Dostupni linkovi

logo-print

Otvori prozor milena moja..


U posljednja četiri desetljeća gotovo da i nije bilo dana da „Berekini“ nisu zapjevali i po tome su jedna od najstarijih i najaktivnijih klapa u Dalmaciji. Uz to su i demokratska, vjerojatno najotvorenija klapa - može im se pridružiti svatko čiji sluh zadovoljava nekakav minimum.

Kako nisu skloni stegama, pripremama i dugotrajnom vježbanju, to nikad nisu ni bili na kultnom Omiškom festivalu. Njihove ambicije nisu sezale dalje od njihovih slušatelja i od užitka trenutka kad pjevaju, kaže nam jedan od „Berekina“, prvi tenor, Milko Andrijašević:

„Mislim da smo pivali za svoj gušt. U tom trendu smo i danas. Uz prijatelje i dobru kapljicu u konobi, uz staro vino i dobru spizu smo zapivali uvik kad god smo tribali i gdi smo god bili. Obišli smo cilo područje bivše Jugoslavije. Bili smo u Mađarskoj. U Gradcu za turiste i pivamo i dan danas. Ostali smo samo Mate, Dragan i ja, tri stara barda.“

„Berekini“, u prijevodu nestašni mladići, stup su oko kojeg se u Gradcu okupljaju i druge klape. Neki dan u gračkom Starom portu gosti su im bili ženska klapa „Viole“ iz Drvenika i „Kumpanji“ iz Blata na Korčuli.

„..zvone zvona, stara zvona moga grada...“

Naravno, zapjevali su i „Berekini“:

„Stari neuništivi i uvijek dobri - Berekini iz Gradca!“

„Otvori prozor milena moja,
Otvori prozor milena moja...“

Kao nekakvi mjesni dobri duhovi, Berekini desetljećima okupljaju Gračane oko sebe - od osobenjaka kao što je Zoka Baka koji kaže: „Super su. Jedna vrhunska klapa“, pa sve do europski priznatih intelektualaca, poput plastičnog kirurga, doktora Nevena Olivarija:

„Berekini su jedan dio Gradca. Oni su bili prvi koji su osnovali klapu u Gracu. Čast mi je da sam kao mladi čovik s njima smija i pivat, dok nisam otiša u svit. I sada, kad se vratim, strašno mi je drago što mogu s njima sjesti i zapivati, ako mi dozvole. Oni su još uvik jedan vrlo važan dio Graca, jer to je identifikacija ovoga mista sa jednom klapom.“

Drugom tenoru, kapetanu Draganu Juriću, njegova klapa „Berekini“ znači više od pjevanje:

„Život, najkraće rečeno. Znaš i sam da smo svaku večer skupa, ima već skoro 30 godina. S pismom živimo i s pismom ćemo umrijeti.“

„...Ribar ima mokre gaće, za večeru ne zna šta će...“

Klapu treba promatrati i slušati kao cjelinu, ali ipak svatko ima svoje favorite. Pitali smo Zoku Baku tko mu je od Berekina najbolji:

„Najbolji bi bija Mate Peko, stari vuk.“

Baritonu, Mati Peki, danas je 72. rođendan. On spada među one ljude koji se ne odvajaju od pjesme. Kad lovi lignje - pjeva i njima:

„A, ja jon pivan: Mare, Mare od bisera grano...“

Mate ima i svog galeba:

„Šime!!!“

No draža, i od galeba i od liganja, mu je:

„Klapa. Pisma. U pizzeriju dođu prijatelji zapivat i di koju rič podilimo. I to ti je“

Kad se vraća s mora u gračkom portu, prije uobičajenog koncerta u Milkinoj pizzeriji „Gustirna“, Mate uz crkvena zvona štima glasnice:

„...zvono jeca, bila jednom jubav jedna...“

Mate Peko i njegovi prijatelji, Berekini, kao da su sišli sa stare razglednice. Raspjevani, duhoviti i druželjubivi podsjećaju na Dalmaciju kakva je nekad bila.
XS
SM
MD
LG