U Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda u proteklih su 48 sati stigle potvrde više zemalja o broju vojnika koje će poslati u sastav mirovne misije Svjetske organizacije na jugu Libanona. UN u toj zemlji od ranije ima raspoređenih 2.000 vojnika u sastavu UNFIL-misije, a idućih bi im se dana trebalo pridružiti još 3.500 vojnika, uglavnom iz evropskih i islamskih zemalja.
Potvrde značajnog sudjelovanja svojih snaga u toj misiji potvrdili su Indonezija, Malezija, Nepal i Bangladeš, koji će poslati jedan do dva vojna bataljona.
Vjeruje se da će ovaj kontingent biti kompletian za dvije sedmice i da će se početi raspoređivati uz libanonsku vojsku, u graničnom području između Libanona i Izraela. I Libanon i Ujedinjeni narodi trebali bi rasporediti ukupno po 15.000 vojnika. Iako se čini da će prethodnica snaga UN biti sastavljena brzo i bez većih problema, nevoljkost nekih evropskih država da značajnije sudjeluju u ovoj misiji dovodi u sumnju ostvarenje tog plana. Posebno je zanimljiv stav Francuske koja je u diplomatskim manevrima i retorici koji su pretodili usvajanju rezolucije UN-a imala vrlo istaknuto mjesto. No, sada kada treba provesti tu istu rezoluciju i kada francuski generali trebaju stati na čelo međunarodnog mirovnog kontingenta, službeni Pariz kao da ostaje bez početnog entuzijazma.
Razočaranje time nije moga prikriti podtajnik Ujedinjenih naroda Mark Malloch Brown:
"Nadali smo se, i to nije nikakava tajna, da će Francuska imati veći udio u ovom kontingentu. No, mislim da mozemo reći kako smo sretni s ovim što su nam na kraju dali", rekao je Brown, reagirajući na objavu Francuske da je trenutno spremna poslati u Libanon samo 200 vojnika.
Francuska ministrica obrane Michele Alliot-Marie izjavila je kako je ta odluka motivirana zabrinutošću njezine zemlje zbog do kraja nedefiniranog sastava imandata vojne misije UN-a, iako je tekst rezolucije koja određuje ta pitanja, uz Sjedinjene Drzave, napisala upravo Francuska:
"Kada šaljete vojsku u misiju koja nije jasno definirana i koja je bez odgovarajuće podrske, to može dovesti do katastrofe, čak i za ove vojnike koje smo već poslali."
Italija, Spanjolska i Belgija također oklijevaju. Čini se da ključni spor leži u dijelu teksta rezolucije u kojem se određuje tko će razoruzati Hezbolah. Mnogima još nije jasno trebaju li to učiniti pripadnici snaga UN-a ili libanonske vojske.
Kome god da pripadne ta dužnost, neće biti laka jer je Hezbolah još ranije objavio kako se neće razoruzati. Talijanski ministar vanjskih poslova Massimo D'Alema u jednom je intervjuu rekao kako se taj problem može rijesiti uključivanjem naoružanih formacija Hezbolaha u sastav libanonske vojske. Prijedlog s kojim Izrael sigurno neće biti zadovoljan i koji otvara nove nedoumice i mozda dovodi u pitanje čitav mirovni plan. Sugerirao je to jutros i glasnogovornik izraelskog ministarstva vanjskih poslova Mark Regev:
"Ne treba nam još jedan komad papira koji će skupljati prašinu u nekom arhivu. Trebaju nam akcije na terenu. Uloga međunarodnih snaga je od presudne važnosti za provedbu rezolucije UN-a i za stvaranje područja bez Hezbolahovog prisustva na jugu Libanona."
Problema sa slanjem svojih vojnika u mirovnu misiju na jug Libanona ima i Njemačka. Vlasti u Berlinu ne žele poslati kopnene snage jer postoji teoretska mogućnost budu uvučene u oružani skukob s izrelskom vojskom. Zbog pojačanje osjetljivosti Nijemaca i Židova na događaje iz Drugoga svjetskog rata, to je scenariji koji obje strane žele izbjeći. Njemačka je zato ponudila pomorkse snage, potvrdio je ambasador te zemlje pri Ujedinjenim narodima, Thomas Matussek:
"U poziciji sam ponuditi prilično značajnu pomorsku komponentu koja je u stanju osigurati obalni prostor Libanona i spriječiti pokušaj dostave morskim putem bilo kakvog oružja ili sličnog materijala."
Pomorski dio međunarodnog kontingenta bit će dodatno ojačan dolaskom ratnih i patrolnih brodova Velike Britanije i Danske.
Potvrde značajnog sudjelovanja svojih snaga u toj misiji potvrdili su Indonezija, Malezija, Nepal i Bangladeš, koji će poslati jedan do dva vojna bataljona.
Vjeruje se da će ovaj kontingent biti kompletian za dvije sedmice i da će se početi raspoređivati uz libanonsku vojsku, u graničnom području između Libanona i Izraela. I Libanon i Ujedinjeni narodi trebali bi rasporediti ukupno po 15.000 vojnika. Iako se čini da će prethodnica snaga UN biti sastavljena brzo i bez većih problema, nevoljkost nekih evropskih država da značajnije sudjeluju u ovoj misiji dovodi u sumnju ostvarenje tog plana. Posebno je zanimljiv stav Francuske koja je u diplomatskim manevrima i retorici koji su pretodili usvajanju rezolucije UN-a imala vrlo istaknuto mjesto. No, sada kada treba provesti tu istu rezoluciju i kada francuski generali trebaju stati na čelo međunarodnog mirovnog kontingenta, službeni Pariz kao da ostaje bez početnog entuzijazma.
Razočaranje time nije moga prikriti podtajnik Ujedinjenih naroda Mark Malloch Brown:
"Nadali smo se, i to nije nikakava tajna, da će Francuska imati veći udio u ovom kontingentu. No, mislim da mozemo reći kako smo sretni s ovim što su nam na kraju dali", rekao je Brown, reagirajući na objavu Francuske da je trenutno spremna poslati u Libanon samo 200 vojnika.
Francuska ministrica obrane Michele Alliot-Marie izjavila je kako je ta odluka motivirana zabrinutošću njezine zemlje zbog do kraja nedefiniranog sastava imandata vojne misije UN-a, iako je tekst rezolucije koja određuje ta pitanja, uz Sjedinjene Drzave, napisala upravo Francuska:
"Kada šaljete vojsku u misiju koja nije jasno definirana i koja je bez odgovarajuće podrske, to može dovesti do katastrofe, čak i za ove vojnike koje smo već poslali."
Italija, Spanjolska i Belgija također oklijevaju. Čini se da ključni spor leži u dijelu teksta rezolucije u kojem se određuje tko će razoruzati Hezbolah. Mnogima još nije jasno trebaju li to učiniti pripadnici snaga UN-a ili libanonske vojske.
Kome god da pripadne ta dužnost, neće biti laka jer je Hezbolah još ranije objavio kako se neće razoruzati. Talijanski ministar vanjskih poslova Massimo D'Alema u jednom je intervjuu rekao kako se taj problem može rijesiti uključivanjem naoružanih formacija Hezbolaha u sastav libanonske vojske. Prijedlog s kojim Izrael sigurno neće biti zadovoljan i koji otvara nove nedoumice i mozda dovodi u pitanje čitav mirovni plan. Sugerirao je to jutros i glasnogovornik izraelskog ministarstva vanjskih poslova Mark Regev:
"Ne treba nam još jedan komad papira koji će skupljati prašinu u nekom arhivu. Trebaju nam akcije na terenu. Uloga međunarodnih snaga je od presudne važnosti za provedbu rezolucije UN-a i za stvaranje područja bez Hezbolahovog prisustva na jugu Libanona."
Problema sa slanjem svojih vojnika u mirovnu misiju na jug Libanona ima i Njemačka. Vlasti u Berlinu ne žele poslati kopnene snage jer postoji teoretska mogućnost budu uvučene u oružani skukob s izrelskom vojskom. Zbog pojačanje osjetljivosti Nijemaca i Židova na događaje iz Drugoga svjetskog rata, to je scenariji koji obje strane žele izbjeći. Njemačka je zato ponudila pomorkse snage, potvrdio je ambasador te zemlje pri Ujedinjenim narodima, Thomas Matussek:
"U poziciji sam ponuditi prilično značajnu pomorsku komponentu koja je u stanju osigurati obalni prostor Libanona i spriječiti pokušaj dostave morskim putem bilo kakvog oružja ili sličnog materijala."
Pomorski dio međunarodnog kontingenta bit će dodatno ojačan dolaskom ratnih i patrolnih brodova Velike Britanije i Danske.
