se nadam i pozdravljam ovu ideju u svakom slučaju. Mislim da je to mišljenje sviju nas učesnika u ovom kongresu. Ima nas i gdje god dođemo tako smo uspješni, to je nevjerovatno zaista. Ali isto tako sam naišla na tužne priče. Ja sam konkretno na ovom kongresu upoznala pet mladih ljudu, ne iz moje oblasti, to su obično tehničke znanosti, koji se nalaze na eminentnim univrezitetima u SAD-u i koji žele da se vrate, ali nailaze na zatvorena vrata - počevši od toga da se njihove diplome ne priznaju, da se diploma jednog Stenford univerziteta, koji je jedan od prvih pet univerziteta na ovom svijetu, na priznaje na ovom našem univerzitetu. I tako, niz ti nekih tužnih činjenica. Ne smijemo dozvoliti da se tako nešto dozvoljava. I kad čujem tako neke priče, onda me tuga uhvati. I onda se ti ljudi, znate, povuku, iscrpe, mi njih iscrpimo ovdje sa našim pristupom, kako mi njih ustvari dočekamo. Postoji niz razloga, o kojima neću da pričam, zbog čega se ponašamo tako prema tim našim mladim naučnicima, istraživačima koji su zaista se pokazali uspješnim u zapadnom svijetu. A vjerujte da nije lako, jer gore je velika konkurencija. U jednoj Engleskoj, na mom univerizitetu, na mom odsjeku su ljudi sa svih kontinenata, ljudi svih nacija, ja sam tu samo jedan mali pijun iz BiH, i jako je teško biti uspješan u takvom svijetu. I ako ste tamo uspješni, to nešto znači. Mislim da mi trebamo to da prepoznamo i da širokih ruku dočekamo te ljude ukoliko žele da se vrate, a ne da ima zatvaramo vrata. Imam namjeru da se vratim, jer želim da doprinesem razvoju, naročito psihologije, jer psihologija u BiH je veoma mlada znanost, znanost u začetku. I naravno, svim znanostima u BiH je neophodan razvoj, a psihologiji nekako naročito. Možda sad to govorim iz srca, jer se osjećam povezano i identifikujem se snažno sam sa tom znanošću , ali imam namjeru da se vratim i zaista se nadam da ću naići na otvorena vrata. Ukoliko ne, ja imam opet mogućnosti i opciju na Zapadu, ostajem onda gore i nalaziću, kreiraću svoj života na Zapadu, - ali namjera i želja su da se vratim, ukoliko mogu.»

O radu koji je na kongresu naučnika iz BiH i dijaspore izazavao veliku pažnju Sabina Ćehajić kaže:

ĆEHAJIĆ: Rad koji sam prezentirala na ovom kongresu su dijelovi mog magistarskog rada koji je na temu «Suočavanje s prošlošću u BiH». Ono čime sam se ja bavila u toku svog istraživačkog rada, u toku svog postdiplomskog magistarskog rada jeste upravo pitanje na koji način se mladi ljudi suočavaju s onim što se desilo u BiH, tačnije u peridu od 1992. do 1995. godine. I ispitivala sam procese koji su značajni u tzv. socio-emocionalnom pomirenju, jer pitanje socio-emocionalnog pomirenja se u BiH ne poteže, a to je jedno veoma bitno pitanje za naše društvo, a koje podrazumijeva to neko obnavljanje društvenih odnosa, obnavljanje narušenih društvenih odnosa, obnavljanje povjerenja između naroda, pripadnika svih naroda, i to je pitanje koje treba da se potegne i da se procesi koji su značajni u tom procesu ispitivaju, istražuju i to je ono čime se ja bavim. Tačnije, ja sam ispitivala dva značajna procesa koja čine, ustvari konstituišu to pomirenje, a to jeste proces priznavanja zločina, odnosno priznavanja odgovornosti za ono što se desilo, i proces međugrupnog oprosta. Priznavanje zločina i oprost, ovo ja vama sada zaista ugrubo govorim, čine ustvari dva stuba tog jednog socio-emocionalnog pomirenja o kojem govorimo i koji treba da počne i koji nema ustvari kraja. Ja sam se bavile time iz jedne naučne perspektive jer sam radila istraživanje, kvantitativno i kvalitativno, i radila sam to u BiH sa mladim ljudima- prosjek godina 18 i 19. To su bili srednjoškolci i studenti širom cijele države - i rezultati su značajni. Naravno, ja sam pisala određene radove, na engleskom jeziku su doduše, koji su objavljeni u eminentnim evropskim časopisima, Jednog dana, akobogda, ima namjeru da napišem i knjigu na našem jeziku, koja će biti dostupna ustvari našim ljudim koji možda ne govore engleski jezik, jer to je jako bitna tema koja se tiče sviju nas. Ne morate biti ni psiholog, niti naučnik da biste promišljali o tim pitanjima. Ja ću zaista pokušati da običnim jezikom ispričam tu priču.

* * * * *

Slušali ste specijalnu emisiju Radija Slobodna Evropa posvećenu ostvarivanju prava izbjeglih i raseljenih, ali i svih drugih kojima su ugrožena temeljna ljudska prava. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgavaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u BiH, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pismo s pitanjem pošaljite u našu sarajevsku redakciju, gdje se priprema ova emisija. Adresa je: Fra Anđela Zvizdovića, broj 1, Sarajevo. Na pismu naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju Neću tuđe, hoću svoje. Ukoliko je to za vas najjednostavnije, možete pisati i na našu e-mail adresu: rfe.sa@bih.net.ba
XS
SM
MD
LG