Dostupni linkovi

logo-print

Praznik filma u Sarajevu i ovog avgusta


Budo VUKOBRAT, Enis ZEBIC

Baš uoči narednog vikenda zablistaće veliko platno već kultnog, otvorenog kina „Metalac“ u Sarajevu. Pred publikom će se naći jedan od kanskih laureata „Istočno od Bukurešta“ rumunskog reditelja Kornelijua Porombojua, a onda - osam večeri zaredom, u još nekoliko dvorana slijedi oko 170 projekcija, podijeljenih u čak 12 programa. Među njima su i tri takmičarska. Dvanaest godina od kada je, u još ratno Sarajevo, unio nekoliko video-traka i tako promovisao smotru, sadašnji direktor Mirsad Purivatra s puno prava tvrdi kako je Sarajevo Film Festival postao:

«Istinsko mjesto okupljanja ne samo bh. i regionalnih filmskih autora i profesionalaca nego da izazovemo pažnju čitave Evrope, pa i svijeta za ono što se dešava u filmskoj industriji. Znači da smo uspjeli da kroz naš takmičarski program objedinimo sve ono što je relevantno za proizvodnju filma u ovome regionu, tako da imamo igrani film, kratki film, dokumentarni film i sva ta tri programa su postala zvanični takmičarski programi Sarajevo film festivala, što znači da svi profesionalci, ali i publika mogu na jednom mjestu da vide najbolje iz čitave regije, koja sada obuhvata 12 zemalja - od Mađarske i Slovenije na sjeveru, do Grčke i Turske na jugu.»

Gledanje i ocjenjivanje filmova tek je jedna dimenzija koja svjedoči o važnosti ove smotre. Nekoliko godina već u okviru Festivala funkcioniše koprodukcijski market, a pod nazivom Sinelink, o kome govori prva ličnost projekta Amra Bakšić Čamo:

«Strašno mi se dopalo to što sam pročitala u «Holivud riporteru» koji je radio neki članak o nama. Oni su rekli da smo mi inkubator filmskih projekata. Ja mislim da je to dosad, možda, najbolje objašnjenje, koje nije onako administrativno i nije projektno definirano. Mi smo koprodukcijski, naravno, market. A mi projekte koji su u fazi traženja fondova, u fazi rada na scenariju, selektiramo, biramo, pomažemo im da razvijaju svoje projekte i na kraju prezentiramo drugim producentima, fondovima za moguće koprodukcije.»

Sarajevo film festival je, tako instalirao kooprodukciju kao poslovnu filozofiju u regionalnoj kinematografiji. Novi kurs u razmišljanju, okretanje ukupnim kreativnim i produkcionim potencijalima regiona, od Ljubljane do Ankare, već je donio izvanredne rezultate. Jugoistočnoevropski filmovi postali su pravi hitovi u čitavom svijetu, a filmadžije sa ovih prostora polako počinju funkcionisati kao jedna porodica. Mirsad Purivatra:

«Naša vizija da smo svi toliko mali i da se ne možemo zatvoriti u svoje granice je konačno uspjela. Naprosto mislim da smo napravili značajan, značajan korak ka tome da koprodukcija živi u ovome trenutku. I to je rezultat da u takmičarskom programu imamo dva filma iz Hrvatske, dva filma iz BiH, što pokazuje da kvalitet produkcije u ovom regionu raste.»

U konkurenciji filmova iz čak 12 zemalja mjesto u takmičarskoj konkurenciji dugog metra našlo je osam filmova. Već pri selektiranju vodilo se računa o visokim estetskim dometima pojedinih ostvarenja. Zato pred žirijem ni ovaj put neće biti lagan zadatak. A na čelu stručnog tima je slavodobitnica posljednjeg Berlinskog festivala Jasmila Žbanić, autorica filma «Grbavica»:

«Mislim da je odlična stvar što je Sarajevo Film Festival usmjerio svu svoju pažnju na regiju, pa baš onako jedva čekam da sve to pogledam. Zanimaju me i glumci i priče iz različitih zemalja, i na koji način su te priče ispričane. I nekako je važno i da ta nagrada, koja je jako, jako dobra, ode ljudima koji su baš napravili najbolji mogući film i koji će uticati na promjenu u regiji.»

Nije naodmet spomenuti činjenicu da će i ove godine sarajevski festival pohoditi brojna velika imena svjetskog filma, ali ni onu kako je ovdje odgojena publika koja puni dvorane, čak i one sa više stotina mjesta, a da se u njima ne prikazuju holivudski mega-hitovi nego pretežno takozvani autorski filmovi. Oni što ih običavamo zvati „umjetnički“. Još jednom direktor Festivala Mirsad Purivatra:

«Mislim da sada svi prihvataju Sarajevo film festival kao centralno mjesto okupljanja i za uvid, ali i za dogovore za nove projekte.»

I za kraj tek informacija kako će specijalnu nagradu „Srce Sarajeva“, za doprinos filmu uopšte, i ovom festivalu naravno, ove godine ponijeti Britanac Majkl Li.

* * * * *

Hrvatska je na ovogodišnjem “Sarajevo Film Festivalu” predstavljena nizom filmova – od ovogodišnjeg dobitinika četiri pulske Arene, “Sve džabe” Antonija Nuića, do filmova u art kategorijama.

Oba igrana filma koji dolaze iz Hrvatske govore o ljudima obilježenim ratom. “Sve džabe”, scenarista i režisera Antonija Nuića, ove je godine na Pulskom filmskom festivalu odnio čak četiri nagrade - Veliku zlatnu arenu za najbolji film, i Arene za scenarij, režiju i sporednu žensku ulogu. O filmu za Radio Slobodna Evropa govori producent Boris T. Matić:

«’Sve džabe’ je, dakle, film u produkciji hrvatskoj, ali u koprodukciji s Bosnom i Hercegovinom i Srbijom, snimljen prošle godine u srednjoj Bosni. I ukratko, u filmu se radi o čovjeku koji nakon jednog nesretnog slučaja kreće po Bosni i dijeli sve džaba, što inače kupuje sa prodatom kućom. Na kraju se ta priča pretvara u ljubavnu priču. Inače, moglo bi se reći da je film o čovjeku koji traži svoju sreću u kaosu postratne Bosne.»

Drugi hrvatski predstavnik - “Put lubenica” - je ljubavni film, kazao nam je njegov režiser Branko Schmidt:

«To je ljubav između dvoje ljudi različitih rasa, kultura, svega. S jedne strane je hrvatski vojnik, obolio od od PTSP-a, koji je u ratu izgubio sve, s druge strane je Kineskinja koja pokušava doći ilegalno na zapad i živjeti bolje. Odnos između to dvoje luzera je, zapravo, tema filma - ukratko.»

Ekipi filma “Sve džabe” Sarajevo je prva stanica nakon Pule, kaže Matić:

«Bosanci se jako vesele uspjehu našeg filma u Hrvatskoj i čini mi se da s velikim nestrpljenjem očekuju prikazivanje filma u Sarajevu.»

Schmidt sa “Sarajevo Film Festivalom” do sada ima najbolja iskustva:

«Moram reći da je nekako Sarajevo održalo lekciju Puli i da je Sarajevo postalo ono što je Pula propustila biti. Dakle, zahvaljujući dvoje zbilja iznimnih ljudi, mislim na gospodina Purivatru i na gospođu Elmu Tataragić, oni su napravili zbilja najjači festival i respektabilni festival već u svijetu - i rade to zbilja sjajno.»

Iskustva iz kontakata sa njima su fantastična – od brige za kopije i smještaja do dolaska u Sarajevo i gostiju, kaže Schmitd:

«Dakle, nevjerojatno je koliko je to profesionalna i dobra ekipa. Nakon tog pozitivnog iskustva ja sam rekao da bi najbolji potez Ministarstva kulture Hrvatske bio da to dvoje ljudi angažira da vode na godinu dana Pulski festival i da ga postroje onako kako Bog zapovijeda, da to liči na jedan festival, a ne na nekakvu turističku agenciju – na šta je to ličilo ove godine u Puli.»

Pobrojimo i ostale hrvatske predstavnike na «Sarajevo Film Festivalu». Što se kratkih igranih igranih filmova tiče, tu su: “Nije da znam, nego je tako” Tanje Golić, “Silencijum” Davora Međurečana i Marka Meštrovića, i slovensko-hrvatska koprodukcija “Principessa” Blaža Kutina.

U natjecateljskom programu za dokumentarce su: “Delta” Stanislava Tomića, “Što sa sobom preko dana” Ivone Juke i “Moja susjeda Tanja” Petra Krelje. U “Regionalnom Offu”, koji prikazuje najbolje filmove snimljene prošle godine u regiji, Hrvatska je zastupljena sa Matanićevim “Volim te” i dvije koprodukcije - “Od groba do groba” Jana Cvitkoviča, napravljena zajedno sa Slovencima, a i proslavljena “Grbavica” Jasmile Žbanić dijelom je i hrvatska koprodukcija.

U kratkim “Novim tokovima” Hrvatska sudjeluje sa “Levijatanom” Simona Bogojevića Naratha. A dodajmo ovdje da će na “Heineken Open airu” biti prikazan američki film “Pizzeria Kamikaze” zagrebačkog đaka Gorana Dukića, inače dobitnika nagrade publike na ovogodišnjem Motovun Film Festivalu.
XS
SM
MD
LG