Dostupni linkovi

logo-print

Negativne ocjene o položaju Srba u Hrvatskoj


Goran VEŽIC, Zoran PRERADOVIC

Na navode iz izvješća Human Rights Watcha još nitko iz hrvatske Vlade nije reagirao, a podatak o 48 napada na Srbe prošle godine komentirao nam je saborski zastupnik srpske nacionalne manjine, Ratko Gajica, koji tvrdi da je taj broj ove godine značajno porastao:

"Ovog ljeta bili smo svjedoci brojnih slučajeva u kojima se napadalo na ljude isključivo zbog etničkih motiva. Mogao bih čak i reći isključivo na osnovu mržnje. U osmom mjesecu izdvojio sam 29 takvih slučajeva, gotovo svaki dan po jedan, mada je toga bilo i više."

Human Rights Watch ocjenjuje da nerješavanje problema oduzetog stanarskog prava Srbima koji su izbjegli iz Hrvatske tijekom rata "predstavlja prepreku za povratak u gradske sredine", i da su se projekti vlade Hrvatske sačinjeni da osiguraju alternativni smještaj pokazali kao neefikasni, a povratak u Hrvatsku "težak ili nemoguć".

Kako izgleda povratak sedamdesetogodišnje Mare Dotlić iz Topuskog, koja je do rata uživala stanarsko pravo:

"Od kada sam se vratila u Hrvatsku, 1998. godine, izvadila sam hrvatske papire i uspostavila penziju, od tada tražim stan i još ništa nisam završila. Živim u tuđoj kući u Poljanima."

I ako dobije stan na korištenje, to neće biti njen stari stan od 52 metra četvorna, jer u njemu netko drugi živi:

"Živi neki Abramović Nikola zvani Kec. Navodno on ga je već i kupio."

Mara Dotlić kaže da bi trebala na korištenje dobiti nekakav stan i da je u tome podržava pučki pravobranitelj:

"Trebala bih nešto dobiti, ali ćemo još vidjeti. Jučer sam dobila neku obavijest da me moraju uzeti u obzir. Zašto se čekalo toliko godine?"

U "djelomično uspješnu priču", kako kaže Human Rights Watch, ubraja se obnova srpskih kuća uništenih u ratu, budući da je u posljednje dvije godine obnovljeno oko 4.000 kuća u njihovom vlasništvu. "Ali i za taj program trebalo je više godina, žalbeni postupak je spor, a postoji i veliki broj molbi koje još nisu rješavane", stoji u izvješću.

U "djelomično uspješnu priču" ulazi i osamdesetdvogodišnja Anka Cimeša iz Karlovca:

"Već devet godina sam se vratila, a jedva sam sad dobila stan. Još nisam uselila, ali sam primila ključeve."

Anka kaže da je problem to što neće moći otkupiti stan:

"Sanader kaže da se neće moći otkupiti ovaj stan."

Ova starica je uvjerena da je stan zaslužila, pa i to da ga otkupi. U nekadašnjem Ankinom satnu danas živi: "neka ženska. Kada sam se vratila, početkom 1997. godine iz Srbije, došla sam u stan, a ona je dovela policiju i mene je policija istjerala."

Anka će u svoj novi smještaj bez vlastitih stvari:

"Meni su sve stvari ostale tamo, a sada mi niko ništa ne daje."

Human Rights Watch od Europske unije traži da u svoje pregovore s Hrvatskom uključi napredak u pogledu sigurnosti, rješavanja stambenog pitanja i zapošljavanja Srba. Hrvatskoj Vladi je preporučeno da poboljša stanje ljudskih prava srpskih povratnika tako da, između ostaloga, javno osudi sve etnički motivirane incidente i počinitelje izvede pred lice pravde, da zaposli više Srba i pripadnika drugih manjina u djelatnostima javnog sektora, te da osigura trajno stambeno zbrinjavanje Srbima koji su izgubili stanarsko pravo tijekom rata.

* * * * *

Izveštaj međunarodne organizacije Human Rights Watch u kome se navodi da se srpski povratnici u Hrvatsku sreću sa značajnim preprekama u poštovanju njihovih ljudskih prava, u Beogradu se različito ocenjuje. Dok u udruženjima izbeglih lica iz Hrvatske, pa i u pojedinim međunarodnim organizacijama, tvrde da je stanje loše, u Visokom komesarijatu UN za izbeglice smatraju da je izveštaj preoštar.

Oduzimanje stanarskog prava srpskim povratnicima u Hrvatsku, kao jedan od ključnih problema koji se pominje i u izveštaju Human Rights Watcha, glavna je prepreka održivom povratku, smatra sekretar Udruženja Srba iz Hrvatske, Milojko Budimir. Budimir navodi da je Hrvatska potpisala međunarodne ugovore koji je obavezuju na vraćanje stanarskog prava, ali i naglašava da stvari u praksi izgledaju drugačije:

"Hrvatska je zaustavila rad na toj mapi puta. Predviđa da se vrate stanarska prava i priznavanje radnog staža. Ako to ne uđe u mape puta, onda nema povratka jer to je pretpostavka da se ljudi vrate. Imate državnu politiku koja se dodvorava Evropskoj uniji i međunarodnoj zajednici radi ulaska i imate rad na lokalnom nivou. Oni gore sinhronizovano sve obećaju, a kada to treba ostvariti na lokalu, ne možete ništa."

I dok Budimir takođe navodi da je za Srbe povratnike veliki problem i nemogućnost zapošljavanja, s druge strane portparol Visokog komesarijata UN za izbeglice u Beogradu, Vesna Petković, iznosi podatak da se od početka sprovođenja programa hrvatske vlade za povratak izbeglih lica u Hrvatsku vratilo preko 70 000 Srba. Ona ocene Hjuman rajts voč-a smatra preoštrim, jer kako kaže, brojne međunarodne humanitarne organizacije, ali i hrvatska država, pomažu povratnicima:

"Republika Hrvatska nudi razne poljoprivredne kredite, a mnogo ljudi ih je prihvatilo. Tu je bilo najveće pitanje njihovo stambeno zbrinjavanje, da bi imali gde da se vrate, i pitanje da li su te kuće obnovljene. Imovina u Hrvatskoj je vraćena preko 90 posto prethodnim vlasnicima. To je jedan šlager da se to sve kvalifikuje isto kao da je ovo 1995. godine. Nije tako."

Poseban problem, prema Human Rights Watchu, predstavlja porast slučajeva nasilja i zastrašivanja povratnika, od kojih su pojedini motivisani etničkom mržnjom. Milojko Budimir, sekretar Udruženja Srba iz Hrvatske:

"Ovih dana postoje novi napadi na pravoslavne crkve u Dalmaciji. Situacija je tamo nepodnošljiva. Nismo zadovoljni ni kako naši predstavnici Srba u Hrvatskoj, koji su koalicioni partneri, pune naše interese jer ovdje govore jedno, a tamo govore drugo."

Sa ocenom da sporadičnih incidenata ima, slaže se i Vesna Petković, portparol UNHCR-a:

"Setimo se šta je bilo u selu Biljanje Donje. Hrvatska vlada je munjevito reagovala na tu situaciju. Ali, incidenata ipak ima."

Uprkos ozbiljnim naporima hrvatske vlade da se Srbima omogući povratak, stvarni rezultati na terenu mnogo su skromniji nego što se to prikazuje, smatra funkcioner Pakta za stabilnost jugoistočne Evrope, Goran Svilanović, i podvlači:

"Iza svega toga na kraju se krije činjenica da idu starci, a mladi da dobiju potvrde da su vlasnici te zemlje i da dobiju pasoš jer kada je u pitanju hrvatski pasoš, to je velika prednost. Na kraju, kada roditelji umru, imovinu mogu da prodaju. Zadržavaju taj pasoš da mogu malo komotnije da žive i da putuju. Rezultat rada je dramatičan."

Čujmo na posletku kako izbegla lica iz Hrvatske, koja se još uvek nalaze u Srbiji, gledaju na mogućnost povratka:

"Ima mnogo razloga da se ne mogu vratiti. Kada Hrvatska stupi u Evropsku uniju, možda će situacija biti drugačija. Za povratak treba biti raspoložena država Hrvatska. Ljudi nemaju povjerenja."

"O povratku ne razmišljam. Nemam na šta ni da se vratim. Uništeno mi je sve. Nemam više ni prijatelja, ni rodbine. Sve je rastureno."

"Ni slučajno neću vratit svoju djecu. Neka njih u Srbiji."

"Djeca idu u školu i tu su se već privikla. I ja sam se prilagodila. Namjeravam da ostanem ovdje."
XS
SM
MD
LG