Dostupni linkovi

logo-print

Rizične kupovine automobila putem oglasa


Kad je Sarajlija Sabahudin Topuz u oktobru 2004. godine putem oglasa kupio automobil “passat”, stranih registarskih tablica, kojeg je platio 9.5000 konvertibilnih maraka, nije ni slutio da će sedam mjeseci kasnije ostati i bez automobila i bez novca. Iako je prije kupovine, uz pomoć prijatelja iz policije, provjerio je da se vozilo ne nalazi na listi ukradenih, ispostavilo da za njim traga Interpol, kaže Sabahudin Topuz:

“Ja sam jednom pošao u Italiju kod svoje sestre i u Sloveniji sam jednu noć bio maltretiran 6 sati od strane Slovenaca jer se ispostavilo da je auto ukraden. Međutim, ja ništa nisam to znao. Slovenci su mi rekli da moram čekati 6 mjeseci na vještačenje auta. To je bilo 6. maja naveče, na granici između Hrvatske i Slovenije. Papire sve imam. Čim sam stigao u Sarajevo, javio sam se u policiju Novi Grad, međutim do danas nije odgovoreno ništa.”

Vozilo je u BiH prošlo sve potrebne provjere, urednu carinsku proceduru koja je trajala nekoliko dana, tehnički pregled, te registraciju. Na pitanje kako se mogao dogoditi ovakav previd, kantonalni tužilac u Sarajevu, Oleg Čavka, kaže:

“Kako je moguće da takvo vozilo prođe regularne organe države prilikom registrovanja? To je da se, pokazali su nam to neki drugi predmeti, dešava najčešće da se prilikom prekucavanja broja šasije pribavlja broj šasije nekog vozila iste vrste i istog tipa koje se vozi negdje u inozemstvu. Znači, postoje na svijetu dva ista vozila sa istim brojem šasije. Na jednom je taj broj šasije originalan, na drugom je taj broj prekucan, odnosno krivotvoren. Na takav način se postiže da to vozilo sa novim paipirima nije predmet potrage, jer policija potražuje ono vozilo prema identifikacionom broju, a to je broj šasije.”

Međutim, vozilo jeste bilo na Interpolovoj potjernici, a slovenčakim carinicima prekucana šasija nije predstavljala problem da ga identificiraju. Mada se u BiH traga za oko 20.000 ukradenih automobile, lokalna policija ne zna o njima ništa, jer im Interpolovi podaci nisu dostupni. Inspektor u Ministarstvu unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo Miodrag Bašić:

“Policija MUP-a Kantona Sarajevo ne posjeduje Interpolove liste ukradenih vozila. Mislim da nijedan kanton u Federaciji, pa ni kolege u RS-a te liste ne posjeduju, jer to je tajna Interpola, a postoje stroge procedure kada, kako i na koji način se može izvršiti provjera da li je neko vozilo ukradeno u inostranstvu i da li se nalazi u bazi podataka Interpola.”

Policija je u aprilu ove godine, gotovo godinu dana nakon što je automobil oduzet u Sloveniji, Tužilaštvu u Sarajevu podnijela prijavu protiv osumnjičenog Vladimira Pandurevića iz Istočnog Sarajeva, koji je Topuzu prodao ukradeni automobil. Iako Tužilaštvo još vodi istragu, saznajemo da je osumnjičeni priznao da je prodao automobil, koji je kupljen, navodno, od trećeg lica iz Čapljine. Nakon provjere utvrđeno je da takva osoba ne postoji, te da je švicarska saobraćajna dozvola krivotvorena, a brojevi šasije automobila promijenjeni. Topuzov slučaj, kaže Čavka, nije usamljen:

“Mi trenutno imamo više predmeta u ovom tužilaštvu koji se odnose na slične stvari. Vodimo jednu obimnu krivičnu istragu protiv jedne veće zločinačke organizacije koja je na organizovan način radila ova krivična djela.”

I dok internacionalna policija od lokalne policije i carine krije podatke, Sabahudin Topuz već gotovo dvije godine plaća nečiju grešku:

“Ja sam uzeo od banke taj novac, koji i danas-dan vraćam. Nemam auta, vraćam novac. Sad jedino ispada da i ja uvalim žirante, da ni ja ne vraćam novac, da mjesto mene vraćaju žiranti, pa nek oni tuže mene. Ja ću da tužim pliciju i carinu - pa ćemo ići u krug. Ne znam, jednostvano - ja od države hoću svoj novac. Pa ne znam kako će oni to rješavati - ili nek mi vrate auto, ili nek mi kupe, ne znam već šta.”

Tužilac Oleg Čavka savjetuje:

“Treba skrenuti pažnju da građani ne kupuju automobile kao da su žvake, nego da to rade sa pojačanim oprezom zato što se radi o skupim predmetima, gdje se izvršiocima krivičnih djela za novac isplati činiti krivična djela. Automobil je jednostavno skupa stvar i može se dobro zaraditi na otuđenom vozilu. Građani često olako i površno kupuju automobile ne sklapajući ugovor, ne provjeravajući identitet prodavca, ne provjeravajući vozilo, ne kupujući vozilo nego upravljajući njime uz neku punomoć i slično. Najčešći slučajevi su takvi da i sam prodavac često ne zna da nešto s vozilom nije u redu.”
  • 16x9 Image

    Dženana Halimović

    Bavi se istraživačkim novinarstvom, temama ratnog zločina, organizovanog kriminala i korupcije. Dobitnica nagrada 'Global Human Rights Award' i Unije novinara BiH 2003. godine.

XS
SM
MD
LG