Kao da je istorijski crnogorski grad ujedinio i one koji su politički nepomirljivi. Ukoliko Skupština Crne Gore danas usvoji Zakon o prijestonici koji je predložila Građanska partija, biće to prvi parlamentarni konsezus u nezavisnoj Crnoj Gori.
I, ma koliko čudno zvučalo – to ne mora da bude dobra vijest za Crnu Goru!
Samoj ideji da se usvoji zakon o prijestonici nema se što zamjeriti. Cetinje je kultni crnogorski grad, to je ono „Cetinje Gore Crne“ kako ga je zvao Mažuranić, „grad nad kojim lebde i razigravaju se duše prađedovske“, kako je pjevao Njegoš. Bez Cetinja ne bi bilo crnogorske države.
Današnje Cetinje tužni je svjedok crnogorskog propadanja tokom posljednjih petnestak godina. Nakon antibirokratske revolucije Cetinje je - u doba uspona srpskog nacionalizma i vladavine jedinstvenog DPS - kažnjavano zbog svog izraženog crnogorstva. Pod firmom tranzicije, grad je pustošen a mnoge su firme uništene.
Potom su na Cetinju na vlast došli liberali podržani od prosrpskih partija i pokazali da su samo promijenjeni glavari aline i suština vladanja: grad je nastavio da propada...
Onda je, u predvečerje referenduma, na vlast došla Đukanovićeva koalicija obećavajući preporod nakon vaspostavljanja crnogorske državnosti.Crnogorski premijer Đukanović javno je poručio da država Crna Gora mora da vrati dug Cetinju.
I zaista, oporavak Cetinja simbolično bi najavio rađanje nove, moderne Crne Gore i zato čudi što Đukanovića DPS uporno odbija prijedlog novog zakona.
Istini za volju, Zakon o prijestonici koji predlaže Građanska partija pravno-politički je nedovršen i neodgovarajući. Veliko je pitanje da li bi provjeru na Ustavnom sudu prošle neke odredbe Zakona. Pitanje je, takođe, da li su sve opozicione partije iskreno podržale Prijedlog zakona. SNP i drugi Miloševićevi sateliti su u doba NATO intervencije na Cetinje slali vojsku i djeluje prilično morbidno kada danas ti isti ljudi govore o boljoj sjutrašnjici crnogorske prijestonice.
Ali, nedovršen Zakon ili licemjerje nekih opozicionih prvaka ne mogu biti alibi Đukanovićevoj partiji za vlastitu nedosljednost. Ovdje je riječ o principima: DPS je mnogo toga obećala, Cetinju je mnogo toga oduzeto i prosto bi bila istorijska pravda da država Crna Gora počne da vraća dug gradu oko kojeg se gradila ta ista država.
Vlast koja želi da gradi bolju državu ne može ignorisati ključni grad te države, Cetinje kao crnogorsku prijestonicu. Da čelni ljudi DPS-a imaju viziju bolje države, sami bi pokrenuli ideju o revitalizaciji prijestonog grada, predložili bi sami zakon i sami bi pokrenuli obnovu Cetinja.
Ovako, partija na valsti kao da je silom natjerana da razmišlja o Cetinju, kao da je Đukanović za svega dva mjeseca zaboravio vlastito obećanje: njegova partija, baš kao i dio opozicije nevoljno gledaju na Zakon o prijestonici, prevshodno vagajući koliko će usvajanje zakona biti isplativo za partijske interese.
U tome i jeste glavni problem: ako danas u crnogorskoj Skupštini bude i usvojen Zakon o prijestonici biće to rezultat predizbornog stranačkog marketinga a ne stvarnog jedinstva i želje da se gradi drugačija Crna Gora.
Zakonom se ne gradi grad. Cetinje će još čekati da se stvori vladajuća volja za obnovom tog izvorišnog mjesta crnogorske kluture i državnosti. Ato već nije najava da je crnogorska bolja budućnost započela sa novom crnogorskom državom.
I, ma koliko čudno zvučalo – to ne mora da bude dobra vijest za Crnu Goru!
Samoj ideji da se usvoji zakon o prijestonici nema se što zamjeriti. Cetinje je kultni crnogorski grad, to je ono „Cetinje Gore Crne“ kako ga je zvao Mažuranić, „grad nad kojim lebde i razigravaju se duše prađedovske“, kako je pjevao Njegoš. Bez Cetinja ne bi bilo crnogorske države.
Današnje Cetinje tužni je svjedok crnogorskog propadanja tokom posljednjih petnestak godina. Nakon antibirokratske revolucije Cetinje je - u doba uspona srpskog nacionalizma i vladavine jedinstvenog DPS - kažnjavano zbog svog izraženog crnogorstva. Pod firmom tranzicije, grad je pustošen a mnoge su firme uništene.
Potom su na Cetinju na vlast došli liberali podržani od prosrpskih partija i pokazali da su samo promijenjeni glavari aline i suština vladanja: grad je nastavio da propada...
Onda je, u predvečerje referenduma, na vlast došla Đukanovićeva koalicija obećavajući preporod nakon vaspostavljanja crnogorske državnosti.Crnogorski premijer Đukanović javno je poručio da država Crna Gora mora da vrati dug Cetinju.
I zaista, oporavak Cetinja simbolično bi najavio rađanje nove, moderne Crne Gore i zato čudi što Đukanovića DPS uporno odbija prijedlog novog zakona.
Istini za volju, Zakon o prijestonici koji predlaže Građanska partija pravno-politički je nedovršen i neodgovarajući. Veliko je pitanje da li bi provjeru na Ustavnom sudu prošle neke odredbe Zakona. Pitanje je, takođe, da li su sve opozicione partije iskreno podržale Prijedlog zakona. SNP i drugi Miloševićevi sateliti su u doba NATO intervencije na Cetinje slali vojsku i djeluje prilično morbidno kada danas ti isti ljudi govore o boljoj sjutrašnjici crnogorske prijestonice.
Ali, nedovršen Zakon ili licemjerje nekih opozicionih prvaka ne mogu biti alibi Đukanovićevoj partiji za vlastitu nedosljednost. Ovdje je riječ o principima: DPS je mnogo toga obećala, Cetinju je mnogo toga oduzeto i prosto bi bila istorijska pravda da država Crna Gora počne da vraća dug gradu oko kojeg se gradila ta ista država.
Vlast koja želi da gradi bolju državu ne može ignorisati ključni grad te države, Cetinje kao crnogorsku prijestonicu. Da čelni ljudi DPS-a imaju viziju bolje države, sami bi pokrenuli ideju o revitalizaciji prijestonog grada, predložili bi sami zakon i sami bi pokrenuli obnovu Cetinja.
Ovako, partija na valsti kao da je silom natjerana da razmišlja o Cetinju, kao da je Đukanović za svega dva mjeseca zaboravio vlastito obećanje: njegova partija, baš kao i dio opozicije nevoljno gledaju na Zakon o prijestonici, prevshodno vagajući koliko će usvajanje zakona biti isplativo za partijske interese.
U tome i jeste glavni problem: ako danas u crnogorskoj Skupštini bude i usvojen Zakon o prijestonici biće to rezultat predizbornog stranačkog marketinga a ne stvarnog jedinstva i želje da se gradi drugačija Crna Gora.
Zakonom se ne gradi grad. Cetinje će još čekati da se stvori vladajuća volja za obnovom tog izvorišnog mjesta crnogorske kluture i državnosti. Ato već nije najava da je crnogorska bolja budućnost započela sa novom crnogorskom državom.
