Dostupni linkovi

logo-print

Koliko su prisutne vrijednosti antifašizma?


Vrijednosti antifašizma su u hrvatskom društvu jedva prisutne, ocjenjuje u izjavi za Radio Slobodna Evropa povjesničarka i predsjednica Savjeta Spomen područja Jasenovac Zorica Stipetić.

Hrvatska je u Drugom svjetskom ratu imala i najkrvaviju kvislinšku tvorevinu i najsnažniji antifašistički pokret. A 1990. godine je, s padom komunizma u Hrvatskoj, došlo do obrata, kaže dr. Stipetić:

„Oni koji su uspostavili Hrvatsku, socijalističku doduše, ali koji su joj vratili ono što su joj fašisti bili uzeli i koji su joj osigurali sve one pretpostavke zahvaljujući kojima ju je Badinterova komisija mogla da prihvati, sada ispadaju povijesni gubitnici. Taj je obrat apsolutno nehistorijski, on je historijski falsifikat. To je jedna crna situacija. Ja ne znam gdje se nešto slično dešava, osim u Srbiji koja ima isti taj problem svojeg podvojenog identiteta.“

U Hrvatskoj je na djelu shizofrena situacija i podvojeni identitet, kaže naša sugovornica. Hrvatska je vjerojatno jedina na svijetu antifašizam stavila u preambulu svoga Ustava, a sa druge strane na djelu je negiranje antifašizma u interpretacijama povijesti i na razini simboličkih vrijednosti. Dobar primjer za to je odluka nekoliko katoličkih biskupa da na Dan antifašističke borbe služe koncelebriranu misu na Golom otoku, na kojem je od kraja četrdesetih bio dulje vrijeme logor za simpatizere Sovjeta, dakle za političke zatvorenike:

„Pogledajte šta Crkva, koja danas ima enormnu moć, slavi na Dan antifašističke borbe. Slavi žrtve komunizma – isto tako komuniste, na Golom otoku. Od komunista Crkva kao historijsku baštinu prihvaća samo njihove žrtve, dakle samo njihove mane.“

Kao argument protiv antifašizma koristi se i Evropa:

„Na djelu je jedna, ne posve oficijelno, ali ipak vrlo osjetna teza da se poslijeratna Evropa nije konstituirala na antifašizmu nego na antikomunizmu. Dakle, mi idemo u Evropu sa antikomunizmom koji onda negira i antifašizam, jer je kod nas, uslijed povijesnih okolnosti, jedan pluralni antifašizam de fakto bio pod dominacijom komunističkog antifašizma. To je jedna crna situacija. Ja ne znam gdje se nešto slično dešava, osim u Srbiji, koja ima isti taj problem svojeg podvojenog identiteta.“

Potpredsjednik Saveza antifašističkih boraca i umirovljeni general Vinko Šonjara, u partizane je otišao davne 1943. godine sa 14 godina. Nema više rušenja spomenika i ukidanja prava partizanskih boraca, ali nema ni obnove spomenika i povrata tih prava, kaže nam sa gorkim smiješkom. On je za naš radio podsjetio da je hrvatski Sabor pred godinu dana donio i posebnu Deklaraciju o antifašizmu koju on pozdravlja:

„Ali godinu dana poslije toga se ostalo na deklarativnom i praktično se gotovo ništa nije napravilo. Nema više rušenja spomenika, ali bogami nema ni obnove porušenih. Ne očekujem da će sve biti obnovljeno, ali bi bilo dobro da se vidi ono što ima svoju povijesnu, političku, pa i umjetničku vrijednost. Postoje neki prioriteti od nacionalnog interesa koje smo mi predložili da se obnove kao opće kulturno dobro Hrvatske i hrvatskog naroda. Tu smo još uvijek gotovo na početku.“
  • 16x9 Image

    Enis Zebić

    U novinarstvu od osnovne škole, profesionalno od uspostave političkog pluralizma. Nakon suradnje u nekoliko hrvatskih dnevnih novina, od 1. veljače 1994. je na RSE u Zagrebu.

XS
SM
MD
LG