Vodeći se pisanjima bh. štampe, bivši zamjenik federalnog ministra odbrane i delegat u Domu naroda Parlamenta BiH Hasan Čengić zatražio je od Sulejmana Tihića da u svojstvu prvog čovjeka civilne komande Vojske BiH da odgovore na devet pitanja u vezi s prodajom 200.000 pušaka iz BiH:
„Da li je uopće tačno da je zvanično prodato naoružanje i oprema sa teritorije BiH nekome izvan zemlje? Ako jeste, ko je donio odluku o prodaji toga naoružanja i kome i da li je Predsjedništvo BiH to znalo? Je li tačno da je naoružanje prodato prije nego je donijeta odluka o strukturi i rasporedu Vojske BiH i prije nego je ta struktura stvarno uspostavljena? Šta je i koliko tačno naoružanja i opreme prodato? Kome je pripadalo to naoružanje? Koliko je pripadalo vojsci RS-a, a koliko komponentama u vojske Federacije BiH - odnosno,koliko hrvatskoj, a koliko bošnjačkoj? Čiji je end user cetrificate korišten za realizaciju ovoga posla?“
Čengić je zatražio i pojašnjenje o tome koja je kompanija realizirala ovaj posao, te koliko je novca dobiveno i na šta je on utrošen. Predsjedavajući Predsjedništva BiH Sulejman Tihić o Čengićevim zahtjevima kaže:
„Gospodin Čengić je poslao pitanje na pogrešnu adresu. Za tendere o prodaji municije, oružja i vladi Iraka ili, pak, nekom drugom je nadležno Vijeće ministara, nadležno je Ministarstvo za ekonomske odnosa sa inozemstvom i jednim dijelom Ministarstvo odbrane. Prema tome, Predsjedništvo, kao civilna komanda, nije nadležno za trgovinu. Ja sam o tome informisan samo djelimično, kao i drugi, kroz informacije koje su kolale oko toga i teško mi je davati sada komentar. Kad razmišljem, mislim da mi ne trebamo prodavati oružje na ratna područja. To je moje lično mišljenje.“
Naoružanje iz BiH izvoženo je u Irak, što je potvrdio i šef ureda za odnose s javnošću Ministarstva odbrane BiH Antun Mrkonjić:
„Radi se o izvozu lakog naoružanja u Irak, nešto manje od 200 tisuća pušaka i blizu 28 miliona metaka. Dakle, radi se o transakciji koja je bila sukladna tadašnjim važećim zakonskim propisima i koja je obavljena uz nadzor SFOR-a, odnosno EUFOR-a.“
O izvozu naoružanja iz BiH se još prije dva mjeseca oglasio i Amnesty International, koji je u svom izvještaju naveo da je BiH netransparentno u Irak izvozila naoružanje koje je korišteno u postupcima u kojima su kršena ljudska prava. Transakcije lakog naoružanja, prema izvještaju Amnesty International-a, vršene su pod pokroviteljstvom američkog ministarstva odbrane, a oružje se za Irak izvozilo preko hrvatske luke Ploče. Kako je za izdavanje dozvola za izvoz zaduženo Ministarstvo vanjskih poslova BiH, podsjećamo šta je za Radio Slobodna Evropa o ovom pitanju izjavio glasnogovornik Ministarstva Nebojša Regoje:
„Ministarstvo inostranih poslova je u proteklom periodu u nekoliko navrata izdalo izvozne dozvole u kojima je navedeno da su konačni korisnik koalicione snage u Iraku, koje nisu bile pod bilo kakvim sankcijama ili embargom za izvoz naoružanja.“
Aktualiziranje stare priče o izvozu naoružanja, vjeruje Sulejman Tihić, šteti Bosni i Hercegovini, a iza svega stoji lični obračun Čengića s njim:
„Zbog čega to pitanje sada otvara Čengić i koliko je to od koristi za BiH? Sigurno da nije. Mislim da je vezano za neke, možda, odnose i njegova neslaganja i sa mnom - i ne samo ta izjava nego i druge izjave koje u zadnje vrijeme u tom pravcu daje.“
Podsjećamo: na posljednjem kongresu Stranke demokratske akcije Hasan Čengić lobirao je protiv izbora Sulejmana Tihića za predsjednika stranke.
„Da li je uopće tačno da je zvanično prodato naoružanje i oprema sa teritorije BiH nekome izvan zemlje? Ako jeste, ko je donio odluku o prodaji toga naoružanja i kome i da li je Predsjedništvo BiH to znalo? Je li tačno da je naoružanje prodato prije nego je donijeta odluka o strukturi i rasporedu Vojske BiH i prije nego je ta struktura stvarno uspostavljena? Šta je i koliko tačno naoružanja i opreme prodato? Kome je pripadalo to naoružanje? Koliko je pripadalo vojsci RS-a, a koliko komponentama u vojske Federacije BiH - odnosno,koliko hrvatskoj, a koliko bošnjačkoj? Čiji je end user cetrificate korišten za realizaciju ovoga posla?“
Čengić je zatražio i pojašnjenje o tome koja je kompanija realizirala ovaj posao, te koliko je novca dobiveno i na šta je on utrošen. Predsjedavajući Predsjedništva BiH Sulejman Tihić o Čengićevim zahtjevima kaže:
„Gospodin Čengić je poslao pitanje na pogrešnu adresu. Za tendere o prodaji municije, oružja i vladi Iraka ili, pak, nekom drugom je nadležno Vijeće ministara, nadležno je Ministarstvo za ekonomske odnosa sa inozemstvom i jednim dijelom Ministarstvo odbrane. Prema tome, Predsjedništvo, kao civilna komanda, nije nadležno za trgovinu. Ja sam o tome informisan samo djelimično, kao i drugi, kroz informacije koje su kolale oko toga i teško mi je davati sada komentar. Kad razmišljem, mislim da mi ne trebamo prodavati oružje na ratna područja. To je moje lično mišljenje.“
Naoružanje iz BiH izvoženo je u Irak, što je potvrdio i šef ureda za odnose s javnošću Ministarstva odbrane BiH Antun Mrkonjić:
„Radi se o izvozu lakog naoružanja u Irak, nešto manje od 200 tisuća pušaka i blizu 28 miliona metaka. Dakle, radi se o transakciji koja je bila sukladna tadašnjim važećim zakonskim propisima i koja je obavljena uz nadzor SFOR-a, odnosno EUFOR-a.“
O izvozu naoružanja iz BiH se još prije dva mjeseca oglasio i Amnesty International, koji je u svom izvještaju naveo da je BiH netransparentno u Irak izvozila naoružanje koje je korišteno u postupcima u kojima su kršena ljudska prava. Transakcije lakog naoružanja, prema izvještaju Amnesty International-a, vršene su pod pokroviteljstvom američkog ministarstva odbrane, a oružje se za Irak izvozilo preko hrvatske luke Ploče. Kako je za izdavanje dozvola za izvoz zaduženo Ministarstvo vanjskih poslova BiH, podsjećamo šta je za Radio Slobodna Evropa o ovom pitanju izjavio glasnogovornik Ministarstva Nebojša Regoje:
„Ministarstvo inostranih poslova je u proteklom periodu u nekoliko navrata izdalo izvozne dozvole u kojima je navedeno da su konačni korisnik koalicione snage u Iraku, koje nisu bile pod bilo kakvim sankcijama ili embargom za izvoz naoružanja.“
Aktualiziranje stare priče o izvozu naoružanja, vjeruje Sulejman Tihić, šteti Bosni i Hercegovini, a iza svega stoji lični obračun Čengića s njim:
„Zbog čega to pitanje sada otvara Čengić i koliko je to od koristi za BiH? Sigurno da nije. Mislim da je vezano za neke, možda, odnose i njegova neslaganja i sa mnom - i ne samo ta izjava nego i druge izjave koje u zadnje vrijeme u tom pravcu daje.“
Podsjećamo: na posljednjem kongresu Stranke demokratske akcije Hasan Čengić lobirao je protiv izbora Sulejmana Tihića za predsjednika stranke.
