Dostupni linkovi

logo-print

Hrana je izvozna šansa Crne Gore


Zoranom Vukčević, direktor crnogorske Direkcije za razvoj malih i srednjih preduzeća, u intervjuu za Radio Slobodna Evropa objašnjava zbog čega se Crna Gora odlučila u ekonomskom razvoju staviti akcenat na mala i srednja preduzeća, te, uz ostalo, naglašava kako će Crna Gora tek sada, kao suverena država, dobiti mogućnost direktnog pristupa međunarodnim finansijskim institucijama.

RSE: Gospodine Vukčeviću, koje su prednosti koncepta razvoja malih i srednjih preduzeća kao strateškog pravca ekonomskog razvoja Crne Gore, odnosno, zašto se Crna Gora odlučila baš za ovaj koncept?

VUKČEVIĆ: Mala i srednja preduzeća u razvijenim zemljama već duži vremenski period imaju značajnu ulogu, prije svega imajući u obzir da mala i srednja preduzeća za ekonomiju predstavljaju osnovnu polugu za ukupan razvoj jedne zemlje. Sva istraživanja su pokazala da se više od 90% svih poslova obavlja u malim i srednjim preduzećima ili, kada je u pitanju Evropska unija, da kompanije, odnosno preduzeća do 250 zaposlenih čini 99,8% preduzeća od ukupno 19 miliona koliko ih je registrovano u Evropskoj uniji. U nekim državama Evropske unije, kao što je Velika Britanija, skoro 40% malih i srednjih preduzeća učestvuje u bruto nacionalnom proizvodu. Sve ovo govori o tome koliki je značaj malog i srednjeg biznisa i da je on prije svega značajan za jednu tako malu državu kao što je Crna Gora. Kao što je poznato, Crna Gora je imala krajnje nepovoljnu ekonomsku strukturu u prethodnom periodu. zasnovanu na velikim sistemima, na velikim preduzećima. I, kao što je proces tranzije pokazao, upravo u tim preduzećima ima najviše problema. Mali sistemi, odnosno mala preduzeća, su adaptivna na tržištu, ona stvaraju zaposlenost, doprinose izvozu i trgovini i predstavljaju osnovni činilac razvoja tržišne ekonomije i kao takav on je naravno u svijetu i u Crnoj Gori prepoznat kao generator ekonomskog razvoja. O tome govore i podaci kada je u pitanju i zaposlenost i broj malih i srednjih preduzeća i uopšte bavljenje biznisom.

RSE: Ekonomski razvoj zasnovan na razvoju malih i srednjih preduzeća nije nova ideja. Šta govore iskustva drugih i koliko se Crna Gora zapravo oslanja na međunarodnu stručnu saradnju i pomoć?

VUKČEVIĆ: Mislim da je za Crnu Goru, kao jedan mali sistem i kao jednu zemlju u tranziciji izuzetno važno da koristi iskustva drugih. Mi smo u prethodnom periodu koristili iskustva Evropske komisije i njenih institucija, kao i nekih zemalja koje su nama itekako bliske, prije svega mislim na iskustva Slovenije jer, kao što je poznato, mi smo bili jedna država prije petnaestak godina i ta iskustva Slovenije na njihovom putu ka Evropskoj uniji su itekako značajna uopšte, posebno za razvoj malih i srednjih preduzeća. Međutim, isto tako smo koristili značajnu podršku i drugih zemalja kao što je Njemačka i Italija i važno je reći da imamo razgranatu mrežu međunarodnih institucija i organizacija sa kojima sarađujemo, počev od Evropske unije, preko Evropske agencije za rekonstruciju, odnosno imamo formiran Euro Info Centar kao prvu instituciju Evropske unije u okviru jednog državnog organa u Crnoj Gori, imamo saradnju sa USAID-om i organizaciju nekoliko projekata preko ove institucije, kao i saradnju sa Svjetskom bankom, sa Evropskom Bankom za obnovu i razvoj. Posebno je važno da kažem da je saradnja sa Njemačkom izuzetno efikasna kroz saradnju sa GTZ-om, odnosno Agencijom za tehničku saradnju, kao i sa našim italijanskim partnerima preko „Interrega“, gdje imamo saradnju s nekoliko regija iz Italije. Takođe, imamo saradnju i sa gradom Moskva, gdje pokušavamo da obezbjednimo dostupnost tom tržištu crnogorskim proizvođačima je i te kako više nego potrebna.

RSE: Da li ovakav strateški pravac ekonomskog razvoja Crne Gore podržavaju i međunarodne finansijske institucije i kako?

VUKČEVIĆ: Podržavaju u onoj mjeri u kojoj je to moguće i onoliko koliko smo mi aktivni. Mislim da samo do sada bili dosta aktivni i da su ocjene i Međunarodnog monetarnog fonda i da su ocjene gospodina Rajnharda Pribea, koji je bio u posjeti Crnoj Gori, koji govori o tome da je sektor malih i srednjih preduzeća u posljednjih četiri, pet godina postigao značajan rezultat u Crnoj Gor. S tim što vjerujem da tek sada Crna Gora kao suverena država će dobiti priliku da ima direktan pristup finansijskim institucijama, prije svega Evropskom investicionom fondu, preko Evropske investicione banke i prema Svjetskoj banci i prema Evropskoj banci za obnovu i razvoj, gdje ćemo uspjeti da obezbijedimo dodatna finansijska sredstva koja će omogućiti povećanje kreditnom potencijalu u Crnoj Gori i formiranje nekih novih institucija za podršku malom i srednjem biznisu kao što su, prije svega Garantni fond ili Venture fond. Isto tako mislim da je Crnoj Gori itekako potrebno da se proširi mreža mikrofinansiranja, odnosno formiranje mikrofinansijskih institucija, mikrofinansijskih fondova, kao bi obezbijedili građanima što povoljnije uslove i što veću dostupnost finansijskim sredstvima.

RSE: Koliko u Crnoj Gori ima kvalitetnih biznis ideja? Prema subjektivnim opažanjima, reklo bi se da se u Crnoj Gori novac najradije ulaže u kafiće, kladionice i butike. Čini se da tu postoji izvjestan neiskorišćeni potencijal, odnosno prostor za nove poslovne ideje. Prosto se nemeće osjećaj da nije baš uvjek problem u nedostatku novca.

VUKČEVIĆ: Ja se slažem s tom konstatacijom da uvijek nije problem novca. Međutim, moramo shvatiti to da kada želite da pređete iz jednog sistema u kojem vam je država bila sve, u kojem vam je država obezbjeđivala posao, jedan sistem gdje ste vi sam predsjednik svoje države u svojoj porodice, gdje morate da se izborite sami za svoju egzistenciju,. a za to je naravno potrebno značajno veća količina rada, značajno veća količina truda i značajno veća količina znanja koje morate da obezbijedite. Međutim, moramo uzeti u obzir da, ako govorimo o statistici, prije četiri godine u ukupnoj strukturi malih i srednjih preduzeća u Crnoj Gori preko 96, 97% je bilo iz oblasti trgovine i ugostiteljstva. Međutim, poslije četiri godine, mi sada govorimo o tome da otprilike je 80% preduzeća u oblasti trgovine i ugostiteljstva, odnosno kafića, a da je 20% iz oblasti proizvodnih djelatnosti i netrgovinskih usluga, što govori o tome da smo ipak uspostavili jedan trend i vjerujemo da u narednom periodu da će se značajno unaprijediti upravo oni sektori koji za Crnu Goru predstavljaju izuzetnu izvoznu šansu. Tu prije svega mislim na proizvodnju hrane. Danas u Crnoj Gori možemo vidjeti golim okom maltene u svakom supermarketu kako i na koji način je zastupljena mesna industrija. Danas u Crnoj Gori imamo preko 250 proizvoda iz mesne industrije, a da podsjetim da je samo do prije šest ili sedam godina u Crnoj Gori bilo nezamislivo proizvesti recimo viršle ili čajnu kobasicu, a na drugoj strani imali ste te prirodne potencijale, imali ste tu primarnu proizvodnju. Danas govorimo o zaista jednoj ozbiljnoj mesnoj industriji koja je napravila značajan iskorak. To treba unapređivati i raditi na tome da, kao što su već neki proizvođači krenuli da izvoze, a da bi izvozili moraju respektovati određene principe i određene standarde međunarodnih institucija. Kao što je poznato, već su neka preduzeća uvela „hasap-sistem“ kao jedan sertifikat koji vam garantuje da vi možete da dobijete izvozni broj, odnosno da možete da izvozite u zemlje Evropske unije i kreće se ka tom pravcu, da ne govorimo u oblasti usluga, oblasti turizma, oblasti finansijskih usluga na kojima Crne Gore treba da gradi svoj strateški, ekonomski razvoj. Moramo biti strpljivi, jer se stvari ne mogu rješavati preko noći, ali ja mislim da upravo do kraja ove godine smo u obavezi da donesemo novu strategiju razvoja malih i srednjih preduzeća do 2007. do 2010. godine koja će upravo biti usmjerena ka ovim pravcima, a to je da se poveća konkurentnost i da se poveća dostupnost informacijama kako bi postojeći preduzetnici, a i oni koji namjeravaju da budu to da im se obezbijede sve te informacije kako bi stvorili neku svoju ideju, kako bi razvili tu svoju ideju, kako ona ne bi bila samo kafić ili neka ugostiteljska radnja, nego upravo neka proizvodna djelatnost ili usluga, a u Crnoj Gori upravo je to prioritet i mislim da ima dosta prostora u oblasti turizma gdje mogu da se rade razne komplementarne proizvodne, ali i uslužne djelatnosti.

RSE: Crna Gora je sticajem okolnosti prošla kroz period međunarodnih sankcija i izolacije. Koliko je među domaćim preduzetnicima i onima koji to žele da postanu još uvijek prisutan „sindrom ostrva“, odnosno samoograničavanje na domaće tržište koje je i regionalno, ali i globalno otvorenije nego ikad? Da li domaći preduzetnici koriste baš sve mogućnosti za izvoz, uključujući i plasman robe i usluga i preko interneta ili još uvijek u velikoj mjeri postoje psihološke barijere?

VUKČEVIĆ: Na žalost, postoje još uvijek te barijere kojih se mi polako oslobađamo, ne samo psihološke barijere, jer bi siguran sam naši preduzetnici bili i te kako radosni kada bi bili u prilici da svoje usluge i proizvode prodaju i van granica Crne Gore. To je jedan od naših osnovnih prioriteta, jer moramo na taj način uticati na rješavanje jednog od naših najvećih problema a to je spoljnotrgovinski deficit. Ali, da biste vi mogli da izvozite jedan proizvod morate respektovati određena pravila. Da počnemo od onih elementarnih, a to je da morate komunicirati sa vašim potencijalnim kupcima iz drugih zemalja. Da biste s nekim komunicirali, morate da poznajete njegov jezik. Zatim, morate da poznajete zakonsku regulativu u tim zemljama, morate da ispitate tržište u tim zemljama gdje želite da izvozite. Tu je još niz drugih bitnih uslova, da ne govorim o marketingu, strategiji i nastupu, jer izvoziti je izuzetno skup posao koji vam dugoročno može donijeti neke određene efekte. Crna Gora, odnosn preduzetnici u Crnoj Gori su u proteklom periodu se kretali u tom pravcu da se izbore na domaćem tržištu i da biste išli nekim redom morate biti prvi na domaćem terenu, morate tu biti prvaci, pa onda ići u ligu šampiona. Tako su neka preduzeća već to prepoznala i kreću ka dalje. Ove godine na Novosadskom sajmu, koji je bio međunarodnog karaktera, od 12 preduzeća koja su zajednički nastupili pod nazivom „Made in Montenegro“, šest preduzeća je u svojim kategorijama dobilo zlatne madalje što govori o tome da su ipak jedan od bitnih kriterijuma zadovoljeni, a to je kvalitet i da je to jedan od bitnih uslova da vi možete izaći na drugom tržištu. Ono što našim preduzećima nedostaje, pored kvaliteta, su i neke druge biznis funkcije koje nijesu dovoljno razvijene, ni čak na domaćem tržištu, to je marketing funkcija koja se zaista ponekad tako pojednostavi i svede se samo na neke reklame, a ne vodi se računa o ispitivanju tržišta, upoznavanju kupaca, evidencije kupaca, jedan strateški pristup, tako da će se u narednom periodu i te kako morati voditi računa o tome.

RSE: Koliko je promocija crnogorskih proizvoda „Made in Montenegro“ doprinijela podizanju konkurentske sposobnosti domaćih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Mi smo tu kampanju „Made in Motenegro“ sprovodili i spovodićemo je pod jednim širim projektom, a to je podizanje konkurentne sposobnosti crnogorskih preduzeća i ono što je sigurno je da je ta kampanja doprinijela to je da smo uspjeli, primjera radi, da smo u toj mesnoj industriji i nekim drugim prerađivačkim sektorima da smanjimo uvoz, što je značajno. Recimo, da je samo 2005., odnosno 2004. godinu za preko 20 miliona smanjen uvoz mesa i mesnih prerađevina, a 20 miliona eura za Crnu Goru je izuzetno visoka cifra. Mislim da Crna Gora ima svoje potencijale kad je u pitanju proizvodnja hrane, pored njeguškog pršuta, koji može u kombinaciji sa tradicionalnom proizvodnjom i savremenim tehnologijama biti jedan dobar crnogorski brend i van granica Crne Gore i na tome se intenzivno radi. Može u drugim oblastima da bude kao što je sir. Imamo jedan veliki potencijal to je ljekovito bilje koje nije dovoljno iskorišćeno, imamo crnogorski med koji je izuzetno, izuzetno kvalitetan zbog crnogorskog podneblja u kojem se proizvodi taj med, ali nemamo dovoljno razvijenu mrežu pravih preduzetnika i pravih velikih proizvođača meda. Upravo je u toku jedna dodatna kreditna linija upravo fokusirana na to da se stvaraju robni proizvođači u oblasti proizvodnje meda, ako da je to put kojim treba ići u narednom periodu. Mislim da su velike rezerve kada je u pitanju voda. Sve ekonomske projekcije relevantnih međunarodnih institucija govore o tome da će 2020. godine voda biti jedan resurs koji će možda po cijeni biti probližan, ako ne i veći, nafti što govori o tome da Crna Gora u tom sektoru može da napravi jedna značajan iskorak. Da ne govorim o ovim našim tredicionalnim proizvodima koji su već brendovi i van granica Crne Gore, to je prije svega vino i pivo, gdje su zaista dokazani brendovi, pogotovo sada vinu u posljednje vrijeme uvođenjem „hasap-sertifikata“, biće dostupno i u zemljama Evropske unije bez ikakvih barijera i prema posljednjim informacijama zaista bilježi jedan značajan rast i vjerujem da će to biti jedan od proizvoda kojim će Crna Gora sigurno se ponositi kao što se ponosila i u regionu.
  • 16x9 Image

    Esad Krcić

    Zahvaljujući ranom angažmanu u Radio Beogradu ostaje trajno vezan za radio, kao medij. Član crnogorskog dopisništva RSE je od 2001. Pisao je za CG Ekonomist, a realizovao je i niz radijskih i TV projekata.

XS
SM
MD
LG