RSE: Mada je već više od 100 brojeva iza nas, čini se da je jedini mostarski ili hercegovački news magazin tek u posljednje vrijeme ozbiljno zakoračio izvan granica regije.
JUKIĆ: Do sada se tjednik „Danas“ većinom orijentirao na grad Mostar i okolne općine. Prije godinu dana smo krenuli sa ozbiljnijim profiliranjem našeg tjednika kao, ne hercegovačke, nego istinske bosanskohercegovačke novine, u smislu da želimo pokriti sva područja naše zemlje, pa smo krenuli tako sa Sarajevom, sa središnjom Bosnom, a nadam se da ćemo uskoro imati i svoje dopisnike iz Tuzle i Banjaluke.
RSE: Moram reći da se zaista u Sarajevu sve češće pozivaju na „Danas“, da ga citiraju. Imaš li uvid kako ide prodaja izvan Mostara?
JUKIĆ: Ja sam tjednik „Danas“ preuzeo 1. rujna prošle godine. Znači, u nepunih godinu dana smo nakladu, to jest prodaju novine uvećali za deset puta, što mislim da je priličan uspjeh, s obzirom na današnje stanje u izdavaštvu. Mogu slobodno kazati da smo odmah uz bok vodećim bosanskohercegovačkim, odnosno sarajevskim tjednicima. Na području Hercegovine smo, što se prodaje tiče, u nekom ekvilibriju sa „Danima“ i sa „Slobodnom Bosnom“.
RSE: Da li se nešto promijenilo u uređivačkoj politici, ne samo u odnosu na ciljnu grupu, nego i inače u filozofiji uređivanja novine, ili je publika možda drukčije senzibilizirana u posljednje vrijeme?
JUKIĆ: Novina je prije bila prilično kruta i dosta autistična. Bila je otvorena samo za stavove određenih grupa ljudi, a imala je i pogrešne ciljne skupine. Ja sam krenuo s onim filozofijom koju i koristim u novinarstvu, a to je – kritiziraj sve ono što je loše, afirmiraj sve ono što je dobro. Nažalost, u današnjoj BiH, nacionalno podijeljenoj, vrlo je malo tih pozitivnih stvari, ali one pronalaze – posebno mislim na kulturna događanja – svoje mjesto u tjedniku „Danas“. Mislim da je ta promjena uređivačke politike, gdje smo mi novinu proširili na veći krug ljudi i također pokušali da stvorim od nje određenu tribinu u kojoj će se sučeljavati različite političke opcije, bila dobitni uspjeh i da je zahvaljujući tome novina krenula i sa boljom prodajom, ali i sa utjecajem u bosanskohercegovačkoj društvenoj zbilji.
RSE: Podsjetio bih da si ti stalni saradnik najgledanijeg televizijskog magazina u Bosni i Hercegovini „60 minuta“. Da li žestoki stil koji tamo namećete krasi i „Danas“, zapravo liči li novina na svog glavnog urednika?
JUKIĆ: Moram priznati da smo mi u tjedniku „Danas“ uzeli određenu filozofiju koja je formirana u političkom magazinu „60 minuta“, a to je da ljude ne lažemo, već da stvari zovemo njihovim pravim imenom, da ono što je loše stvarno označimo kao loše, a ono što smatramo da je dobro i da je pozitivno za sve narode i građane BiH označimo kao dobro. Mislim da je to put koji treba slijediti svaki medij, ne samo u Bosni i Hercegovini, nego – po meni – i u cijeloj regiji. Tek ćemo na takav način moći izgraditi neko normalno društvo i povratiti onaj sustav vrijednosti koji smo – da se ne lažemo – imali do ovih strašnih događaja koji su pogodili cijeli prostor jugoistočne Evrope.
RSE: Očito si svojim angažmanom u ovom popularnijem, televizijskom mediju često bio u prilici da se zamjeriš moćnicima, ovim političkim i onim kriminalnim, ako nisu i povezani. Ima li posljedica?
JUKIĆ: To ste dobro kazali, političko-kriminalni lobiji su ovdje jedinstveni. Ako vas ljudi sretnu na ulici i kažu vam – svaka čast, neka ste raskrinkali čovjeka koji me je ostavio bez stana, koji me je ostavio bez posla, mislim da su to veoma pozitivne posljedice. Što se tiče tih određenih negativnih posljedica, to je rizik posla. I policajac koji krene da uhapsi nekog bandita zna da može imati određene posljedice zbog toga. Svi mi koji smo prihvatili ovaj novinarski posao, posebno mislim na taj istraživački dio novinarstva, moramo biti svjesni rizika svog posla. To je slučaj i sa mojim angažmanom u političkom magazinu „60 minuta“. Ali ono što želim reći jeste da nijednog trenutka ne žalim zbog toga što sam se uključio u taj politički magazin i na taj način krenuo u istraživanje nekih tema koje su možda do pojave magazina „60 minuta“ bile tabu, bar kada su elektronski mediji u pitanju, i u Hercegovini i – čini mi se – u cijeloj Bosni i Hercegovini.
RSE: Nekad su ove reakcije ljudi bile mnogo žešće. Bilo je razbijanja imovine, zapljene tiraža, bombaških napada, čak nažalost i atentata. Sad su metodi nešto malo sofisticiraniji.
JUKIĆ: To je istina i ja mislim da od te određene sofisticirane metodologije nije imun ni zapadni svijet, odnosno mnogo modernije zemlje. Tako da se s tim stvarima trebamo nositi. Ali, po meni, veliki je dobitak za BiH upravo da nema tih stvari o kojima ste vi govorili. Sjećam se, recimo, sredinom devedesetih godina, pa čak i neki novinari koji su se javljali iz Mostara za Radio Slobodna Evropa, bar u ovom dijelu gdje su Hrvati u većini, proglašavani izdajnicima i ne znam čime sve ne, a ljudi su samo radili svoj posao.
RSE: Znamo da su „Dani“ i „Slobodna Bosna“ često bili pod pritiskom i svjetovnih i duhovnih vlasti – da im se ne daje reklama, da se ne kupuju novine. Da li „Danas“ ima takvih pritisaka?
JUKIĆ: Ima, i „Danas“ i čitava izdavačka kuća Nacional holding koja, osim „Danasa“, izdaje još i mostarski „Dnevni list“. Naravno da ima. Ja o tim stvarima ne bih govorio konkretno, ali postoje određeni politički lobiji koji vrše utjecaje na određene tvrtke, firme, pa i na određena javna poduzeća da se ne oglašavaju u našem tjedniku.
RSE: Nedavno je jedan od članova Predsjedništva države Borislav Paravac priprijetio televiziji nekim posljedicama, samo zbog toga što nisu odlučili da prenose utakmicu koja bi se njemu dopadala. Čudno je na koji način sve ljudi sebi dozvoljavaju da utiču na medije.
JUKIĆ: S obzirom na cijeli političko-moralni habit člana Predsjedništva BiH Borislava Paravca, po meni nije čudno da on izriče takve prijetnje i medijima. Konkretno ću vam kazati za naše novine, nikada nijedna institucija koja je pod dominacijom određene sadašnje politike neće dati prednost našoj novini, već daje prednost novinama koje su recimo iz susjedne države, što – po meni – znači novi odljev sredstava iz naše zemlje jer ne pomažemo ono što je naš proizvod, a naš proizvod je i tjednik „Danas“ i mostarski „Dnevni list“ koji ne mogu odvojiti pošto se radi o istoj izdavačkoj kući.
RSE: Koliko smo mi sami, dakle kolege iz ove branše, krivi za sve ovo što nam se dešava? Da li smo mi zaista toliko nezaštićeni kao što nekada kukamo da jesmo?
JUKIĆ: Što se tiče te neke zaštite od pritisaka i sličnih stvari – mislim na izravne pritiske prema novinarima – mislim da je tu solidarnost na izrazito visokom stupnju i da su bosanskohercegovački novinari i udruženja u više navrata reagirali kada smo imali takve, one najbrutalnije tipove kršenja medijskih sloboda. Međutim, mislim da se s ovim suptilnim pritiscima udruženja još uvijek ne snalaze. Udruženja se također ne snalaze u tom takozvanom sindikalnom organiziranju, jer je činjenica da se novinarima danas ne uplaćuju doprinosi, kasne im plaće, zeza ih se sa honorarima, i to u najjačim medijima, a možete misliti kako je onda u nekim medijima koji nisu dovoljno snažni na samom tržištu. Po meni, taj dio cijelog tog područja, zaštite novinara i novinarskih prava je u BiH dosta slabo razvijen i treba raditi na njegovoj izgradnji. Mislim da je ujedinjavanjem ovih novinarskih udruženja iz Banjaluke, Sarajeva i Mostara u jedinstvenu organizaciju BH novinari napravljen taj neki iskorak ka nekim stvarima koje će, po mom sudu, ja se bar tako nadam, biti bolje za sve novinare u Bosni i Hercegovini.
JUKIĆ: Do sada se tjednik „Danas“ većinom orijentirao na grad Mostar i okolne općine. Prije godinu dana smo krenuli sa ozbiljnijim profiliranjem našeg tjednika kao, ne hercegovačke, nego istinske bosanskohercegovačke novine, u smislu da želimo pokriti sva područja naše zemlje, pa smo krenuli tako sa Sarajevom, sa središnjom Bosnom, a nadam se da ćemo uskoro imati i svoje dopisnike iz Tuzle i Banjaluke.
RSE: Moram reći da se zaista u Sarajevu sve češće pozivaju na „Danas“, da ga citiraju. Imaš li uvid kako ide prodaja izvan Mostara?
JUKIĆ: Ja sam tjednik „Danas“ preuzeo 1. rujna prošle godine. Znači, u nepunih godinu dana smo nakladu, to jest prodaju novine uvećali za deset puta, što mislim da je priličan uspjeh, s obzirom na današnje stanje u izdavaštvu. Mogu slobodno kazati da smo odmah uz bok vodećim bosanskohercegovačkim, odnosno sarajevskim tjednicima. Na području Hercegovine smo, što se prodaje tiče, u nekom ekvilibriju sa „Danima“ i sa „Slobodnom Bosnom“.
RSE: Da li se nešto promijenilo u uređivačkoj politici, ne samo u odnosu na ciljnu grupu, nego i inače u filozofiji uređivanja novine, ili je publika možda drukčije senzibilizirana u posljednje vrijeme?
JUKIĆ: Novina je prije bila prilično kruta i dosta autistična. Bila je otvorena samo za stavove određenih grupa ljudi, a imala je i pogrešne ciljne skupine. Ja sam krenuo s onim filozofijom koju i koristim u novinarstvu, a to je – kritiziraj sve ono što je loše, afirmiraj sve ono što je dobro. Nažalost, u današnjoj BiH, nacionalno podijeljenoj, vrlo je malo tih pozitivnih stvari, ali one pronalaze – posebno mislim na kulturna događanja – svoje mjesto u tjedniku „Danas“. Mislim da je ta promjena uređivačke politike, gdje smo mi novinu proširili na veći krug ljudi i također pokušali da stvorim od nje određenu tribinu u kojoj će se sučeljavati različite političke opcije, bila dobitni uspjeh i da je zahvaljujući tome novina krenula i sa boljom prodajom, ali i sa utjecajem u bosanskohercegovačkoj društvenoj zbilji.
RSE: Podsjetio bih da si ti stalni saradnik najgledanijeg televizijskog magazina u Bosni i Hercegovini „60 minuta“. Da li žestoki stil koji tamo namećete krasi i „Danas“, zapravo liči li novina na svog glavnog urednika?
JUKIĆ: Moram priznati da smo mi u tjedniku „Danas“ uzeli određenu filozofiju koja je formirana u političkom magazinu „60 minuta“, a to je da ljude ne lažemo, već da stvari zovemo njihovim pravim imenom, da ono što je loše stvarno označimo kao loše, a ono što smatramo da je dobro i da je pozitivno za sve narode i građane BiH označimo kao dobro. Mislim da je to put koji treba slijediti svaki medij, ne samo u Bosni i Hercegovini, nego – po meni – i u cijeloj regiji. Tek ćemo na takav način moći izgraditi neko normalno društvo i povratiti onaj sustav vrijednosti koji smo – da se ne lažemo – imali do ovih strašnih događaja koji su pogodili cijeli prostor jugoistočne Evrope.
RSE: Očito si svojim angažmanom u ovom popularnijem, televizijskom mediju često bio u prilici da se zamjeriš moćnicima, ovim političkim i onim kriminalnim, ako nisu i povezani. Ima li posljedica?
JUKIĆ: To ste dobro kazali, političko-kriminalni lobiji su ovdje jedinstveni. Ako vas ljudi sretnu na ulici i kažu vam – svaka čast, neka ste raskrinkali čovjeka koji me je ostavio bez stana, koji me je ostavio bez posla, mislim da su to veoma pozitivne posljedice. Što se tiče tih određenih negativnih posljedica, to je rizik posla. I policajac koji krene da uhapsi nekog bandita zna da može imati određene posljedice zbog toga. Svi mi koji smo prihvatili ovaj novinarski posao, posebno mislim na taj istraživački dio novinarstva, moramo biti svjesni rizika svog posla. To je slučaj i sa mojim angažmanom u političkom magazinu „60 minuta“. Ali ono što želim reći jeste da nijednog trenutka ne žalim zbog toga što sam se uključio u taj politički magazin i na taj način krenuo u istraživanje nekih tema koje su možda do pojave magazina „60 minuta“ bile tabu, bar kada su elektronski mediji u pitanju, i u Hercegovini i – čini mi se – u cijeloj Bosni i Hercegovini.
RSE: Nekad su ove reakcije ljudi bile mnogo žešće. Bilo je razbijanja imovine, zapljene tiraža, bombaških napada, čak nažalost i atentata. Sad su metodi nešto malo sofisticiraniji.
JUKIĆ: To je istina i ja mislim da od te određene sofisticirane metodologije nije imun ni zapadni svijet, odnosno mnogo modernije zemlje. Tako da se s tim stvarima trebamo nositi. Ali, po meni, veliki je dobitak za BiH upravo da nema tih stvari o kojima ste vi govorili. Sjećam se, recimo, sredinom devedesetih godina, pa čak i neki novinari koji su se javljali iz Mostara za Radio Slobodna Evropa, bar u ovom dijelu gdje su Hrvati u većini, proglašavani izdajnicima i ne znam čime sve ne, a ljudi su samo radili svoj posao.
RSE: Znamo da su „Dani“ i „Slobodna Bosna“ često bili pod pritiskom i svjetovnih i duhovnih vlasti – da im se ne daje reklama, da se ne kupuju novine. Da li „Danas“ ima takvih pritisaka?
JUKIĆ: Ima, i „Danas“ i čitava izdavačka kuća Nacional holding koja, osim „Danasa“, izdaje još i mostarski „Dnevni list“. Naravno da ima. Ja o tim stvarima ne bih govorio konkretno, ali postoje određeni politički lobiji koji vrše utjecaje na određene tvrtke, firme, pa i na određena javna poduzeća da se ne oglašavaju u našem tjedniku.
RSE: Nedavno je jedan od članova Predsjedništva države Borislav Paravac priprijetio televiziji nekim posljedicama, samo zbog toga što nisu odlučili da prenose utakmicu koja bi se njemu dopadala. Čudno je na koji način sve ljudi sebi dozvoljavaju da utiču na medije.
JUKIĆ: S obzirom na cijeli političko-moralni habit člana Predsjedništva BiH Borislava Paravca, po meni nije čudno da on izriče takve prijetnje i medijima. Konkretno ću vam kazati za naše novine, nikada nijedna institucija koja je pod dominacijom određene sadašnje politike neće dati prednost našoj novini, već daje prednost novinama koje su recimo iz susjedne države, što – po meni – znači novi odljev sredstava iz naše zemlje jer ne pomažemo ono što je naš proizvod, a naš proizvod je i tjednik „Danas“ i mostarski „Dnevni list“ koji ne mogu odvojiti pošto se radi o istoj izdavačkoj kući.
RSE: Koliko smo mi sami, dakle kolege iz ove branše, krivi za sve ovo što nam se dešava? Da li smo mi zaista toliko nezaštićeni kao što nekada kukamo da jesmo?
JUKIĆ: Što se tiče te neke zaštite od pritisaka i sličnih stvari – mislim na izravne pritiske prema novinarima – mislim da je tu solidarnost na izrazito visokom stupnju i da su bosanskohercegovački novinari i udruženja u više navrata reagirali kada smo imali takve, one najbrutalnije tipove kršenja medijskih sloboda. Međutim, mislim da se s ovim suptilnim pritiscima udruženja još uvijek ne snalaze. Udruženja se također ne snalaze u tom takozvanom sindikalnom organiziranju, jer je činjenica da se novinarima danas ne uplaćuju doprinosi, kasne im plaće, zeza ih se sa honorarima, i to u najjačim medijima, a možete misliti kako je onda u nekim medijima koji nisu dovoljno snažni na samom tržištu. Po meni, taj dio cijelog tog područja, zaštite novinara i novinarskih prava je u BiH dosta slabo razvijen i treba raditi na njegovoj izgradnji. Mislim da je ujedinjavanjem ovih novinarskih udruženja iz Banjaluke, Sarajeva i Mostara u jedinstvenu organizaciju BH novinari napravljen taj neki iskorak ka nekim stvarima koje će, po mom sudu, ja se bar tako nadam, biti bolje za sve novinare u Bosni i Hercegovini.
