Nebojša GRABEŽ, Petar KOMNENIC
Posebnu težinu ovom sporu daje činjenica da se oglasio, i vrlo jasno prema ovom pitanju odredio, ministar vera u Vladi Srbije, Milan Radulović, koji je, kako primećuje analitičar Mirko Đorđević, zvanični predstavnik države:"Činovnik vlade."
Dok ministar Radulović tvrdi, pozivajući se na 32. član važećeg Zakona, da udruženja, na čijem su čelu civili, ne mogu da grade pravoslavne hramove, a u Krstašu se pozivaju na Ustavom garantovane verske slobode građana Srbije, Mirko Đorđević procenjuje:
"U principu, građani Lovćenca su u pravu. Oni su lojalni građani Republike Srbije i po Ustavu imaju pravo da podižu crkvu za svoje potrebe, kao što to pravo imaju i Rumuni i drugi."
Đorđević podseća na brojne polemike koje su vođene u republičkom parlamentu tokom rasprave o Zakonu o crkvama i verskim zajednicama:
"Sećate se napada nekog radikalskog prvaka sa skupštinske govornice na mene lično, mislim da se Krasić zvao? Valja se toga prisetiti jer još onda smo gospodinu Raduloviću skrenuli pažnju da taj Zakon mogu doneti, i imaju takvu politički situaciju u Skupštini, ali taj Zakon neće biti moguće primeniti jer kada god ga budu primenili, on će izazivati ekscese. Evo stigli smo gde smo stigli. Sada je jasno da su ovde, i stav države Srbije i stav crkve, istovetni. Tu je problem, po mom mišljenju, i on će se još više komplikovati."
Uprkos brojnim pokušajima da na ovu temu razgovaramo i sa ministrom vera u Vladi Srbije, Milanom Radulovićem, nismo uspeli, zbog, kako nam je objašnjeno, njegove prezauzetosti. S druge strane - stav Srpske pravoslavne crkve je više nego jasan. Episkop niški Irinej:
"Pitanje crkve u Lovćencu je politički nagon nerazumnih ljudi. Ne možete graditi neke samostalne, autokefalne, crkve tamo gde postoji eparhija, gde postoji episkop, gde postoji jedan određen crkveni život. Mnogo što-šta ide onako kako ne treba da ide i ne bi trebalo, pa razume se - i ovo pitanje."
Povodom gradnje hrama Crnogorske pravoslavne crkve u Lovćencu i prošle godine u ovo vreme vođena je polemika. Tada su predsednik Krstaša, Nenad Stevović, i predsenik Skupštine opštine Mali Iđoš, Karolj Pal, potpisali ugovor o zakupu zemlje na 200 godina bez nadoknade za crkvu koju će graditi Krstaš. Karolj Pal kaže da do ovog trenutka nije stigao nikakav zahtev za izgradnju hrama, ali napominje da će, ukoliko stigne takav zahtev, izdati sve potrebne dozvole:
"Ono što je ministar izjavio mislim da je njegovo mišljenje. Mi smo duboku ubeđeni u to da to mišljenje nije ispravno jer smatramo da svaki narod, pa tako i crnogorski, ima pravo da ima svoju crkvu. Ako crnogorski narod kaže da je to Crnogorska pravoslavna crkva, onda mi to pravo treba da poštujemo, nezavisno od toga što sada prema crkvenim zakonima to nije dozvoljeno ili što je Republika Srbija donela jedan nakaradni Zakon o crkvama i verskim zajednicama."
Još uvek nema nagoveštaja kako bi bilo moguće rešiti ovaj spor, tako da Mirko Đorđević upozorava:
"Sva ova pitanja ne ostaju crkvena i među-crkvena, nego opterećuju državne odnose. Sada će ovo dodatno opteretiti odnose između dveju nezavisnih država - Srbije i Crne Gore, i to dobro."
* * * * *
Komentarišući izjavu ministra vjera Srbije Milana Radulovića da Crnogorska pravoslavna crkva ne može graditi vjerske objekte po Srbiji jer to pravo ne pripada udruženju građana, mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve Mihailo za naša radio kaže da ga taj stav uopšte ne čudi:
«On reaguje na najavu, iako još uvijek nema zvanični zahtjev u pravnoj formi procesuiran nadležnom organu državne uprave Srbije o registrovanju Crnogorske pravoslavne crkve u Republici Srbiji i izgradnji njenog vjerskog objekta. Znači li to da gospodin ministar već unaprijed zna presudu u vezi ovog opravdanog i razumljivog zahtjeva etničkih Crnogoraca koji žive u Srbiji - da nemaju pravo da ostvaruju svoja vjerska prava u Republici Srbiji posredstvom svoje, Crnogorske pravoslavne crkve?»
Srpski ministar vjera oglasio se nakon što je crnogorsko udruženje «Krstaš» iz Lovćenca najavilo da planira gradnju hrama Crnogorske pravoslavne crkve, za šta je prethodno dobilo dozvolu od opštinskih vlasti u Malom Iđošu, u Srbiji. Milan Radulović se, međutim, oštro usprotivio tom naumu naglašavajući da udruženja građana mogu «eventualno napraviti fudbalsko igralište, ali ne i crkvu, zato što član 32. Zakona o crkvama i verskim zajednicama onemogućava tu vrstu egzibicionizma.» Prema njegovim riječima, u Srbiji postoji samo jedna - Srpska pravoslavna crkva, te je stoga nedopustivo da grupa građana osnuje novu pravoslavnu crkvu.
Reagujući na te stavove, Nenad Stevović, povjerenik Crnogorske pravoslavne crkve u Srbiji, kaže da srpski ministar vjera očigledno nije dobro informisan:
«Ministar Radulović govori o nekoj grupi građana koja želi da osnuje ’crnogorsku pravoslavnu crkvu’, ali gospodin ministar nije informisan da Crnogorska pravoslavna crkva već postoji. Ostalo je još samo da se registruje i u Srbiji i zato mi namjeravamo uskoro da predamo zahtjev za registraciju.»
Stevović dodaje da se nada kako su najave ministra Radulovića o zabrani slobode vjeroispovijesti izrečene u afektu:
«I da ne predstavljaju stav zvanične Srbije o vjerskim slobodama njenih građana. Ministar Radulović tvrdi da član 32. Zakona o crkvama i vjerskim zajednicama onemogućava, kako on kaže, tu vrstu egzibicionizma. Međutim, Crnogorska pravoslavna crkva se poziva na višu instancu od zakona. Član 13. Ustava Srbije kaže da svi građani Srbije su jednaki u pravima i imaju jednaku zaštitu pred državnim i drugim organima, bez obzira na vjeroispovijest. Ako dođe do pokušaja kršenja vjerskih sloboda građana Srbije, vjernici Crnogorske pravoslavne crkve žaliće se svim domaćim i međunarodnim instancama koje su nadležne za zaštitu ljudskih prava od samovolje izvršne vlasti.»
