Dostupni linkovi

logo-print

Petrač u zatvoru u Zagrebu


Petrač je u grčkoj Igumenitsi bio uhićen posljednjeg dana kolovoza prošle godine na trajektu kojim se namjeravao prebaciti u Italiju. Prvo je bio osuđen na pet mjeseci zatvora zbog lažne putovnice, a zatim je tražio politički azil u Grčkoj jer je - tvrdio je - u Hrvatskoj ugrožen zato što se on spominjao kao jedan od glavnih organizatora i pomagača u bijegu haškog optuženika, generala Ante Gotovine.

Sam Petrač je nakon uhićenja želio svoj slučaj umotati u političku famu, ne libeći se ni otvorenih prijetnji premijeru Sanaderu, kojeg je nakon hapšenja nazvao Smranaderom, rekavši i da mu njegovo - Petračevo - hapšenje znači političko samoubojstvo:

„Želim puno, puno sreće Smranaderu u njegovom političkom samoubojstvu.“

Kako se u mafijaškom žargonu izraz smrad koristi za one koje treba ukloniti - to je i Petračeve prijetnje hrvatski državni vrh bio ozbiljno shvatio.

Ozbiljno se shvatio i njegov povratak, pa je po njega u Grčku poslan posebni čarter i kad bude s aerodroma Pleso prebacivan u zagrebački zatvor Remetinec, neke ulice će iz sigurnosnih razloga biti zatvorene.

Petrač je osuđen na šest godina zatvora zbog otmice sina svog poslovnog partnera generala Vladimira Zagorca. Traženo je milijun i po eura otkupnine, a Zagorac je platio 700.000 eura koji nikad nisu pronađeni, premda su Petračevi partneri, njegov sin Novica i braća Mateković, u zatvoru. Petračev odvjetnik Marijan Pedišić kaže da će njegov klijent, pošto je osuđen u odsutnosti, tražiti ponavljanje suđenja:

„Glavni argument za obnovu postupka je taj da je cijeli postupak vođen u njegovom odsustvu.“

U medijima se spekulira da bi uhićeni Ivan Ico Mateković mogao preuzeti na sebe svu krivnju i tako skinuti odgovornost s Petrača, te da je to motiv Petračevog odustajanja od grčkog azila. Što o tome misli Ivica Đikić, koji za Feral Tribune prati hrvatsko podzemlje:

„U tom procesu ne treba isključiti apsolutno ništa, pa ni povlačenje svjedočenja nekih od ključnih svjedoka. Neće nas trebati iznenaditi ni to da se ti iskazi promijene i da se svjedočenja povuku. Tu su mogući razni obrati.“

Ivici Đikiću se čini da se Petrač odlučio na povratak jer je shvatio da ne može nigdje funkcionirati nego u Hrvatskoj:

„Mislim da on naravno računa s tim da bi mogao u ponovljenom sudskom procesu biti oslobođen. Njegovo pravo je da tako misli.“

Hrvoje Petrač je inače jedan od hrvatskih instant tajkuna, koji su svoju prvu priliku dobili 1991. godine nakon uvođenja hrvatske valute, kad su zaradili velike novce u državnoj akciji pranja jugoslavenskih dinara u Srbiji i Bosni i Hercegovini. U ratu Petrač sudjeluje u logistiki HV-a kao jedan od najvećih dobavljača vojne opreme, a odmah nakon rata on, kao zastupnik tvrtke AGM, dobiva spor s Privrednom bankom težak tridesetak milijuna DEM. Kroz to vrijeme Petrač je, službeno, trgovac talijanskom kavom i vlasnik dva kafića i restorana u Zagrebu, ali ime mu se često spominje u kontekstu hrvatskog podzemlja, premda nije osuđivan sve do slučaja otmice sina generala Vladimira Zagorca.
XS
SM
MD
LG