Dostupni linkovi

logo-print

Raste opasnost od šireg bliskoistočnog sukoba


Militantne palestinske skupine povezane s Hamasom otele su 25. juna u Gazi devetnaestogodišnjeg izraelskog vojnika i u zamjenu za njegovo puštanje zatražile oslobađanje oko 1,000 Palestinaca iz izraelskih zatvora. Izraelska vlada je odbila taj zahtjev. 18 dana kasnije, pripadnici šiitske skupine Hezbollah, upadaju s teritorija Libanona u Izrael, otimaju dvojicu i ubijaju osmoricu izraelskih vojnika. Za njihovo oslobađanje traže puštanje svojih članova iz izraelskih zatvora. Izraleska vlada odbija i ovaj zahtjev, a upad iz susjedne zemlje proglašava aktom rata:

"Izrael se potpuno povukao iz Libanona prije šest godina. Ne postoji nijedan razlog za upad bilo kakvih naoružanih formacija iz Libanona u Izrael. Nije bilo nikakvog povoda za otmicu i ubojstva naših vojnika. Ovaj akt smatramo objavom rata", izjavio je izraelski ambasdor pri Ujedinjenim narodima Den Gillerman.

Uslijedila je izraelska odmazda i najveća vojna operacija protiv Libanona u posljednje 24 godine. Počinju višednevna bombardiranja položaja Hezbollaha u dolini Bekka na jugu Libanona, ali i ciljeva u i oko glavnog grada – Bejruta. Hezbollah odgovara raketnim napadima na Haifu i druga naselja s izraelske strane granice. Istodobno, izraelska vojska se u Gazi sukobljava s pripadnicima Hamasa. Izrael je odjednom suočen s prijetnjom na dva fronta, a možda i na više, kaze stručnjak za terorizam Magnus Ranstorp:

"Čelništvo Hamasa djeluje iz Sirije, a ima i ogranke u južnim predgrađima Bejruta koji kooridiniraju aktivnosti s Hezbollahom. Nema sumnje da je otmica dvojice izraelskih vojnika dio zajedničkog i usuglašenog plana dviju organizacija. No, s druge strane, uključivanje Hezbollaha u sukobe s Izraelom otvara drugi front na sjeveru Izraela, ali i služi kao dokaz da unatoč rezoluciji Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1559, Hezbollah nije razoružan."

Čak i za standarde Bliskoga istoka brzina kojom se razbuktao posljednji sukob je zastrašujuća. Analitičari upozoravaju da s nastavkom napetosti na Bliskom istoku raste i opasnost od većeg regionalnog sukoba u koji bi moglo biti uključeno više zemalja. Mouin Rabbani, stručnjak za ovo područje pri Međunarodnoj kriznoj skupini smatra da bi kriza mogla najprije eskalirati početkom otvorenog rata između Izraela i Sirije:

“Moguće je da se Izrael odlučiti zaoštriti sukob i uključiti u njega Siriju tako što će nastaviti bombardiranje Libanona i proširiti svoje akcije protiv te zemlje do mjere u kojoj bi Sirija mogla odlučiti priteći u pomoć vladi u Bejrutu, što bi moglo dovesti do izravne konfrontacije Izraela i Sirije.”

Uz Siriju, i Iran je godinama glavni snabdjevač Hezbollaha oružjem i novcem, a pripadnici ovog pokreta u Iranu nalaze utočište i baze za obuku. Bombardiranje međunarodnog aerodroma u Bejrutu izraleske vlasti nastoje opravdati upravo činjenicom da preko njega stiže iransko naoružanje za Hezbollah. Vlada u Teheranu pažljivo promatra razvoj prilika, a predsjednik Mahmud Ahmedinedžad, čija je retorika o Izraelu proteklih mjeseci izazvala međunarodno zgražavanje i osudu, u petak je poručio:

"Ako okupacijski izraelski režim počini još jedan glupi potez i napadne Siriju, to će se smatrati napadom na cijeli islamski svijet i taj će se režim suočiti sa žestokim odgovorom.”

Unatoč ratobornoj retorici Teherana, malo je vjerovatno da bi se Iran, unatoč dugogodišnjoj pomoći Hezbollahu, mogao izravno uključiti u rat, čak ako u njega bude uvučena i Sirija, kaže Mouin Rabbani iz Međunarodne krizne skupine:

“Pretpostavljam da je objava Irana u najvećoj mjeri motivirana željom da se Izrael odvrati od bilo kakve namjere da napadne Siriju. U ovom je trenutku teško procijeniti koliko bi daleko Iran bio spreman ići i aktivno podržati Siriju u sukobu s Izraelom. U ovom slučaju i geografska udaljenost igra važnu ulogu i teško da će Izrael izvesti napad na ipak daleki Iran koji je i sam zaokupljen pripremama za mogući napad Sjedinjenih Država. Zato ne vjerujem da će vlasti u Teheranu poduzeti bilo kakve mjere odmazde u slučaju da Izrael napadne Siriju."

Daljnji razvoj krize ovisit će i o držanju Libanona. Dio političara u toj zemlji smatra da je ona talac Sirije i Irana koji je za rad svojih interesa guraju u rat s prvim susjedom – Izraelom. Vlada u Bejrutu funkcionira na bazi krhkog kompromisa i delikatne ravnoteže između različitih etničkih i vjerskih skupina koje su u njoj zastupljene, a koje uključuju i dvojicu ministara članova Hezbollaha. Njihovo isključivanje iz kabineta otuđilo bi šiitsku zajednicu u Libanonu čije interese zastupaju, dok bi njihov ostanak dao povod izraelu za nastavak kampanje kaznenih udara na Libanon, kaže politički urednik londonskog dnevnika na arapskom “Al-Hayat,” Hazim Sageji:

"To je objektivno dilema s kojom se suočava libanonska vlada. Ako isključi Hezbolah, odbacit će jednu od vrlo utjecajnih vjerskih skupina u toj zemlji. S druge strane, ako pokuša, kao do sad obuzdavati hezbollah tako što će ga uključiti u vladu, u stvarnosti se ništa neće promijeniti. Po svemu sudeći, drama će se nastaviti."
XS
SM
MD
LG