Dostupni linkovi

logo-print

Počeo otkup nacionalizovanih stanova


U Službenim novinama Federacije BiH objavljen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, što znači da je počeo otkup nacionalizovanih stanova.

Rok je počeo teći 11. jula i porodice koje žive u ovim stanovima, imaće na raspolaganju šest mjeseci – odnosno, do 11. januara naredne godine moći će podnijeti zahtjev za otkup kao i potrebnu dokumentaciju.

O ovom zakonu za naš program govori Haris Biogradlić, Udruženje „Dom“, koje okuplja nosioce stanarskih prava u nacionalizovanim stanovima :

BIOGRADLIĆ: Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o otkupu stanova na kojima postoji stanarsko pravo je izašao u Službenom listu Federacije BiH, u ponedeljak 10. jula, a već u utorak 11. jula je stupio na snagu. Tako da ljudi koji su u tim stanovima već mogu da predaju zakone u opštinama. Mi smo imali par sastanaka sa načelnicima opština koje imaju najviše tih stanova, na primjer opština Centar. Tako da je u opštini Centar već prije tri-četiri dana počeo taj otkup stanova, odnosno neki novi zahtjevi se trebaju popuniti, odnosno upotpuniti dokumentacija. Što se tiče te dokumentacije, potrebna je, znači, kućna lista, rodni list, vjenčani list, dopuna radnog staža. Tako da se to dosta uprostilo. Ne traži se ni ZK izvod ako postoji taj neki stari ZK izvod sa istorijatom. Tako da ljudi u opštini Centar već više dana predaju zahtjeve, ovjeravaju dokumenta. Počeli su i Novo Sarajevo i Stari Grad.

RSE: Prema ovom što ste rekli, zahtjeve predaju svi, odnosno i stanari koji imaju stanarsko pravo na stanove u vlasništvu legata, vakufa, zadužbina, iako zakon za njih predviđa na prvom mjestu vraćanje stanova. Međutim, postoji odredba prema kojoj vjerske zajednice mogu pristati na zamjenske stanove umjesto povrata njihovih stambenih jedinica.

BIOGRADLIĆ: Svi treba da predaju zahtjev, pa će se onda cijeniti je li to tako ili nije. Tih stanova nema mnogo, negdje oko 300.

RSE: Uglavnom, svi mogu podnijeti zahtjev.

BIOGRADLIĆ: Svi mogu i svi treba da predaju. Mi pozivamo ljude da ne čekaju ništa nego da to ide odmah, da se to preda, nema razloga da se čeka. Znači, ko je ovdje da preda ili ako nije, da preda preko opunomoćenika, ali u svakom slučaju da to odmah uradi.

RSE: Postojala je jedna, rekla bih, dezinformacija da se ljudi koji nisu podnijeli zahtjev u onom prvom roku kada je objavljen Zakon za otkup nacionalizovanog stana, ne mogu sada prijaviti.

BIOGRADLIĆ: Mogu, nije nikakav problem. A što se tiče ovih ljudi koji su predavali 1998-1999. godine, a većina ljudi je to predavala, treba da se pozove na taj stari broj i predaju novi zahtjev. Znači, dobiće novi broj, ali se prilikom predaje zahtjeva pozivaju na onaj stari, jer u tom starom spisu ima dosta papira koji se sad ne traže. Prema tome, ta će se dva predmeta spojiti u jedan i to će se tako rješavati. Što se tiče ovih zamjenskih stanova, to je sad pitanje opština, odnosno kantona, kako će to riješiti dalje. Uknjižba nacionaliziranih i zamjenskih stanova se vrši paralelno. Znači, nosioci stanarskog prava koji su, na primjer, u vakufskim stanovima, u roku od šest mjeseci predaju zahtjev i istovremeno vrše uknjižbu u gruntovne knjige.

RSE: Uglavnom, ostaje isto pravilo kao i za ostale stanove – može se certifikatima.

BIOGRADLIĆ: Jeste. Imate maksimalno 60 posto za staru zgradu, za radni staž maksimalno 75 posto, to su dvije osnovne stavke. Svaka godina staža ide jedan posto na cijenu. Onda, ko je bio borac, šehidska porodica, ratni vojni invalidi, ima i tu nekih popusta. Uglavnom, kvadrat je 600 KM, ali zavisno od položaja koeficijent ide od 0,8 do 1,2, pa se to množi sa kvadraturom i sa cijenom, tako da to može biti 20 posto gore, 20 posto dole od 600 KM za kvadrat.

RSE: Vi u Udruženju ste zadovoljni?

BIOGRADLIĆ: Nismo skroz. U decembru prošle godine smo predali jednu apelaciju Ustavnom sudu Federacije BiH, i evo prošlo je više od sedam mjeseci i nisu ništa uradili po tom pitanju. Nisu se mogli usuglasiti, pa je rasprava opet zakazana za 4. jul, međutim opet je odgođeno do daljnjeg.

RSE: A šta ste vi tražili u toj apelaciji?

BIOGRADLIĆ: Tražili smo da se po članu 47, stav 1 vidi da li su ugrožena prava u slučaju privatnih stanova. Potom član 47, stav 2 – da svi nosioci stanarskog prava trebaju otkupiti stanove, kao i vakufi, legati i zadužbine, znači one stanove u kojima žive godinama. Dakle, da se izjednače, da svi nosioci stanarskih prava budu jednaki. To je bio naš osnovni cilj od početka, i sada je. Ali ovim praktično rješavamo 95 posto ljudi. Krenulo je, napravili smo neki prvi korak, da se više probije taj led koji traje osam godina i da konačno počne da se rješava. Nadamo se da ćemo tako riješiti i ove preostale stanove vakufa, legata i zadužbina.

* * * * *

Gotovo istovremeno sa početkom procesa otkupa nacionalizovanih stanova, u Sarajevu je predstavljena Studija izvodljivosti restitucije na državnom nivou.

Zakon o restituciji BiH trebao bi da bude usvojen početkom 2007. godine, procijenili su stručnjaci Ekonomskog instituta u Sarajevu koji su uradili ovu Studiju, na zahtjev Komisije za restituciju Vijeća ministra BiH.Vrijednost imovine pod restitucijom, kako su utvrdili stručnjaci, iznosi 86 milijardi KM. Primjedbe na Studiju su iznijeli predstavnici Asocijacije vlasnika nacionalizovane imovine. Kako je izjavio Nasih Rašidagić, dva postupka koja se odnose na oduzetu imovinu teku zasebnim putem: otkup nacionalizovanih stanova i utvrđivanje Zakona o restituciji:

„Studija je u svakom slučaju dobra. Takve studije treba da se urade zbog korektnog izvođenja restitucije. Međutim, uporedo se dešavaju druge stvari, usvajaju se nekakve izmjene i dopune Zakona o prodaji nacionalizovanih stanova. Dakle, sve te uporedne stvari derogiraju sam proces restitucije. I ja mislim da sve ove zakone koji su do sad doneseni, treba zaustaviti. Ono za šta smo se mi uvijek zalagali. Dakle, podrobna i korektna izrada Zakona o restituciji, javna rasprava i ono za šta se mi zalažemo, to je naturalna restitucija. Vi sada imate situaciju da su usvojene izmjene i dopune Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, usvojen je prošle sedmice i Službene novine su ga objavile. Dakle, sam taj proces derogira ovo o čemu mi danas razgovaramo. Dakle, mi se zalažemo za naturalnu restituciju i stojimo na stanovištu da ova Studija o izvodljivosti treba da prođe svu parlamentarnu proceduru i da bude kao takva usvojena. Dakle, ovim zakonom koji je ugledao svjetlo dana je dozvoljen otkup nacionalizovanih i konfiskovanih stanova, dakle poslije dvije apelacije Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti takvog zakona. Međutim, mi danas pričamo o restituciji, o povratu oduzete imovine. A istovremeno prošlu ili ovu sedmicu imate nekih 200 zahtjeva za otkup nacionalizovanih stanova. Dakle, pričamo o restituciji, a stanovi se otkupljuju. Dakle, šta će ostati kao predmet restitucije?“

Direktor Ekonomskog Instituta u Sarajevu, Anto Domazet:

„Ekonomski institut u Sarajevu je izvršio Studiju izvodljivosti restitucije u Bosni i Hercegovini i dokazao da je restitucija u Bosni i Hercegovini moguća i da je treba provesti i to pod sledećim uvjetima. To treba da bude maksimalno naturalna restitucija. Finansijski obim restitucije biće vrlo nizak kao što je to uostalom bilo i u svim zemljama koje su izvodile restituciju. Na primer, Hrvatska je imala ukupnu finansijsku restituciju od oko 120 miliona. Mi mislimo da će to u Bosni i Hercegovini biti barem negdje oko 500 miliona. Ono što se naturalnom restitucijom ne povrati, vršila bi se finansijska restitucija i ona bi bila petnaestogodišnja, u periodu negdje od 2013. do 2028. godine. Dakle, ova studija će vjerovatno poslužiti za dalje aktivnosti na provođenju restitucije, a prije svega na donošenju zakona. Tu postoji mnoštvo različitih interesa, ali mi smo sa ekonomskog aspekta, imajući u vidu i dugoročnu opredijeljenost Bosne i Hercegovine ka tržišnoj privredi, ka ustavnoj zaštiti privatnog vlasništva, dali čvrste podloge za provođenje ovog procesa u ekonomskoj sferi, odnosno sa stajališta javne potrošnje i uticaja koje će restitucija imati na javnu potrošnju u budućnosti. Stanove nismo posebno tretirali, nego kao i svaku drugu imovinu, dakle ona treba da bude vraćena. A ako se ne može vratiti, mora se izvršiti finansijska. Ovdje je tretirana sva imovina na jedinstven način.“

* * * * *

Platformu Saveza izbjeglica, koja predviđa brže i cjelovitije rješavanje problematike izbjeglih, raseljenih i povratnika, potpisali su predstavnici dvadesetak političkih partija. Bilježimo stavove nekih od njih.

Ibrahim Spahić, Građanska demokratska stranka:

„Poslije toliko godina, dakle skoro deceniju u po, da se odrede prema pitanjima raseljenih i izbjeglih lica, danas pretvorenih u dijasporu ili u zatočenike porodičnih rasula koja su proizvela ratna zbivanja u Bosni i Hercegovini i poremetili većinu odnosa među mnogim porodicama. Najteži ljudski problem, pored problema nestalih, a što se ispostavilo tokom proteklih deceniju i po, to je problem raspolućenih porodica, raseljenih i izbjeglih lica diljem Bosne i Hercegovine i svijeta. Mi ne mislimo da treba stvari zaustaviti na ovoj razini, dakle samo na potpisu političkih partija, odnosno na njihovoj potvrdi da ste vi u pravu sa svojim programom. Mi mislimo da je vrijeme da na čelo Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice dođu ličnosti koje imaju kredit kod građana, kredit kod ljudi i koji su prošli ove tegobe i muku. I da takođe Ministarstvo dijaspore, zajedno sa Ministarstvom za ljudska prava, mora biti jedno korespondentno ministarstvo koje će imati ličnosti sposobne da vrate novu energiju ovoj zemlji.“

Sead Jamakosmanović, SDA:

„Što se tiče SDA, ona će nastaviti, na svim nivoima vlasti gdje se ova problematika može rješavati, a to je prevashodno općinski, onda regionalni, kantonalni i viši nivo vlasti, rad da se ovaj proces dovrši, na zadovoljstvo ljudi koji treba da se vrate svojoj kući. Ovu obavezu koju samo danas propisali, vjerovatno nećemo moći ni u ovom mandatu ispuniti sto posto, ali ćemo učiniti sve da taj procent bude veoma visok i da taj skok bude reprezentativan u onom smislu kada se uporedi sa postojećim stanjem danas.“

Ismet Salkić, Pokret za promjene:

„U našoj programskoj platformi mi smo istakli program mjera kako da se popravi položaj ove populacije u Bosni i Hercegovini, da se radi na trajnom i održivom povratku, a ne samo fiktivnom povratku, da se povratnicima obezbijedi posao kako bi oni mogli da žive jedan dostojan život dostojan čovjeka. Na svojim listama imamo 20 posto kandidata koji su, znači, povratnička populacija.“

Mirhunisa Zukić, predsjednica Saveza udruženja izbjeglih i raseljenih BiH, ističe kako je zadovoljna prvim krugom potpisivanja platforme za rješavanje izbjegličke problematike:

„Deset godina tražimo pravdu, 10 godina pokušavamo da se zakon implementira, odnosno da se Ustav BiH realizuje kada su u pitanju izbjeglice. Nama se ništa bolje ne može desiti nego što je trenutno. Išlo se okolo naokolo i formirale kojekakve komisije, ali da su formirane one koje bi dale konkretan odgovor i riješile problem, danas, 10 godina nakon potpisivanja, ne bi rješavali probleme rekonstrukcije, zdravstva, obrazovanja, zapošljavanja i tako dalje. Da se implementiralo ono što je ustav zagarantovao već 1996. godine, mi danas o tome ne bi raspravljali. Znači, mi ne tražimo ništa novo, nego ono što je ustav već zagarantovao. Ali, naravno, politički faktor je taj koji limitira i koji onemogućava da se sve ovo riješi. Posao koji mi radimo kao nevladina organizacija bi trebao da bude lakši, jednostavniji i primjereniji jednoj nevladinoj organizaciji. Čak i ovakve građanske inicijative bi bile drugačijeg sadržaja. Ali mi znamo da to tišti izbjeglice i naš projekat je naravno koncipiran tako da promijeni stanje, a naročito da vrati povjerenje izbjeglicama da izađu na izbore.“

Pomenuli ste kako je 40.000 ljudi dobilo zvaničnu potvrdu svog raseljeničkog statusa.

„Da, po evidenciji Ministarstva za ljudska prava od prije mjesec dana, proceduru reregistracije je prošlo 40.000 porodica koje su sada u potrebi za krovom nad glavom, i mi želimo da bar tim ljudima pomognemo, ako ne i svim, jer 186.000 lica je podnijelo prijavu za reregistraciju, sada je revizija te reregistracije u toku, ali ovih 40.000 je, dakle, evidentno kod Ministarstva za ljudska prava. Ako dodamo tome još zahtjeve na nivou entiteta i na nivou kantona, onda je taj broj daleko veći, međutim mi smatramo da je tih 40.000 realno.“

* * * * *

O odnosu lokalnih vlasti prema njima, povratnici u Hodbinu, Bijelo Polje, Raštane, Dračevicu i druga mjesta oko Mostara, kažu:

„Vlasti su vrlo malo pomogle povratnicima. Dođu samo kad su izbori i traže glasove. Ali od pomoći nema ništa.“

„Kad bih ih ja ocjenjivao, ocjena bi bila 2+. Uradili su vrlo malo, s obzirom koliko su mogli.“

„Nije ništa učinjeno. Ne vraća nam se omladina, nema posla. Ovdje su samo stari. Gdje god dođeš, u koju god kuću uđeš, samo stare ćeš naći. Ko ima penziju preživljava.“

„Neke stvari su dijelili, neke su dijelili bez znanja drugoga, na primer neke mašine, freze i šta ja znam. Dobivali su oni ljudi koji se nisu vratili. A moja najveća zamjerka je to što su se prve radile kuće onih koji se nisu htjeli vratiti. Njima su popravljene kuće, ali oni se nisu vratili, već su sada vikendaši.“

„Trebali su osnovati jednu poljoprivrednu zadrugu, zaposliti jedno pet-šest ljudi, obnoviti vodonatopni sistem, koji je postojao do rata, a tokom rata je uništen. To nije urađeno, a moglo se uraditi.“

„Trebamo zdravstvo, trebamo lijekove, trebamo sve.“

„Imali smo vodonatopni sistem, uništen je. Ljudi sade, ali ne mogu da zalijevaju iz vodovoda jer je to skupo. Niko ne vodi brigu o tome. Treba dovesti pumpu, staviti je i malo popraviti kanale i onda ljudi mogu da žive.“

„Meni izgleda da pred svake izbore dođe do problema. Evo sada su kod nas bili problemi, a nije ih bilo otkako sam ja došao. Neko hoće da zavadi narod.“

* * * * *

Naš reporter Kadir Plećan vodi nas u okolicu Han Pijeska:

Kada su se prije četiri godine mještani naselja Rubinići u općini Han Pijesak vratili na svoja ognjišta, ni slutili nisu da će ubrzo biti zaboravljeni od svih.

Bukvalno odsječeni od svijeta zbog katastrofalno lošeg lokalnog puta, koji ih u dužini od 5 km spaja sa regionalnim putem Olovo-Han Pijesak, bili su nemalo iznenađeni našom posjetom.

Ovo povratničko naselje, u šali nam reče naš prvi sagovornik Hajrudin Šegić, posjećuju sam inkasanti RTV pretplate:

„Nema uslova, puteva nema. Kao da smo otpisani.“

Mufid Glasić, jedan je od rijetkih mladih ljudi koji je ostao u selu, danas razmišlja o odlasku:

„Sada ima više starih. Bilo je i mlađe raje. Bilo se vratilo 20 porodica. Ali kako koja godina prolazi, sve više i više ljudi odlazi. Nema ovdje za mladi narod nikakve perspektive za život. Ovdje ti zima traje šest mjeseci i ljeto šest mjeseci. Put se nikako ne održava zimi, ljeti je još gore, niko ga ne popravlja. Put je glavni, bez puta nema života. A može se reći da ovdje puta nema nikako. Mi smo hanpjesačka opština, dio puta oni trebaju čistiti, a dio Olovo, međutim niko se ne brine, ni Olovo, ni Han Pijesak.“

U selu Rubinići, sredstvima danske humanitarne organizacije DRC, izgrađene su 32 kuće. Nakon izgradnje, od 20 porodica koliko se vratilo, danas u selu živi tek njih 14. Otuda i vapaj sedamdesetčetverogodišnjeg Šemse Huseinovića da se pomogne ovom naselju i da se popravkom puta i ulaganjem u poljoprivredu spriječi umiranje ovog naselja:

„To je žalosno. Ljudi napravili tolike kuće, a mi napuštamo svoje. Međutim, posijemo krompir, nemamo ga kuda izvuć. Pa ima li igdje tih ljudi da nam s tim pomognu? Da se ne napuštaju ovakve lijepe, sjajne, fine kuće. Svaki domaćin ovdje ima prosječno 100 duluma zemlje. Susjedna sela su dobila i krave i ovce i šta ti ja znam, a mi još nismo ni pileta dobili.“

Do popravke 5 km puta, koji je jedina njihova veza sa ostatkom svijeta, u selo se dolazi pješice, ili u najboljem slučaju konjskom zapregom. Dok općine Olovo i Han Pijesak dijele nadležnost kada je ovaj put u pitanju, povratnici iz Rubinića dijele zajedničku muku opstanka i već sada zabrinutost za zimu koja dolazi.
XS
SM
MD
LG