Dostupni linkovi

Prisluškivan ministar odbrane


Još jednu priču o nezakonitim radnjama u Vojno-bezbednosnim strukturama Srbije načela je pre nekoliko meseci beogradska štampa, ali je čitav slučaj pred pravosudne organe dospeo tek nedavno kada je ministar odbrane Zoran Stanković, gostujući u jednoj televizijskoj emisiji, potvrdio da je – kako je rekao – bilo neovlašćenog registrovanja sa kim ostvaruje komunikaciju putem telefona i dodao da su to činila dva bivša pripadnika Vojno-bezbednosne agencije. Posle te izjave pravosuđe je reagovalo, pa su u vojnom odelenju Okružnog suda u Beogradu saslušana dva pripadnika VBA zbog sumnje da su neovlašćeno prisluškivali telefon ministra odbrane Zorana Stankovića. Zoran Đošić, predsednik Vojnog odelenja Okružnog tužilaštva u Beogradu, rekao je za naš program da su dvojica pripadnika VBA, nakon podnetih krivičnih prijava, saslušana po zahtevu tužilaštva za sprovođenje istrage:

„Pokrenuta je istraga za krivično delo zloupotrebe službenog položaja i odavanje službene tajne. Procedura je uobičajena. Kad se istraga pokrene, onda se sprovodi, prikupe se dokazi i dostave se tužiocu. Kada sudija smatra da je završio istragu, tužilac onda odlučuje hoće li da ih optuži ili da odustane ili da eventualno traži neku dopunu ili proširenje.“

Kada bi to moglo biti?

„To se već ne zna, to zavisi od tempa rada suda. Koliko bude sudija radio, toliko će i trajati.“

Zoran Đošić nije mogao da iznese više detalja o ovom slučaju jer je predmet proglašen službenom tajnom.

U Ministarstvu odbrane nisu želeli da komentarišu slučaj prisluškivanja ministra Zorana Stankovića.

Kada se radi o prisluškivanju građana, svako po zakonu može biti pod takvim posebnim merama, pa čak i najviši državni i vojni funkcioneri, ali to može biti urađeno samo po nalogu suda.

Milorad Timotić, iz beogradskog Centra za civilno-vojne odnose, rekao je za naš program da slučaj prisluškivanja ministra odbrane pokazuje da bi započete reforme u vojnim bezbednosnim strukturama trebalo sprovesti temeljito i do kraja:

„Znači da još uvek ima nekakve inercije iz tih davnih, starih vremena kad je ta služba sebi uzimala za pravo da kontroliše i da prisluškuje maltene svakoga. Ona načelno i u principu jeste pod civilnom kontrolom.“

Timotić kaže da je VBA načelno pod civilnom kontrolom, ali da je evidentno da to u praksi nije slučaj:

„Treba ipak imati u vidu da je ove službe jako teško kontrolisati i da i u njima, kao i svugde, postoje različite interesne grupe i verovatno taj slučaj, ukoliko se pokaže kao tačan, on bi zaista bio jedan ozbiljan indikator da ta služba još uvek nije pod kontrolom i da je mogućno da ona deluje protivzakonito.“

General u penziji Ninoslav Krstić, predsednik Foruma za bezbednost i demokratiju rekao je za naš program da su formalno, po zakonu iz vremena državne zajednice, Vojno-bezbednosna agencija i Vojno-obaveštajna služba pod rukovodstvom Ministarstva odbrane i da njima lično komanduje ministar, ali i da praksa pokazuje nedostatke:

„Ja lično mislim, a evo i ovaj slučaj pokazuje ustvari na delu, da te službe bezbednosti i obaveštajno-bezbednosne službe nisu pod civilnom kontrolom vlasti, iako je tu bilo pokušaja na nivou državne zajednice da se napravi nekakav zakon, koji – po meni – nije baš bio najbolji. Evo iz ovoga se vidi kime bi te službe bile kontrolisane – od strane glavnog inspektora. U dužem, znači, vremenskom periodu, hajde da uzmemo devedesete godine pa naovamo, službe bezbednosti rade za pojedince u sistemu, i vojnom, mogu da rade i za partije i tako dalje.“

Ninoslav Krstić ocenio je da je najveći problem to što je u Srbiji polje delovanja bezbednosnih i obaveštajnih službi zakonski neuređeno i zaključio da bi pothitno trebalo usvojiti rešenje po kojem bi one bile pod kontrolom parlamenta i skupštinog Odbora za bezbednost:

„Zakon u Srbiji ne postoji, zapravo postoji ali je to stari, prevaziđeni zakon koji je u suštini neprimenjiv u ovim uslovima. Mislim da u ovom trenutku čak i njegova primena ne obezbeđuje da službe budu kontrolisane od strane pre svega parlamenta. Svaka partija ima svoju službu. Svaka ozbiljna radna organizacija ima svoju službu, obaveštajnu i bezbednosnu. To je normalno da postoji, ali je nenormalno da zakonski nijedna nije uređena međusobna razmena podataka, ko može da radi u tim službama, kome odgovara i tako dalje.“
XS
SM
MD
LG