Dostupni linkovi

Pregovori u startu bez optimizma


Anamari REPIC, Nebojša BUGARINOVIC, Dejan RADULOVIC

Rešenje za status Kosova biće nametnuto i definisano do kraja godine, predviđanja su kosovskih političkih analitičara. Zbog sasvim suprotnih stavova o budućnosti Kosova smatra se da pregovori između Prištine i Beograda neće dovesti do rešenja. Politički analitičar Miljazim Krasnići kaže da će se pregovorima utvrditi legitimitet mandata Ahtisarija i međunarodne zajednice, a manje je verovatno da će doći do nekog sporazuma:

“Mislim da insistiranje međunarodne zajednice za pregovore jeste više da saslušaju pozicije obe strane i na kraju, kad dođe do nekog nametnutog rešenja, da imaju više razloga za to, uz obrazoloženje da nije bilo moguće da se dođe do sporazuma. Mislim da će i Priština i Beograd pokušati da maksimalno daju svoje stavove, ali će se na kraju međunarodna zajednica pripremiti za jedno nametnuto rešenje.”

Istoričar Ilijaz Tači smatra da se Beograd protivi rešenju kroz pregovore, što ukazuje na činjenicu da bi nezavisnost mogla biti rezultat pregovaračkog procesa:

“Delimično se može razumeti da se oni plaše da direktno učestvuju, što na neki način ukazuje da bi rezultat pregovora mogla biti nezavisnost Kosova, a što bi moglo da diskredituje njihove političke pozicije u Srbiji. S druge strane, albanska strana je jasno pokazala da je nezavisno Kosovo jedino prihvatljivo rešenje i pozvala lokalne Srbe da daju svoj doprinos u procesu da direktno učestvuju u političkom životu ovde.”

Inače, kosovska javnost sa pažnjom prati početak direktnih pregovora o konačnom statusu ali se gotovo niko ne nada da će skoro biti dogovora. Dilaver Krueziu, umetnik iz Prištine, veruje u pozitivan rezultat:

“Ja sam veliki optimista i verujem da će se na kraju dostići ono što čekamo vekovima. Naša delegacija zna šta je volja ovog naroda i ne verujem da će napraviti neku grešku.”

I dok kosovski Albanci očekuju nezavisnost, kosovski Srbi ne očekuju da će razgovori vlasti Prištine i Beograda doprineti poboljšanju njihovog života. Žika Spasić, građevinski radnik iz Gračanice, nije optimista:

“Živimo u potpunom getu, tako da sedma godina ništa na bolje ne ide. Bili su pregovori i ništa od toga svega. Ne znam ni ja sam. Albanci traže nezavisnost, međutim Srbija ima nešto drugo u planu, nudi im neku široku autonomiju, tu ne vidim nikakav dogovor između Srba i Albanaca.”

U svakom slučaju, na osnovu izjava međunarodnih zvaničnika opšte je očekivanje da će se rešenje definisati do kraja ove godine. Istoričar Tači kaže da su u procesu definisanja statusa stvoreni uslovi da se uticaj međunarodne zajednice nastavi sve do odluke o statusu:

„Mislim da su neprekidni pritisci otkrili mogućnost nezavisnosti Kosova, ali istovremeno i mogućnost da manjine, odnosno Srbi u nezavisnom Kosovu, dobiju sva prava. Iz diplomatski izvora znamo da je svetska diplomatija spremna da to učini.”

Krasnići ističe da će se najpre odrediti koncept a zatim će uslediti njegova primena:

“Sjedinjene Američke Države i ostatak međunarodne zajednice insistiraju da se rešenje pronađe do kraja ove godine. Mislim da će se to rešenje koncipirati do kraja godine iako se neće potpuno implementirati. Sama činjenica da će UNMIK nastaviti da deluje i iduće godine, to znači da će da bude neko prelazno rešenje al koncipirano rešenje će da bude do kraja godine.”

* * * * *

I pored činjenice da su, napokon, otpočeli direktni pregovori Beograda i Prištine o budućem statusu Kosova, u Srbiji ni građani, ni politički analitičari ne veruju u sposobnost dva pregovaračka tima da samostalno pronađu optimalno rešenje.

Svoju skepsu u pogledu pozitivnog ishoda direktnih pregovora oni zasnivaju na gotovo nepomirljivim početnim pozicijama koje su još mnogo pre odlaska u Beč zauzele dve strane. Koordinator Foruma za etničke odnose Dušan Janjić u izjavi za naš program kaže da se, sudeći po onome što se do sada čulo u glavnom gradu Austrije, ne može sa previše optimizma gledati na mogućnost postizanja kompromisa oko statusa Kosova:

„Kao što znamo, nema napretka u tehničkim pitanjima, tako da ovi razgovori startaju sa dodatnim opterećenjem. Od njih se, dakle, očekuje da nadoknade ono što su delegacije, a i posrednici propustili da urade u prethodnim rundama. Što je, mislim, nerealno očekivanje. Sve u svemu, ne treba očekivati ništa specijalno. Bez direktne intervencije Kontakt grupe i Sjedinjenih Američkih Država teško je očekivati bilo kakav napredak u bečkim procesima. A pošto međunarodna zajednica ne može sebi da dozvoli poraz, očekujem da će se direktnije angažovati Kontakt grupa i sam Frenk Vizner.“
Politički analitičar Nenad Vasić smatra, s druge strane, da dijametralno suprotni početni stavovi predstavnika Beograda i Prištine ne moraju biti problem, ukoliko bude postojala prava medijacija pregovaračkog tima koji personifikuje Marti Ahtisari. Taj tim će, uostalom, zajedno sa Kontakt grupom, na kraju i predložiti Savetu bezbednosti radnu verziju rešenja na koju neće moći da utiču ni srpski, ni albanski pregovarači, smatra Vasić:

„Naravno, sami pregovarači nemaju velike ambicije kada su u pitanju rezultati aktuelnog pregovaračkog procesa koji je danas svečano otvoren, ali ono što možemo očekivati u bliskoj budućnosti, to je da će se u narednim ciklusima direktnog dijaloga sigurno napraviti pozitivan pomak.“

Na čemu Nenad Vasić zasniva svoj optimizam?

„Pregovaračkim stranama nije u interesu da dođe do kraha pregovaračkog procesa. Oni će biti sigurno svesni da je neki oblik medijacije, odnosno preporuke, a može se slobodno reći i nametanja predloga mogućeg rešenja, prosto kao opcija neminovan. Naravno, imajući sve to u vidu, računamo da će pregovarači iskazati jedan visok napor i odgovornost da se, ipak, do nekakvog početnog rešenja dođe u skorijoj budućnosti, a da se ključne i najteže stvari ostave međunarodnim pregovaračima koji trebaju da približe te stavove onom mogućem pozitivnom ishodu.“

A šta građani Beograda, sa kojima je razgovarao kolega Dejan Radulović, kažu o mogućnosti da Srbi i Albanci sami reše kosovski rebus?

„To je već nametnuto, kao što je nametnuto u slučaju Izraela i Palestina, Indije i Pakistana, Kipra i Turaka. To sve oni tamo kroje i tu nema šta. Sila boga ne moli.“

„Biće onako kako se oni dogovore u Njujorku.“

„Amerika vlada svetom i ona će nametnuti rešenje.“

Zašto onda pregovaraju?

„Da bi nama bilo lakše. Da bi to lakše progutali.“

„Trebalo bi da se reši direktnim pregovorima. Kosovo je uvek bilo srpsko, kolevka Srbije. Ali najverovatnije će rešenje nametnuti Amerikanci, kao što celom svetu nameću svoju volju.“

„Zašto je njima potrebna suglasnost kada će biti onako kako kažu veliki i jači, a mi moramo da vodimo jednu realnu politiku. Kao što su raniji političari, iz starih vremena, vodili računa o tome, tako i mi treba da se ponašamo i da se baš čvrsto ne držimo nekih emocija koje nisu dobre.“

„Mislim da mi ovde u Srbiji, ni političari, a pogotovo ne narod, ne možemo da utičemo na to. Mislim da su tu u pitanju velike sile, velike igre i veliki resursi na Kosovu i u Srbiji samoj. I Tarabići su rekli – jedna šljiva. Bojim se da će biti mala šljivica za nas ostatak.“
XS
SM
MD
LG