RSE: Gospodine Haliloviću, kako gledate na sve češće optužbe za ratne zločine na račun Armije BiH i tezu o pokušaju izjednačavanja zločina u BiH?
HALILOVIĆ: Svaki pokušaj će završiti neuspješno. Konačno, mislim da je tu floskulu dijelom nosila i glavna tužiteljica, pa je otprilike optuživanjem nekih ljudi, koji su na kraju dobili neke simbolične kazne u Haškom tribunalu, da li svjesno ili nesvjesno, išla na tu matricu koju zagovaraju. Zločin se svaki mora istražiti, zločin se svaki mora kazniti, svi moraju da odgovaraju za ono šta su činili. Ja sam vrlo ponosan na period u kome sam rukovodio Armijom, jer sam braneći sebe branio i Armiju - i odbranio sebe i Armiju u tom najtežem periodu. A na kraju će se, ipak, ispostaviti da je Armija učinila pojedinačne zločine, koje ne može niko osporiti, ni demantovati i koji moraju biti kažnjeni, a da su agresorske snage činile plansko uništavanje jednog naroda, jedne države na ovom prostoru - i to dvoje ne može nikako biti u istoj ravni.
RSE: Pojedini bh. političari smatraju da je današnje uređenje BiH posljedica rata bez pobjednika. Kakva je vaša ocjena?
HALILOVIĆ: Ja mislim da u BiH nije rat bez pobjednika, bez obzira što je to više puta izjavio tadašnji državni čelnik i čelnik SDA. BiH je pobijedila samim tim što je opstala, jer cilj agresije bio je uništenje BiH kao države i uništenje Bošnjaka muslimana kao političkog faktora. Nijedan od tih ciljeva ratnih oni nisu ispunili, iako je to bila dvostruka agresija, iako je to bila dvostruka izdaja unutar BiH od ekstremnih dijelova HDZ-a i SDS-a, koji su kasnije organizovali sve što su organizovali. Dakle, BiH je preživjela. U Dejtonu je napravljeno ono što zovem «Frankeštajn» ustavom, i mi smo na to upozorili 1996. godine. Ja nisam na tu pamet došao 2006. godine ili 2004. godine, kao što su neki političari došli, pa sad pokušavaju prisvojiti tu ideju – a bili u Dejtonu i potpisali, sve to prihvatili. Mi smo tad upozorili, zapravo, da su oni izdali BiH priznavanjem Republike Srpske i stvaranjem ovakvog ustavnog uređenja. Oni su u Dejtonu mogli potpisati mir i, konačno, ako bi išli do kraja - na međunarodne pravne institucije, a ići ćemo jednog dana, mi ćemo pokazati da oni nisu bili ovlašteni da mijenjaju Ustav Republike BiH na način kako su ga promijenili. Prema tome, mislim da se radi o jednom drugačijem konceptu. Oni nisu uspjeli podijeliti Bosnu u ratu i onda su potpisali Dejtonski sporazum, koji daje jednaku šansu, otprilike, za disoluciju Bosne i za integraciju Bosne. I, naravno, kasnije sve što su radili, oni su radili, i danas rade, na disoluciji BiH, ne na integraciji BiH.
RSE: Kao veliki zagovarač jedinstvene BiH, kako gledate na strogu podjelu vlasti između nacionalnih stranaka s bošnjačkim, srpskim i hrvatskim predznakom?
HALILOVIĆ: BiH je podijeljena de fakto na tri entiteta, de jure je podijeljena ovako kako smo rekli. Međutim, nije im to dovoljno. Oni pokušavaju konačno ograditi te svoje nacionalne torove i definitivno BiH podijeliti, sa tim što sad oni vrše ekonomsku podjelu, vrše podjelu nadležnosti. I jednog dana će izaći i kazati da je to volja građana i da je to gotovo stanje, da je to završena priča - ukoliko su na vlasti. Međutim, mislim da je njihovo vrijeme proteklo i da će oni 1. oktobra otići. Mi se zalažemo za republiku BiH koja će biti organizovana na dva nivoa, dakle opština kao temelj lokalne samouprave, sa najvišim stepenom lokalne samouprave, i država koja će imati suvrenitet na cijelom prostoru BiH, bez kantona, entiteta i Distrikta Brčko. A ovu priču o tzv. referendumu koju priča Dodik, koja je zapravo samo njegovo dodvoravanje biračima, neki političari iz Sarajeva su to iskoristilli opet za homogenizaciju naroda i na svaki način ponovo pokušaju prevariti. Oni su kao protiv, ovaj je kao za, i ta priča ide u krug dok oni ne postignu svoje ciljeve - kao oni sad brane Bosnu, oni koji su u Dejtonu potpisali i priznali RS, a prije toga napravili «Frankenštajn» od ustava praveći Federaciju od 10 kantona. Vjerujte mi, više im niko ne vjeruje.
RSE: U vašoj knjizi «Lukava strategija» optužili ste bošnjački politički, pa i vojni vrh za izdaju BiH. Kakav je to uticaj proizvelo unutar krugova o kojima ste govorili?
HALILOVIĆ: Ja sam knjigu napisao 1997. godine i ja sam očekivao brže efekte od knjige. Međutim, nakon nekoliko godina od objavljivanja knjige tek su ljudi počeli ozbiljno da shvataju i mislim da ona tek sad postiže pune svoje efekte, tek sad ljudi razumijevaju praktično - pošto je bila u velikoj medijskoj blokadi, nije bila dostupna čitaocima, nije bila dostupna širem krugu ljudi, bila je u potpunoj medijskoj izolaciji. Na žalost njihovu, ovo što je napisano oko strategije je tačno, a njihovi pamfleti završiće tamo gdje im je mjesto.
RSE: Da li vas, gospodine Haliloviću, kao političara, s obzirom da ste ratni general, mogu prihvatiti u značajnoj mjeri i Srbi i Hrvati, a ne isključivo Bošnjaci koji se identificiraju s Armijom BiH?
HALILOVIĆ: Moj odgovor jeste struktura stranke, zapravo, jer mi imamo veliki broj broj bosanskih Srba i bosanskih Hrvata unutar stranke, ali ne postoji nijedan čovjek u BiH, osim Sefera Halilovića, koji jače može zagovarati multietničku BiH, jer ja sam stvorio i bio na čelu multietničke armije koja je u sebi imala više od 25 posto bosanskih Srba i bosanskih Hrvata. Dakle, ako sam bio u stanju u nemogućim uslovima stvoriti armiju koja je bila multietnička, koja je bila bosanska, koja je u sebi imala više od 25 posto bosanskih Srba i bosanskih Hrvata, u nekim jedinicama taj procenat je bio i do 50 posto, ako je to bilo u vrijeme dvostruke agresije i u vrijeme dvostruke izdaje u BiH, ako je to bilo u jednom haotičnom stanju kad je bošnjački politički i vojni vrh, prvo tajno a nakon toga javno, zagovarao bosansku republiku, odnosno komad Bosne u kome će se organizovati tzv. muslimanija, mala muslimanska država ili bosanska republika, onda nema nijedan razlog da to ne mogu uraditi u miru, u jednoj demokratskoj atmosferi, u jednom normalnom razgovoru sa ljudima, kad će im se ponuditi platforma i program i kad će se oni zaista uvjeriti da je moj odnos, bez obzira što sam branio BiH. Ja nisam napadao ni Kruševac, ni Varaždin, ni Kragujevac, ni Split nego branio Bosnu zajedno sa Bosancima - Srbima, Hrvatim i Bošnjacima - i nema nijedan razlog da se to ne uradi.
HALILOVIĆ: Svaki pokušaj će završiti neuspješno. Konačno, mislim da je tu floskulu dijelom nosila i glavna tužiteljica, pa je otprilike optuživanjem nekih ljudi, koji su na kraju dobili neke simbolične kazne u Haškom tribunalu, da li svjesno ili nesvjesno, išla na tu matricu koju zagovaraju. Zločin se svaki mora istražiti, zločin se svaki mora kazniti, svi moraju da odgovaraju za ono šta su činili. Ja sam vrlo ponosan na period u kome sam rukovodio Armijom, jer sam braneći sebe branio i Armiju - i odbranio sebe i Armiju u tom najtežem periodu. A na kraju će se, ipak, ispostaviti da je Armija učinila pojedinačne zločine, koje ne može niko osporiti, ni demantovati i koji moraju biti kažnjeni, a da su agresorske snage činile plansko uništavanje jednog naroda, jedne države na ovom prostoru - i to dvoje ne može nikako biti u istoj ravni.
RSE: Pojedini bh. političari smatraju da je današnje uređenje BiH posljedica rata bez pobjednika. Kakva je vaša ocjena?
HALILOVIĆ: Ja mislim da u BiH nije rat bez pobjednika, bez obzira što je to više puta izjavio tadašnji državni čelnik i čelnik SDA. BiH je pobijedila samim tim što je opstala, jer cilj agresije bio je uništenje BiH kao države i uništenje Bošnjaka muslimana kao političkog faktora. Nijedan od tih ciljeva ratnih oni nisu ispunili, iako je to bila dvostruka agresija, iako je to bila dvostruka izdaja unutar BiH od ekstremnih dijelova HDZ-a i SDS-a, koji su kasnije organizovali sve što su organizovali. Dakle, BiH je preživjela. U Dejtonu je napravljeno ono što zovem «Frankeštajn» ustavom, i mi smo na to upozorili 1996. godine. Ja nisam na tu pamet došao 2006. godine ili 2004. godine, kao što su neki političari došli, pa sad pokušavaju prisvojiti tu ideju – a bili u Dejtonu i potpisali, sve to prihvatili. Mi smo tad upozorili, zapravo, da su oni izdali BiH priznavanjem Republike Srpske i stvaranjem ovakvog ustavnog uređenja. Oni su u Dejtonu mogli potpisati mir i, konačno, ako bi išli do kraja - na međunarodne pravne institucije, a ići ćemo jednog dana, mi ćemo pokazati da oni nisu bili ovlašteni da mijenjaju Ustav Republike BiH na način kako su ga promijenili. Prema tome, mislim da se radi o jednom drugačijem konceptu. Oni nisu uspjeli podijeliti Bosnu u ratu i onda su potpisali Dejtonski sporazum, koji daje jednaku šansu, otprilike, za disoluciju Bosne i za integraciju Bosne. I, naravno, kasnije sve što su radili, oni su radili, i danas rade, na disoluciji BiH, ne na integraciji BiH.
RSE: Kao veliki zagovarač jedinstvene BiH, kako gledate na strogu podjelu vlasti između nacionalnih stranaka s bošnjačkim, srpskim i hrvatskim predznakom?
HALILOVIĆ: BiH je podijeljena de fakto na tri entiteta, de jure je podijeljena ovako kako smo rekli. Međutim, nije im to dovoljno. Oni pokušavaju konačno ograditi te svoje nacionalne torove i definitivno BiH podijeliti, sa tim što sad oni vrše ekonomsku podjelu, vrše podjelu nadležnosti. I jednog dana će izaći i kazati da je to volja građana i da je to gotovo stanje, da je to završena priča - ukoliko su na vlasti. Međutim, mislim da je njihovo vrijeme proteklo i da će oni 1. oktobra otići. Mi se zalažemo za republiku BiH koja će biti organizovana na dva nivoa, dakle opština kao temelj lokalne samouprave, sa najvišim stepenom lokalne samouprave, i država koja će imati suvrenitet na cijelom prostoru BiH, bez kantona, entiteta i Distrikta Brčko. A ovu priču o tzv. referendumu koju priča Dodik, koja je zapravo samo njegovo dodvoravanje biračima, neki političari iz Sarajeva su to iskoristilli opet za homogenizaciju naroda i na svaki način ponovo pokušaju prevariti. Oni su kao protiv, ovaj je kao za, i ta priča ide u krug dok oni ne postignu svoje ciljeve - kao oni sad brane Bosnu, oni koji su u Dejtonu potpisali i priznali RS, a prije toga napravili «Frankenštajn» od ustava praveći Federaciju od 10 kantona. Vjerujte mi, više im niko ne vjeruje.
RSE: U vašoj knjizi «Lukava strategija» optužili ste bošnjački politički, pa i vojni vrh za izdaju BiH. Kakav je to uticaj proizvelo unutar krugova o kojima ste govorili?
HALILOVIĆ: Ja sam knjigu napisao 1997. godine i ja sam očekivao brže efekte od knjige. Međutim, nakon nekoliko godina od objavljivanja knjige tek su ljudi počeli ozbiljno da shvataju i mislim da ona tek sad postiže pune svoje efekte, tek sad ljudi razumijevaju praktično - pošto je bila u velikoj medijskoj blokadi, nije bila dostupna čitaocima, nije bila dostupna širem krugu ljudi, bila je u potpunoj medijskoj izolaciji. Na žalost njihovu, ovo što je napisano oko strategije je tačno, a njihovi pamfleti završiće tamo gdje im je mjesto.
RSE: Da li vas, gospodine Haliloviću, kao političara, s obzirom da ste ratni general, mogu prihvatiti u značajnoj mjeri i Srbi i Hrvati, a ne isključivo Bošnjaci koji se identificiraju s Armijom BiH?
HALILOVIĆ: Moj odgovor jeste struktura stranke, zapravo, jer mi imamo veliki broj broj bosanskih Srba i bosanskih Hrvata unutar stranke, ali ne postoji nijedan čovjek u BiH, osim Sefera Halilovića, koji jače može zagovarati multietničku BiH, jer ja sam stvorio i bio na čelu multietničke armije koja je u sebi imala više od 25 posto bosanskih Srba i bosanskih Hrvata. Dakle, ako sam bio u stanju u nemogućim uslovima stvoriti armiju koja je bila multietnička, koja je bila bosanska, koja je u sebi imala više od 25 posto bosanskih Srba i bosanskih Hrvata, u nekim jedinicama taj procenat je bio i do 50 posto, ako je to bilo u vrijeme dvostruke agresije i u vrijeme dvostruke izdaje u BiH, ako je to bilo u jednom haotičnom stanju kad je bošnjački politički i vojni vrh, prvo tajno a nakon toga javno, zagovarao bosansku republiku, odnosno komad Bosne u kome će se organizovati tzv. muslimanija, mala muslimanska država ili bosanska republika, onda nema nijedan razlog da to ne mogu uraditi u miru, u jednoj demokratskoj atmosferi, u jednom normalnom razgovoru sa ljudima, kad će im se ponuditi platforma i program i kad će se oni zaista uvjeriti da je moj odnos, bez obzira što sam branio BiH. Ja nisam napadao ni Kruševac, ni Varaždin, ni Kragujevac, ni Split nego branio Bosnu zajedno sa Bosancima - Srbima, Hrvatim i Bošnjacima - i nema nijedan razlog da se to ne uradi.
