Dostupni linkovi

Kako bolje upravljati vlastitim financijama?


Krešimir Delija, Martina Etlinger i Zvonimir Petrović, voditelji pilot projekta o upravljanju kućnim budžetom, pokušavali su sinoć uvjeriti skupinu Zagrepčana da racionalnijim trošenjem ili dodatnim honorarnim poslovima mogu popraviti svoje financije:

„Siguran sam da ćete negdje naći povod mogućnosti smanjenja vaših troškova budžeta: u odjeći, obući i slično.“

„Koja je to stavka na koju doista više trošimo, a koja nam, možda, prekoračuje kućni budžet?“

„Vrlo je malo potrebno da se pokrenete u potpuno drugačijem smjeru.“

„Nema smjera u kojem se već nisam pokrenula“, rezignirano je optimističnim voditeljima na kraju dvosatne radionice odgovorila Zagrepčanka koja, kao i 95 posto Hrvata, svaki mjesec izvodi prave financijske slalome, i to, ne da izađe iz minusa, već da, nakon plaćanja svih režija i egzistencijalnih troškova, ostane barem u onom dozvoljenom:

„Jedva se izlazi na kraj. Ne može se uštedjeti. Poslovica kaže - Ako negdje svane, drugdje će smrknut.“

„Morate imati veću plaću i onda možete uštedjeti.“

„Mislim da je uštedjeti u ovoj državi nemoguće. I ako na nečem uštediš, slijedeći mjesec će povećati, recimo, struju.“

„Kilo paradajze više neće biti sedam kuna, ali devet, i to je već dvije kune više. Voda će poskupjeti. Poskupjet će one najosnovniji stvari. I što ste mislili uštedjeti, ne možete.“

„Obzirom da živim s roditeljima, uspijevam nešto uštedjeti, te ne moram ići u minus.“

„A šta mi koji treba da osnujemo obitelj? Znoj me je oblio kada sam počela računati troškove.“

„Mi smo nacija koja si voli više priuštiti nego što bi smjela. Ekonomska situacija nije lagana.“

„Zaključila sam da moram više zarađivati, a radim u novinarstvu. Radim dan i noć. Nemam vikend, nemam večer. Posla ima, ali zaradim siću.“

Doktor Branimir Lokin, neovisni hrvatski ekonomist, smatra da su takve radionice na prostorima država bivše Jugoslavije uzaludno trošenje novaca i vremena jer građani nisu nepismeni, niti glupi, samo siromašni:

„Kako ljude naučiti da žive - to su najobičnije gluposti. Pa ljudi žive onako kako mogu.“

Većina bi građana, smatra Lokin, mogla bankama održati predavanje o umijeću življenja s nepodnošljivo malim plaćama:

„To što netko troši iznad svojih mogućnosti je zbog želje ljudi da zadovolje svoje potrebe i sociološke i psihološke i gospodarske. Bolje je naučiti banke da ulažu razumno i državu upozoriti da treba sve napraviti da te banke kanaliziraju sredstva u razvoj, što se događa u zadnjih 10 mjeseci, što je vrlo pozitivno, ali to treba nastaviti u puno većem objemu.“

Iako samo pet posto Hrvata nije u minusu, doktor Lokin zaključuje da visina tih zaduženja još nije alarmantna, te da su u Zapadnoj Europi i Americi veća, samo uz bitnu razliku - tamo se minusi troše na investiranje ili dugoročna obiteljska ulaganja, a u Hrvatskoj za golo svakodnevno preživljavanje:

„Ljudi se privikavaju na to da se zadužuju, da žive na dug i da žive s minusima. Ako se ti dugovi počnu drastičnije zaustavljati, može doći do pada potrošnje i to će da ugrozi gospodarski rast, koji je u zadnju godinu dana snažno zabilježen.“
XS
SM
MD
LG