Dostupni linkovi

logo-print

Zapošljavanje je najvažnije društveno pitanje


Visoka stopa nezaposlenosti u Crnoj Gori je jedan od najznačajnijih problema koji će i pored određenih pozitivnih pokazatelja, narednih godina zauzimati visoko mjesto na listi državnih prioriteta. O tome smo razgovarali sa Božidarom Šiševićem, rukovodiocem crnogorske Nacionalne opservatorije - institucije specijalizovane za proučavanje problematike obrazovanja i zapošljavanja radne snage.

RSE: Profesore Šiševiću, koje su opšte karakteristike tržišta radne snage u Crnoj Gori?

ŠIŠEVIĆ: Pitanje radne snage zaista je kompleksan problem u svakoj zemlji, a Crna Gora, iako mala, ima izuzetno složenu situaciju na tržištu radne snage. Kada se govori o tržištu radne snage, onda se polazi od nekih opštih karakteristika i onda se ulazi u razmatranje pojedinih pitanja. I ako bi željeli da damo neke osnovne karakteristike, to je da je u Crnoj Gori još uvijek niska stopa zaposlenosti. Ako upoređujemo sa zemljama Evropske unije i novim članicama onda je stopa nezaposlenosti još uvijek visoka. U Crnoj Gori postoji, kako se to kaže stručno, višak ponude nad traženom radnom snagom. Sljedeća važna karakteristika je da postoje velike strukturne disproporcije. To znači da na jednoj strani imamo tražnju koja se ne popunjava, a onda imamo i strukturne disproporcije u kvalitetu i o tome ćemo nešto da kažemo. U Crnoj Gori postoji veliki procenat takozvanih ranjivih ili ugroženih grupa i još jedna važna karakteristika, na žalost negativna, to je da dominira takozvana dugoročna nezaposlenost, to znači da ljudi koji su registrovani kod Zavoda za zapošljavanje čekaju na zaposlenje i to je najteže da skoro jedna četvrtina radne snage čeka na posao od osam do deset godina.

RSE: Šta mislite o kvalitetu radne snage u Crnoj Gori?

ŠIŠEVIĆ: Tu postoje oprečna mišljenja. Moram da kažem da je moje viđenje da je jedna od veoma važnih karakteristika to da je kvalitet radne snage u Crnoj Gori nizak. Kvalitet radne snage se ne mjeri samo formalnim obrazovanjem. Danas se kvalitet radne snage mjeri stručnošću, obučenošću, spretnošću, a to prevedeno znači konkurentnošću naše privrede. Naravno da konkurentnost ne zavisi samo od radne snage, ali u današnje vrijeme kvalitet radne snage je dominantan faktor. Prema tome, ako znamo da crnogorska privreda nije konkurentna, a to se jasno i najbrže vidi iz spoljnotrgovinskog deficita ili debalansa onda najvažniji faktor, kada je u pitanju konkurentnost to je kvalitet radne snage. Kada govorimo o kvalitetu onda obično imamo tendenciju ljudi da misle samo na proizvodne radnike. Istraživanja pokazuju da, nažalost, što se ide prema višim stepenima obrazovanja to je ovaj dio o kome sam govorio, stručnost, obučenost, kompetentnost, je niža na višim stepenima obrazovanja. Međutim, u cjelini posmatrano kvalitet radne snage je još uvijek nizak. Tu mislim i na proizvodne radnike i na menadžersku strukturu na svim nivoima, na preduzetnike, na administraciju i upravu, na sudstvo, zdravstvo, prosvjetu, na čitav sektor usluga i ako pažljivo posmatramo razgovor koji se vodi u okviru Evropske unije i približavanju, oni koriste jedan termin "nedovoljnih kapaciteta". To, narodski rečeno, znači da je kvalitet radne snage u Crnoj Gori nizak. Naravno, kada su u pitanju pregovori, ono se odnosi na određene kategorije, ali u cjelini posmatrano možemo da kažemo da je kvalitet radne snage u Crnoj Gori još uvijek nizak i da tu mora puno da se radi.

RSE: Koje su specifičnosti crnogorskog tržišta radne snage?

ŠIŠEVIĆ: Ako posmatramo crnogorsko tržište koje je malo, a govorili smo o nekim strukturnim disproporcijama, onda te strukturne disproporcije idu i kvantitativno i kvalitativno. O kvalitativnim smo govorili, a kvantitativno - problem je u tome što mi imamo značajan broj radnih mjesta koja se ne popunjavaju i što Crna Gora ima zaista jednu značajnu specifičnost mnogo izraženiju nego u susjednim područjima. Opredijelili smo se ili dali prioritet razvoju turizma, poljoprivrede, građevinarstva, saobraćaja, usluga. To su istovremeno sektori koji stvaraju najviše radnih mjesta. Ako pogledate upis u škole, ako pogledate broj i strukturu nezaposlenih kod Zavoda za zapošljavanje, vidjećete da je upravo najveći nedostatak radne snage u ovim sektorima. Tako da imamo jednu apsurdnu situaciju da mi forsiramo određene grane privrede. Tamo su radna mjesta, a puno je slobodnih radnih mjesta koja se nepopunjavaju. Na Zavodu postoje određene kategorije nezaposlenih koje se traže. Međutim, poslodavci iz nekih razloga više se opredjeljuju za zapošljavanje radne snage izvan Crne Gore. Šta je uzrok? Da li je radna snaga koja sa strane dolazi kvalitetnija, stručnija? Da li je ona jeftinija? Da li je spremnija na uslove koji se nude? Takođe, u svim strategijama razvoja pojedinih sektora dati prioritet sektorima: turizam, poljoprivreda, građevinarstvo, saobraćaj, usluge. Međutim, ako pogledate upis onda i pored toga što društvo ulaže i pored toga što postoje radna mjesta koja nijesu nisko plaćena, iako tamo postoje solidni uslovi rada, naši ljudi, mladi posebno, ne žele da se opredjeljuju i ne upisuju tako da imamo apsurdnu situaciju da najveći pritisak na škole, kako srednje stručne tako i fakultete, je upravo tamo gdje imamo najveći broj nezaposlenih i gdje vjerovatno u narednom perodu postoje najmanje šanse za zapošljavanje, jer u ovom trenutku trenutna situacija ili upis i ono što privredni razvoj očekuje u narednih pet godina se ne poklapa. Zbog toga je vrlo važno da se unaprijed planira upis. Međutim, kod nas se u ovom trenutku, da ne ulazimo sada u te detalje, ali politika upisa je takva da će ona u narednih pet, šest godina stvarati još veće probleme upravo ove strukturne probleme.

RSE. Profesore Šiševiću, koje su najugroženije grupe na tržištu radne snage?

ŠIŠEVIĆ: To je još jedan strukturni problem. Crna Gora se u tom dijelu mnogo ne razlikuje od drugih zemalja. I u zapadnoj Evropi i u zemljama u okruženju su najugroženiji dio stanovništva stariji radnici preko 50 godina ili preko 55 godina. Crna Gora i zemlja u okruženju imaju i dodatne probleme jer imamo i veliki broj tehno-ekonomkih viškova i u Crnoj Gori je problem i da se mladi ljudi prestrukturiraju i da idu u programe obuke, a da ne govorimo o starijim. U Crnoj Gori je jedan značajan procenat invalida i hendikepiranih lica. Mi smo taj problem u ovoj opštoj situaciji kada imamo velike probleme na redovnom tržištu radne snage, pa i porodično i da ne govorimo društveni odnos je bio veoma negativan prema invalidima i hendikepiranim, tako da imamo značajan broj tih lica. I pored toga što mi smatramo da je crnogorsko stanovništvo veoma obrazovano, ipak imamo jedan značajan broj ljudi koji su nepismeni. U modernom smislu imamo i taj broj. Vrlo značajan problem su mladi do 22. godine, koji završavaju srednje škole ili fakultete i nemaju radnog iskustva. U tržišnoj privredi, posebno sada kod malih i srednjih preduzeća, poslodavci nemaju vremena i nemaju sredstava i ponekad nemaju dovoljni ni sluha da uzimaju mlade bez obuke, zato se radije opredjeljuju i spremiji su naravno da plate radnu snagu sa iskustvom. I za Crnu Goru i čitav region karakteristično je da praktično postoji ta međusektorska pokretljivost ili pokretljivost među preduzećima jer poslodavci preuzimaju, vrbuju radnu snagu iz drugih preduzeća, kvalitetnu radnu snagu iz drugih preduzeća, a značajan broj mladih koji su kvalitetniji, ali nijesu stručniji i obučeni, što je i normalno kada se izađe iz škole, nerado se odlučuju za zapošljavanje.

RSE: Kakva je perspektiva domaćeg tržišta radne snage?

ŠIŠEVIĆ: Ovo pitanje bih podijelio na dva dijela. Jedno je budućnost kretanja crnogorske privrede, to su takozvani makroekonomski agregati i gledanje na problem nezaposlenosti i zapošljavanje uopšte. Bez dinamične privrede, postojeća stopa rasta društvenog proizvoda i strukture tog društvenog proizvoda ne obezbjeđuje dovoljno radnih mjesta da bi značajnije moglo ili brže da smanjuje broj nezaposlenih. Drugo vrlo važno pitanje je to da mi kao društvo još nijesmo shvatili značaj zapošljavanja. U Evropskoj uniji najvažnije društveno pitanje je pitanje zapošljavanja i najvažniji dokument Evropske unije je evropska strategija zapošljavanja. U njoj su do detalja razrađeni svi ovi mehanizmi koje smo mi ovdje samo nabrojali i svi problemi i mehanizmi i razrađeni akcioni planovi, godišnji akcioni planovi, srednjoročni i dugoročni. Tamo su postavljeni i kvantitativni ciljevi, tako da svaka zemlja svake godine mora da podnese izvještaj šta je uradila u politici zapošljavanja, koliko je i broj zaposlenih i broj nezaposlenih, šta se radi na svim ovim elementima.

U Crnoj Gori, na žalost, deklarativno ovo pitanje, ako pratite ankete stanovništva, izbija u prvi plan. Međutim, to još nije pretočeno u politiku, a vrlo je važno, izuzetno je važno. Projekti koji se rade sa Evropskom unijom su već započeti jer mi moramo u tom dijelu da slijedimo ono što su radile sve zemlje koje su ušle u Evropsku uniju i to će pomoći. Vidite, postoji još jedan problem. Često se kod nas za tržište radne snage i opštu politiku zapošljavanja sva pitanja adresiraju na Zavod za zapošljavanje. Zavod za zapošljavanje je samo jedna karika ili jedan skretničar u tom čitavom mehanizmu, a mnogo važnija je politika koju kreira Ministarstvo rada i na žalost kod nas se Ministarstvo rada zove Ministarstvo rada i socijale, a u svim drugim zemljama se zove Ministarstvo rada i zapošljavanja, to znači da se stavi akcenat za zapošljavanje i onda sva ministarstva moraju da vode računa kada kreiraju projekte, kada pokreću nove projekte, kada se utvrđuju prioriteti. Šta to znači za zapošljavanje? Šta to znači ako gradite jedan most i ulažete u privatni sektor poljoprivrede ili kada radite tunel ili takođe, radite intenzivno. Praktično, svaki projekat se posmatra sa tog nivoa i naravno na osnovu jedne opšte politike i opredjeljenja utvrđuju se prioriteti. Zato situacija u Crnoj Gori još uvijek nije zaživjela, ta politika i takav princip nije zaživio.

Drugo važno pitanje je što, ako uporedimo sa ostalim zemljama iz regiona, onda Crna Gora ulaže, posebno u posljednjih pet, šest godina značajna sredstava u smanjivanje ovih suptilnih disproporcija na tržištu radne snage. Međutim, to nije dovoljno jer svi programi aktivne politike zapošljavanja su skupi. Tada morate da idete na ciljne grupe, na male grupe. Morate da imate jako opremljene institucije ili preduzeća, subjekte, centre koji vrše obuku, prekvalifikaciju, dokvalifikaciju. Tako da, Crna Gora bez obzira što izdvaja značajna sredstva procentualno iz društvenog proizvoda u obrazovanje moraju se pronaći, bukvalno se moraju pronaći dodatna sredstva za ove programe aktivne politike zapošljavanja, posebno programe samozapošljavanja.
  • 16x9 Image

    Esad Krcić

    Zahvaljujući ranom angažmanu u Radio Beogradu ostaje trajno vezan za radio, kao medij. Član crnogorskog dopisništva RSE je od 2001. Pisao je za CG Ekonomist, a realizovao je i niz radijskih i TV projekata.

XS
SM
MD
LG