Dostupni linkovi

logo-print

Tužioci dogovorili suradnju na istrazi zločina


Enis ZEBIC, Zoran GLAVONJIC, Žana KOVACEVIC

Nešto preko dva sata trajao je sastanak glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mladena Bajića, glavnog tužitelja u Tužiteljstvu/Tužilaštvu Bosne i Hercegovine Marinka Jurčevića i tužitelja za ratne zločine Srbije Vladimira Vukčevića i njihovih suradnika. Tema – niz video zapisa koji su se pojavili u posljednje vrijeme, a prikazuju ratne zločine nad srpskim civilima i pripadnicima srpske paravojske u koloni u bijegu, nedaleko Dvora na Uni pred završetak akcije „Oluja“, početkom kolovoza 1995. godine. Sastanak je bio zatvoren za javnost, a glasnogovornica Državnog odvjetništva Republike Hrvatske Martina Mihordin je za Radio Slobodna Evropa izvijestila o sadržaju razgovora:

„Nakon što su tužitelji odnosno državni odvjetnici iznijeli s kojim podacima, dokumentacijom i materijalima raspolažu, te razmijenili te podatke dokumentaciju i materijale, dogovoreno je da će se, u skladu s Memorandumom o međusobnoj suradnji koji postoji između ovih tužiteljstava, odnosno državnih odvjetništava, nastaviti suradnja u ovom i drugim predmetima. Tužitelji odnosno državni odvjetnici su suglasni da će u ostvarivanju suradnje u ovom predmetu, na zahtjev druge strane dostaviti podatke i dokumentaciju do koje će doći daljim istraživanjem, te provesti i druge radnje koje se od njih budu tražile, a sve s ciljem da se ovaj i drugi zločini israže i krivci privedu pravdi.“

Ovo nije prvi, a niti posljednji sastanak čelnih ljudi ovih institucija, a poznavatelji problematike kažu da je njihova suradnja ozbiljan i velik pomak nabolje u borbi protiv organiziranog kriminala i istraživanju i procesuiranju ratnih zločina. Regionalna suradnja državnih odvjetništava odnosno tužiteljstava ostvarena je na jako dobrom nivou, kaže za Radio Slobodna Evropa predsjednik Hrvatskog pravnog centra, zagrebački odvjetnik Damir Mikuličić:

„Moje mišljenje je da je za to apsolutno najzaslužnija osoba gospodin Bajić, naš državni odvjetnik, koji je uspio unatrag zadnje dvije godine najprije osobnim, neformalnim kontaktima ostvariti jednu dobru atmosferu, a onda je naravno ta dobra atmosfera kroz formalne sporazume pretočena u mogućnost suradnje koja je lišena onih birokratsko-administrativnih postupaka putem suradnje diplomatskim putem koja dugo traje, tako da se ovdje doista može reagirati u suradnji između državnih odvjetništava telefonom i praktički unutar sat vremena dobivaju se podaci i mogu se tražiti određeni postupci i tako dalje. To je nešto što je apsolutno za pozdraviti.“

Važnost regionalne suradnje je ogromna, ocjenjuje Mikuličić:

„Zbog toga što se pojedina dokumentacija ili neki drugi dokazni materijali ne mogu naći na području samo jedne jurisdikcije. Obzirom da se rat na području bivše Jugoslavije proširio na cijelo područje, taj dokazni materijal je danas pohranjen u različitim jurisdikcijama. Znači, u tom prethodnom postupku, kada se zapravo istražuju dokazi da bi se moglo odlučiti o eventualnom procesuiranju ili ne, apsolutno je užasno potrebna ta suradnja, pogotovo državnih odvjetništava, a onda naravno kroz to i policijska suradnja.“

Drugi je moment u kojem je regionalna suradnja od neprocjenjive važnosti, naglašava Mikuličić, situacija kada pojedini svjedoci iz ovih ili onih razloga ne žele doći na područje druge jurisdikcije i tamo svjedočiti:

„To se danas, na svu sreću, rješava na jedan drugi način, bilo putem video-linka, bilo putem zamolbenog saslušavanja tih svjedoka. Tako da je ta suradnja i u tom aspektu vrlo bitna i – hvala Bogu – čini se da već polučuje određene rezultate.“

* * * * *

Saradnja tužilaštava u istragama ratnih zločina u regiji od višestruke je važnosti, kako za pravosuđe, tako i za žrtve tih zločina i njihove najbliže, ali i za normalizaciju odnosa u regiji, ocenjuje se u Beogradu.

Saradanja tužilaštava zemalja bivše Jugoslavije drastično je poboljšana od 2005. godine. U februaru 2005. Tužilaštvo Srbije za ratne zločine i Državno tužilaštvo Hrvatske potpisali su sporazuma o unapređenju saradnje, a isti dokument potpisali su 1. jula iste godine predstavnici srpskog tužilaštva i Tužilastva Bosne i Hercegovine. Bruno Vekarić, portparol Tužilaštva Srbije za ratne zločine, rekao je za naš program da je najnoviji plod te saradnje susret tužilaca Srbije, Bosne i Hrvatske u Zagrebu, povodom video snimaka objavljenim u medijima o ratnim zločinima nad srpskim civilima tokom hrvatske vojne operacije „Oluja“:

„Sastanak je zakazan na inicijativu sve trojice, jer su smatrali da je to najbolje rešenje i najbolji odgovor uopšte i na određene spekulacije, ali i na to šta će se konkretno raditi u budućnosti povodom ovih i drugih predmeta koji tretiraju ratne zločine.“

Vekarić kaže da su sporazumi o saradnji potpisani pod okriljem kancelarije OEBS-a u Beogradu i podseća da su baš ti dokumenti bili prvi korak za nove i bolje kontakte pravosuđa tri države:

„Jer su oni faktički ubrzali i učinili efikasnijim ove slučajeve. Evo kao što vidite sada ovaj primer da su dogovorili sastanak za dvanaest sati. Ranije bi to moralo da ide preko međunarodne pravne pomoći, a dok jedan akt dođe iz jedne zemlje u drugu potraje više od mesec dana.“

Najkonkretnija saradnja postignuta je u procesuiranju ratnih zločina za slučajeve „Škorpioni“, „Lora“, „Ovčara“ i „Zvornik“ gde je u koordinaciji između Srbije, Bosne i Hrvatske saslušan veliki broj svedoka, razmenjeni su brojni dokumenti, informacije, obaveštenja i izveštaji koji su bili neophodni za ove procese.

Igor Olujić, bivši sekretar Kancelarije Nacionalnog saveta za saradnju sa Haškim tribunalom, rekao je za naš program da je reginalna saradnja u procesuiranju ratnih zločina neophodna jer bez toga nije moguće odgovorne izvesti pred lice pravde i kao posebno dobar potez naveo sastanak trojice tužilaca u Zagrebu:

„Ono što zaista jeste dobro, ukoliko ova saradnja tužilaca dovede do krivičnog procesuiranja lica koja su odgovorna za ove zločine koji su se desili tokom operacije ,Oluja‘, to je nešto što sve strane trebaju podržavati, jer sa jedne strane u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj nije dobro da takvi ljudi budu na slobodi, a sa druge strane za ove izbeglice i ljude koji su bili u tim kolonama, a koji se nalaze na teritoriji Srbije, procesuiranje tih ljudi, ako ništa drugo, pružiće im neku vrstu moralne satisfakcije.“

Marko Vidojković, beogradski pisac mlađe generacije, smatra da je jasno da je neophodno da svaka država preuzme odgovornost za svoje pojedince koji su činili zločine:

„Mislim da je uporno insistiranje, i pored snimaka na kojima su videli hladnokrvno ubijanje srpskog vojnika, određenih ljudi iz BiH i iz Hrvatske da eto tamo nije bilo nikoga ko je ubijao i da to uopšte ne može da se poredi s ovim ili s onim, žestoko podseća na ono staro srpsko merenje da li je broj civila ubijenih u Srebrenici manji od broja srpskih civila ubijenih tokom Drugog svetskog rata.“

Ali Marko Vidojković zaključuje da ne treba očekivati da se sadašnje političke garniture založe da se potpuno rasvetle zločini iz prošlosti:

„Ovi političari koji su sad na vlasti, to su isti oni političari ili barem recidivi onih političara koji su vodili iste te ratove i bili komandanti tih vojski čiji su pripadnici vršili te zločine. To je sve ista ekipa koja uništava sve te narode na ovim prostorima već godinama i voleo bih da im svima zajedno vidimo leđa i da svi zajedno potpuno okrenemo drugi list kada je u pitanju posmatranje onoga što nam se dešavalo.“

* * * * *

Manje od dva mjeseca pred održavanje opštih izbora u Bosni i Hercegovini, aktealiziranje pitanja obima i odgovornosti za ratne zločine počinjene u toj zemlji tokom proteklog rata, postalo je povod za zaoštravanje političke retorike. Današnji uspješan sastanak državnih tužilaca BiH, Hrvatske i Srbije i najava istrage zločina počinjenih u zapadnoj Bosni 1995. godine, nije tu temu uspio prevesti iz političke u pravosudnu sferu.

Dok su se predstavnici pravosuđa dogovarali, političari u BiH, na relaciji Sarajevo - Banja Luka, međusobno su se optuživali za prikrivanje zločina na svojoj teriotoriji. Rukovodstvo RS-a podnijelo je krivične prijave protiv Atifa Dudakovića i nepoznatih lica sa video snimaka iz akcije Oluja.

Premijer RS-a Milorad Dodik:

«Ljudi iz Federacije pokušavaju da to pravdaju činjenicom kako je, eto, to neka borba bila za oslobađanje zemlje. Moram da kažem da se sela koja su spaljena na prostoru Petrovca itekako nalaze u ovoj zemlji i da su ona tu postojala vijekovima i ne može se opravdati na taj način takva jedna činjenica. Zato smo se odlučili na ovo da ne bilo špekulacija. Mi smo u ranijim izjavama, i gospodin Čavić i ja, tražili akciju nadležnih organa. Do sada nemamo pokazatelja da ta akcija se dešava. Možda se i dešava, ali nemamo javno manifestovanu akciju te vrste. I zato mislimo da je najkonkretnija stvar koju možemo da uradimo krivična prijava protiv N.N. lica u jednom slučaju i protiv Atifa Dudakovića u drugom slučaju i da je to najbolji način da se angažuje i definitivno uključi tužilaštvo u rad na konkretnim predmetima.»

Sve izjave koje stižu iz Banje Luke i Beograda, u Stranci demokratske akcije ocjenjuju politikanstvom i manipulacijom. Potpredsjedniik stranke Elmir Jahić kaže:

«Pokušaj dovođenja u isti nivo zločina koji se desio nad Bošnjacima zaštićene zone Srebrenice sa ovim zločinima. Ono što bi trebali političari u RS-u jeste da rade na tom da se uhapse ratni zločinci koji su sa područja RS-a, koji su odgovorni ze genocid.»

Predsjednik Demokratske narodne zajednice BiH Rifet Dolić kaže kako nije iznenađen ponašanjem političara i korištenjem novonastale situacije u predizborne svrhe. Ono što čudi je neodgovornot i nezainteresovanost tužilaštava, haškog i domaćeg, za ovaj slučaj, ističe Dolić:

«Mene osobno prikazani snimci nisu iznenadili jer sam gledao te snimke prije osam godina. Mene kao čovjeka iznenađuje uistinu indolentnost Haškog tribunala, kojem je veći dio ovih snimaka, sa brojnim drugim dokaznim materijalom, upućen još 1999. godine, ali ni nakon više pismenih urgencija nismo dobili informaciji u kojoj je fazi ta istraga. Jedino smo dobili usmene sugestije određenih izaslanika Haškog tribunala da se ovaj metrijal ne prosljeđuje domaćem pravosuđu.»

Na pitanje da li i sam, kao predsjednik jedne političke partije, aktuelnu priču o Oluji i Dudakoviću želi iskoristiti u prikupljanje predizbornih poena,
Dolić odgovara:

«Govorim ono što smo govorili prije sedam ili osam godina. Imam za to argumente i dokaze. Mi smo nudili ove snimke da ih objave i bosanski mediji. Nažalost, kada su došli, kada su vidjeli šta je na tim snimcima, neki su se jednostavno uplašili i nakon toga se čak nisu više smjeli ni čuti sa nama. Nudili smo i Danima i Slobodnoj Bosni i Federalnioj televiziji i mnogim drugima.»

Ministar pravde BiH Slobodan Kovač ističe kako su sada na potezu domaće pravosuđe i državni tužilac BiH:

«To bi moralo da zanima državnog tužioca, isto kao što ga zanimaju svi drugi slučajevi. Morao bi državni tužilac na tu temu da se oglasi, ali ne na način kao što to čine političari. Državni tužilac nema šta da priča, njegovo je da radi.»
XS
SM
MD
LG