Dostupni linkovi

logo-print

Gotovo nemoguće postići prekid sukoba


Hizballahove rakete i danas padaju na Haifu, a izraelske bombe na uporišta ove proiranske šiitske skupine na jugu Libanona, ali i na okolne civilne ciljeve i infrastrukturu. I dalje se broje mrtvi i ranjeni, procjenjuje broj izbjeglica i raseljenih osoba, traže putevi za dostavu humanitarne pomoći i evakuaciju najugroženijih.

Prizori koji su na različitim mjestima u svijetu obilježili posljednja desetljeća 20. stoljeća, ponovo oživljavaju i to u jednoj od najnestabilnijih regija. I ponovo, kao i toliko puta ranije, međunarodna zajednica se čini podjednako nemoćnom da odlučnom diplomacijom zaustavi nasilje.

Glavni tajnik Ujedinjenih naroda Kofi Annan noćas je priznao kako je u ovom trenutku gotovo nemoguće postići sporazum o prekidu vatre, iako su hiljade civila već danima u očajnom položaju, te uputio još jedan poziv Izraellu i Hizballahu:

"Najhitnije treba uspostaviti trenutan prekid neprijateljstava i to zbog tri glavna razloga. Prvo da se zaustavi daljnji gubitak života i patnja nedužnih ljudi. Drugo, da se dopusti doprema humanitarne pomoći. I treće, da se omogući diplomaciji da usuglasi paket mjera koje će osigurati dugotrajno rješenje trenutne krize."

Javni pozivi Hizballahu i Izrelu da prekinu sukobe za sada su jedini vidljivi iskazi diplomatskih napora da se kriza zaustavi. Diplomatsku inicijativu otežava činjenica da se ne radi o ratu dviju država i njihovih vojski, kao i to da je teritoriji Libanona poprište sukoba Hizbollaha i Izralea. Po svemu sudeći, mnogi koji nisu direktno uključeni u sukob vjeruju će se on nastaviti dok se ne postigne vidljiva promjena odnosa snaga, kaže Yossi Mekelberg, stručnjak za Bliski istok pri londonskom Kraljevskom institutu za međunarodne odnose:

"Sjedinjene Države smatraju da glavnu krivnju za izbijanje ove krize snose Hizballah i Sirija. Washington priželjkuje da svojim udarima Izrael, ako ne potpuno uništi, onda barem toliko oslabi Hizballah da kada jednom bude postignut sporazum o prekidu neprijateljstava, Hizballah bude preslab da ga svojim akcijama opet ugrozi. Na taj način će se i vladi Libanona omogućiti da ostvari veću kontrolu nad vlastitim teritorijem, što zbog snage Hizballaha do sada nije bilo moguće. No, to se još uvijek nije dogodilo i Hizballah je i dalje sposoban i odlučan napadati Izrael. Amerikanci i Izraelci ne vjeruju da je to dobra osnova za postizanje sporazuma o prekidu vatre."

Jaču diplomatsku inicijativu bez sumnje bi potakla i žešća reakcija arapskih zemalja, koje za sada nema. Hizballah je šiitska skupina, a najveće i najutjecajnije arapske sunitske države uglavnom su uzdržane u svojim reakcijama na eskalaciju krize. Mekelberg vjeruje da postoji vrlo jasan razlog za takvo ponašanje:

"Nema sumnje da je Hizballah velika smetnja za Izrael, ali dugoročno pokreti poput Hizballaha, Hamasa, Islamskog džihada ili džihadista koji trenutno djeluju u Iraku, prijetnja su vladama Egipta, Jordana ili Saudijske Arabije. Moglo bi se reći da, pritajeno, ove zemlje ne bi imale ništa protiv kada bi Hizballah bio poražen u ovom sukobu. Uz to, poraz Hizballaha bio bi ujedno i poraz Irana, a Saudijci, Egipćani i drugi u regiji ne bi zbog toga baš žalili."

Kada se radi o diplomatskim naporima za rješavanje ove krize, zanimljivo je analizirati ponašanje Evropske unije. Njene se članice, kao i toliko puta ranije, i u ovoj situaciji ponašaju tradicionalo – evropski, kaže Mekelberg:

“Kao i u svakoj međunarodnoj krizi, Evropljani nikada ne mogu stvoriti jedinstven front i formirati zajedničku sigurnosnu politiku. Oni bi, vjerovatno više od svih ostalih, željeli uspostavu što skorijeg prekida vatre. Tu ne pomaže ni činjenica što Evropljani razumiju da je krizu izazvao Hizballah i da Izrael mora uspostaviti mehanizme obrane prema toj skupini."
XS
SM
MD
LG