Dužnosnici sigurnosnih službi tvrde da je plan jučer spriječenog terorističkog napada predviđao raznošenje aviona u zraku uz pomoć tekućeg eksploziva i elektroničkog detonatora koje su napadači namjeravali unijeti u avion u ručnoj prtljazi. Crispin Black vjeruje da je realizacija ovog plana predviđala nekoliko faza:
"Čini se da su teroristi uspjeli napraviti mali tehnološki izum i pronaći način da neopaženo unesu tekući eksploziv u avion. Vjerovatno se radi o takozvanoj binarnoj tehnici, odnosno situaciji u kojoj se odvojeno unose dvije različite i same za sebe bezopasne supstance koje, kada se spoje i dodju u dodir jedna s drugom, mogu izazvati eksploziju. Dakle, vjerovatno je takve dvije tekućine u avion trebalo odvojeno unijeti dvoje ljudi i tokom leta ih pomiješati.”
No, sama smjesa dviju tekućina nije dovoljna da bi se izazvala eksplozija. Nju treba dodatno potaknuti nekom vrstom detonatora. Čini se kako su u ovom slučaju na raspolaganju bile dvije mogućnosti, kaze britanski stručnjak:
"Prvi način pretpostavlja korištenje neke vrste elektro-poticaja koji mogu izazvati uređaji koji proizvode i malo pražnjenje struje dovoljno za aktivirnje eksploziva, poput baterijske lampe, daljinskog ključa za automobil ili garažu ili čak i MP3 playera. Za aktivaciju nekih eksplozivnih smjesa dovoljan je jak fizički udar. Na koji su način teroristi u ovom slučaju željeli izazvati eksplozije u avionima još uvijek nije potpuno jasno i to će pokazati istraga.”
Ovo nije prvi put da se za izvođenje bombaških napada u avionima namjeravao koristiti tekući eksploziv. Tokom 1994 godine jedna je teroristička skupina na Filipinima planirala na taj način raznijeti 12 američkih putničkih aviona na letovima iz različitih gradova u Aziji prema Sjedinjenim Državama. Napad je otkriven na vrijeme, a teroristi nisu uspjeli do kraja odrediti omjer supstanci koje je trebalo pomiješati kako bi se izazvala eksplozija čija bi snaga bila dovoljna da raznese avion. Bez obzira na to, čini se kako je već sada neophodno razviti sistem detekcije koji će otkriti prisustvo opasnih materija prije nego li se unesu u avion, kaze Crispin Black:
"Onda kada doznamo koje su komponente teroristi namjeravali koristiti za izradu tekuće eskplozivne smjese, bit će lakše odrediti i moguće mjere njihovog otkrivanja. Do tada, nove sigurnosne mjere na aerodromima kojima se ograničava unošenje ručne prtljage u avione bit će jedina djelotvorna zaštita protiv takve mogućnosti. Tehnologija za otkrivanje prisustva opasnih supstanci mogla bi uskoro biti dostupna i vjerujem da ćemo je ubrzo vidjeti na nekim aerodromima."
Dok se to ne dogodi, do sjedala u avionima vjerovatno ćemo moći dolaziti samo s osobnim dokumentima, novinama i naočalama.
"Čini se da su teroristi uspjeli napraviti mali tehnološki izum i pronaći način da neopaženo unesu tekući eksploziv u avion. Vjerovatno se radi o takozvanoj binarnoj tehnici, odnosno situaciji u kojoj se odvojeno unose dvije različite i same za sebe bezopasne supstance koje, kada se spoje i dodju u dodir jedna s drugom, mogu izazvati eksploziju. Dakle, vjerovatno je takve dvije tekućine u avion trebalo odvojeno unijeti dvoje ljudi i tokom leta ih pomiješati.”
No, sama smjesa dviju tekućina nije dovoljna da bi se izazvala eksplozija. Nju treba dodatno potaknuti nekom vrstom detonatora. Čini se kako su u ovom slučaju na raspolaganju bile dvije mogućnosti, kaze britanski stručnjak:
"Prvi način pretpostavlja korištenje neke vrste elektro-poticaja koji mogu izazvati uređaji koji proizvode i malo pražnjenje struje dovoljno za aktivirnje eksploziva, poput baterijske lampe, daljinskog ključa za automobil ili garažu ili čak i MP3 playera. Za aktivaciju nekih eksplozivnih smjesa dovoljan je jak fizički udar. Na koji su način teroristi u ovom slučaju željeli izazvati eksplozije u avionima još uvijek nije potpuno jasno i to će pokazati istraga.”
Ovo nije prvi put da se za izvođenje bombaških napada u avionima namjeravao koristiti tekući eksploziv. Tokom 1994 godine jedna je teroristička skupina na Filipinima planirala na taj način raznijeti 12 američkih putničkih aviona na letovima iz različitih gradova u Aziji prema Sjedinjenim Državama. Napad je otkriven na vrijeme, a teroristi nisu uspjeli do kraja odrediti omjer supstanci koje je trebalo pomiješati kako bi se izazvala eksplozija čija bi snaga bila dovoljna da raznese avion. Bez obzira na to, čini se kako je već sada neophodno razviti sistem detekcije koji će otkriti prisustvo opasnih materija prije nego li se unesu u avion, kaze Crispin Black:
"Onda kada doznamo koje su komponente teroristi namjeravali koristiti za izradu tekuće eskplozivne smjese, bit će lakše odrediti i moguće mjere njihovog otkrivanja. Do tada, nove sigurnosne mjere na aerodromima kojima se ograničava unošenje ručne prtljage u avione bit će jedina djelotvorna zaštita protiv takve mogućnosti. Tehnologija za otkrivanje prisustva opasnih supstanci mogla bi uskoro biti dostupna i vjerujem da ćemo je ubrzo vidjeti na nekim aerodromima."
Dok se to ne dogodi, do sjedala u avionima vjerovatno ćemo moći dolaziti samo s osobnim dokumentima, novinama i naočalama.
