Američki istraživači vjeruju da su pronašli način na koji se stanice karcinoma u ljudskom organizmu mogu "natjerati" na samouništenje. Ovo će revolucionarno otkriće biti ove sedmice predstavljeno Amerićkom društvu za rak u San Franciscu.
Ljudski organizam ima nekoliko vrsta ugrađenih odbrambenih mehanizama. Naprimjer, tipično za imuni sistem je da prepozna oštećene ćelije i da ih eliminira. Kod osoba, koje su oboljele od raka, taj normalni proces ne funkcionira.
"Ono šo se dešava kod karcinoma jeste da njegove stanice ne emituju signal da su nezdrave. Tako da, čak i kad bi tijelo bilo u stanju ubiti ih, to ne čini. To dozvoljava stanicama tumora da bujaju nekontrolirano, a da se tumor pretvara u rak, objašnjava Dr Paul Hergenrotter, profesor hemije na američkom Univerzitetu u Illinoisu, koji zajedno sa svojim kolegama pokušava pronaći put da se ovaj proces izmjeni. Oni su izdvojili oko 20.000 hemijskih komponenti, tražeći onu koja bi mogla natjerati ćelije raka da izvrše samoubistvo. Pronašli su protein nazvan PAC 1. Dr Hergenrother kaže:
"PAC-1 je vrlo efikasan. Taj protein ubija ćelije raka hiljadu puta bolje nego susjedna nekancerogena ćelija."
Testovi koji su napravljeni na koloniji s rakom debelog crijeva ili miševa s rakom pluća ili dojke, bili su jako uspješni. Ali primjena na pacijentima još nije izgledna. Dr Hergenrother procjenjuje da bi se ovaj protein mogao klinički primjeniti tek za nekoliko godina.
* * * * *
Sve više ljudi koristi mobilne telefone, sve se brže mjenjaju modeli, a više od polovine svijeta ne zna što bi sa opasnim otpadom koji ostaje iza starih modela.
Prema procjenama jednog britanskog institute, oko 2,5 milijarde mobilnih telefona je trenutno u upotrebi. Svakog mjeseca na tržište se izbaci 40 miliona ovih aparata. Među šest zemalja s najvećim brojem novih mobilnih telefona su Kina, Indija, Rusija SAD, Pakistan i Ukrajina.
Ovakav boom u bežičnoj telefoniji može biti dobra referenca za ekonomiju, proizvođače telefona, ali ne i za grupe poput Greenpeaca - Aktivna mreža iz Bazela. Oni su zabrinuti što će se desiti sa starim telefonima. Njihove baterije, naime, sadržavaju metale koji su jako opasni za ljudsko zdravlje poput olova, živa, kadmijuma, nikla i arsena. Živa i olovo mogu loše utjecati na centralni nervni sistem, kadmijum uzrokuje oštećenje bubrega. Ako se spale, sve te supstance zagadjuju zrak, a ako se zakopaju u zemlju, uništavaju i zemljište i vodu.
Za sada, različiti dijelovi svijeta različito djeluju. EU i Japan odgovornima za ovaj otpad drže proizvođače koji moraju baterije skupaljati i reciklirati. SAD, međutim, kao najveće svjetsko tržište mobilnih telefona na kojem se u prosjeku svakih 18 mjeseci kupuje novi mobilni telefon, nemaju jedinstvenu politiku u vezi s odlaganjem otpadnih materija – savezne države to tretiraju na svoj način ili potpuno ignoriraju.
Organizacije za zaštitu čovjekove okoline s pravom zvone na uzbunu s obzirom na činjenicu da će zemlje u razvoju sada postati odlagalište zastarjele tehnike bogatih zemalja. Kina i Pakistan, naprimjer, imaju gomilu elektroničkog otpada iz industrijski razvijenih zemalja, koje će takođe nekako trebati uništiti.
Ljudski organizam ima nekoliko vrsta ugrađenih odbrambenih mehanizama. Naprimjer, tipično za imuni sistem je da prepozna oštećene ćelije i da ih eliminira. Kod osoba, koje su oboljele od raka, taj normalni proces ne funkcionira.
"Ono šo se dešava kod karcinoma jeste da njegove stanice ne emituju signal da su nezdrave. Tako da, čak i kad bi tijelo bilo u stanju ubiti ih, to ne čini. To dozvoljava stanicama tumora da bujaju nekontrolirano, a da se tumor pretvara u rak, objašnjava Dr Paul Hergenrotter, profesor hemije na američkom Univerzitetu u Illinoisu, koji zajedno sa svojim kolegama pokušava pronaći put da se ovaj proces izmjeni. Oni su izdvojili oko 20.000 hemijskih komponenti, tražeći onu koja bi mogla natjerati ćelije raka da izvrše samoubistvo. Pronašli su protein nazvan PAC 1. Dr Hergenrother kaže:
"PAC-1 je vrlo efikasan. Taj protein ubija ćelije raka hiljadu puta bolje nego susjedna nekancerogena ćelija."
Testovi koji su napravljeni na koloniji s rakom debelog crijeva ili miševa s rakom pluća ili dojke, bili su jako uspješni. Ali primjena na pacijentima još nije izgledna. Dr Hergenrother procjenjuje da bi se ovaj protein mogao klinički primjeniti tek za nekoliko godina.
* * * * *
Sve više ljudi koristi mobilne telefone, sve se brže mjenjaju modeli, a više od polovine svijeta ne zna što bi sa opasnim otpadom koji ostaje iza starih modela.
Prema procjenama jednog britanskog institute, oko 2,5 milijarde mobilnih telefona je trenutno u upotrebi. Svakog mjeseca na tržište se izbaci 40 miliona ovih aparata. Među šest zemalja s najvećim brojem novih mobilnih telefona su Kina, Indija, Rusija SAD, Pakistan i Ukrajina.
Ovakav boom u bežičnoj telefoniji može biti dobra referenca za ekonomiju, proizvođače telefona, ali ne i za grupe poput Greenpeaca - Aktivna mreža iz Bazela. Oni su zabrinuti što će se desiti sa starim telefonima. Njihove baterije, naime, sadržavaju metale koji su jako opasni za ljudsko zdravlje poput olova, živa, kadmijuma, nikla i arsena. Živa i olovo mogu loše utjecati na centralni nervni sistem, kadmijum uzrokuje oštećenje bubrega. Ako se spale, sve te supstance zagadjuju zrak, a ako se zakopaju u zemlju, uništavaju i zemljište i vodu.
Za sada, različiti dijelovi svijeta različito djeluju. EU i Japan odgovornima za ovaj otpad drže proizvođače koji moraju baterije skupaljati i reciklirati. SAD, međutim, kao najveće svjetsko tržište mobilnih telefona na kojem se u prosjeku svakih 18 mjeseci kupuje novi mobilni telefon, nemaju jedinstvenu politiku u vezi s odlaganjem otpadnih materija – savezne države to tretiraju na svoj način ili potpuno ignoriraju.
Organizacije za zaštitu čovjekove okoline s pravom zvone na uzbunu s obzirom na činjenicu da će zemlje u razvoju sada postati odlagalište zastarjele tehnike bogatih zemalja. Kina i Pakistan, naprimjer, imaju gomilu elektroničkog otpada iz industrijski razvijenih zemalja, koje će takođe nekako trebati uništiti.
