Dostupni linkovi

logo-print

Nada da se stara ognjišta neće ugasiti...


* * * * *

Visoki komesarijat Ujedinjenih naroda za izbjeglice, objavio je ovih dana kako je broj izbjeglica u svijetu najniži u proteklih 26 godina, ali da je ukupan broj osoba koje su otrgnute sa svojih ognjišta prošle godine narastao na gotovo 21 milion. UNHCR raspolaže podatkom da trenutno ova organizacija u 16 zemalja svijeta vodi brigu za oko 6,6 miliona ljudi koji su zbog ratnih konflikata raseljeni unutar granica tih zemalja.

„Kako se približavamo Svjetskom danu izbjeglica – 20. juna – dobra je vijest da je broj izbjeglica u svijetu najmanji od 1980. godine, da smo prošle godine registrirali najniži masovni priliv izbjeglica u susjedne zemlje i da se od 2002. godine do danas više od šest miliona izbjeglica uspjelo vratiti svojim kućama“, izjavio je Visoki komesar António Guterres.

„Ali, loša je vijest da je međunarodna zajednica još jako daleko od pronalaženja rješenja za patnje miliona osoba raseljenih unutar država“, rekao je Guterres.

* * * * *

Član Predsjedništva BiH Ivo Miro Jović uputio je Ustavnome sudu BiH prijedlog za ocjenu ustavnosti Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje.

Ovaj zakon propisuje da je za izmirenje obveza po osnovu računa stare devizne štednje odgovorna Bosna i Hercegovina, a sredstva osiguravaju Federacija BiH, Republika Srpska i Brčko Distrikt. Dalje je razrađena tehnika izmirenja obveza emitiranjem obveznica, isplatom s Jedinstvenog računa trezora BiH i dr.

U obrazloženju Jovićevog zahtjeva se naglašava da je Ustav BiH zajamčio pravo na imovinu i propisao izravnu primjenu Evropske konvencije o temeljnim ljudskim pravima i slobodama i njezinih protokola, te njezin prioritet u primjeni nad svim zakonima u BiH. Pravo na imovinu podrazumijeva mogućnost njezinog slobodnog korištenja i raspolaganja.

Naglašava se da ne treba gubiti iz vida činjenicu da je od trenutka onemogućavanja raspolaganja deviznim sredstvima do donošenja Zakona proteklo već 15 godina, pa bi se zbrajanjem s rokom izmirenja obveza praktično onemogućilo imateljima deviznih sredstava na računima kod banaka da istima uopće raspolažu, jer su među imateljima tih sredstava uglavnom osobe zrelije životne dobi, navodi Jović.

Članovi Udruge za zaštitu deviznih štediša u BiH uputili su pismo zahvale članu Predsjedništva BiH Ivi Miri Joviću u povodu njegove inicijative upućene Ustavnom sudu BiH za utvrđivanja ustavnosti Zakona o izmirenju obveza po osnovu stare devizne štednje.

U pismu se ističe da se novim zakonom pokušavaju oduzeti prava štediša, uz tvrdnju da BiH ne može vratiti dvije i po milijarde maraka, kolika su potraživanja, bez kamate, štediša iz BiH.

„Jasno je da država BiH ne može vratiti ovaj novac, jer nije ostao u BiH već na računima Narodne banke Jugoslavije, a tko ga je potrošio i tko ga treba vratiti, ostalo je da se riješi postupku sukcesije“, stoji u pismu Udruge za zaštitu deviznih štediša u BiH.

* * * * *

Prijedlog raspodjele sredstava za obnovu stambenih jedinica na području 30 opština putem zajedničkih programa, te projekat “Sutra 3“ biće uskoro realizovani na više lokacija u Bosni i Hercegovini, izjavio je predsjednik Komisije za izbjeglice i raseljene osobe BiH Ivica Marinović.

On je na sjednici Komisije u Brčkom kazao da će programi iz projekta obnove „Sutra 3“ biti realizovani na području Broda, Dervente i Doboja, zatim u Srebrenici, Vlasenici i Goraždu, te Šipovu, Bosanskom Grahovu i Drvaru, kao i gradu Mostaru, za šta je predviđeno 12 miliona maraka.

„U okviru programa obnove kuća na području 30 opština iz oba bosanskohercegovačka entiteta, u skladu sa ranije usvojenim procedurama, obezbijeđeno je osam miliona maraka“, rekao je Marinović.

Član Komisije Slobodan Nagradić je protestvovao što Komisija nije prihvatila njegov prijedlog da na dnevnom redu bude i pitanje nadoknade osobama kojima je u ratu uništena imovina:

„Ja sam protestovao zbog toga što po drugi put Komisija za izbjegla i raseljena lica BiH odbija da ovu temu uvrsti na dnevni red. Nisam postavio nikakav uslov u smislu prejudiciranja šta će biti konačan ishod, ali svi se grdno varaju ako misle da će neki Haso ili Vaso, sasvim svejedno, koji je imao veliko imanje, biti zadovoljan kućom sedam sa sedam ili sedam sa šest. Dakle, jednog dana će nas ovo sustići, a ja bih volio da se ovo pitanje rješava unutar Bosne i Hercegovine, a ne pred Sudom za ljudska prava u Strasburu.“

* * * * *

Dom naroda Parlamenta Federacije BiH prije nekoliko dana je odgodio izjašnjavanje o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo.

Odgađanje je obrazloženo potrebom da se Ustavni sud Federacije BiH prethodno izjasni o zahtjevu grupe poslenika, koji su zatražili ocjenu ustavnosti člana 47. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, a koji isključuje pravo otkupa nacionalizovanih stanova do donošenja zakona o restituciji.

Nakon ovakve odluke Doma, delegati su većinom glasova odbacili Izvještaj Zajedničke parlamentarne komisije, koja je pokušala usaglasiti konačni tekst zakona usvojen u različitim verzijama u dva skupštinska doma.

Delegatima Doma naroda, upravo sa ovakim zahtjevom – da se izjašnjavanje o izmjenama zakona odgodi do odluke Ustavnog suda, uputilo je i Udruženje za građanska prava. Predsjednica Hasna Ljubović između ostalog ovaj zahtjev obrazlaže ovako:

„Ova najnovija izmjena Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ne obuhvata sve nosioce stanarskog prava. Mi smo se od februara, kada je ova izmjena došla u parlamentarnu proceduru, borili da dokažemo da se tim izmjenama vrši velika segregacija stanovništva. Borimo se za jedinstveno rješenje za sve nosioce stanarskih prava. Zna se da u bivšem sistemu nije postojala nikakva razlika između nosioca stanarskih prava u ovakvim ili onakvim stanovima. Od 1997. godine Zakonom se izvršila podjela i članom 47 su diskriminisani nosioci stanarskih prava u nacionalizovanim stanovima, u konfiskovanim i u stanovima u svojini građana, odnosno – kako su ih nazvali – privatnim stanovima. Dakle, to su sve nosioci stanarskih prava po 50, pa čak i 60 godina i sada im se ne dozvoljava otkup u odnosu na nosioce stanarskih prava na društvenim stanovima koji u tim stanovima žive možda najviše 40 godin, dakle ti stanovi su građeni u novijem socijalističkom sistemu. Naše Udruženje se bori za izjednačavanje prava svih nosioca stanarskih prava i to na temelju Evropske konvencije o ljudskim pravima i njenog člana osam. Na osnovu toga mi ne dozvoljavamo da se vrši diskriminacija u tom pogledu. Ustavni sud BiH, svojim odlukama 6/98 i 8/99, stanarsko pravo je izjednačio sa domom i onda sa imovinskim pravom odnosno dao mu ekonomsku vrijednost. Mi želimo da se prije svega sačeka odluka Ustavnog suda BiH koja je u toku donošenja. Dakle, prva rasprava je bila 6. juna i mi mislimo da je to jedina rasprava, odnosno ne znamo ništa o tome da će se voditi još rasprava po tom pitanju i očekujemo vrlo brzo odluku Ustavnog suda. Na osnovu te odluke treba raditi nove izmjene zakona. Dakle, ako smo čekali devet godina da se riješi ovo pitanje pravedno za sve, onda možemo čekati još petnaestak dana da se i ova odluka konačno donese, da se kaže jesu li ovi građani diskriminisani ili nisu i da se na temelju i u okvirima te odluke donesu nove izmjene Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo.“

Kazali ste da želite da se na jedinstven način riješi ovaj problem.

„To tražimo na temelju Zakona o stambenim odnosima, a koji je ova naša država preuzela u kompletnom tekstu (Službene novine 11/97). Na temelju tog Zakona su takođe svi nosioci stanarskih prava bili jednaki, nije se razlikovalo da li se radi o nacionalizovanim, društvenim, konfiskovanim stanovima, dakle te podjele nije bilo, i mi želimo da se taj Zakon i dalje poštuje, obzirom da je na snazi, a naravno i da se poštuje Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava koja je apsolutno ugrađena u Ustav Federacije BiH i Ustav BiH. Ako se neće poštovati Ustav BiH, onda mi zaista ne znamo šta se može poštovati.“

U Ustavnom sudu BiH već je održana javna rasprava o utvrđivanju ustavnosti federalnog Zakona o prodaji stanova sa stanarskim pravom, kojim se izdvajaju nosioci stanarskog prava u nacionalizovanim, konfiskovanim i stanovima u privatnom vlasništvu. Sada se očekuje odluka sudija.

Opunomoćeni advokati poslanika Predstavničkog doma koji su podnijeli zahtjev za utvrđivanje ustavnosti člana 47 ovog Zakona, istakli su da se njime narušava načelo pravne sigurnosti, jer Zakon veže ostvarenje nekog prava za ostvarenje restitucije, koja nije definisana, ni riješena nijednim postojećim zakonskim aktom. Pri tom je takođe konstatovano da se u Federaciji BiH ne zna ni koji su sve stanovi predmet restitucije. Advokat podnosilaca zahtjeva Plamenko Čustović je takođe upozorio da se Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo krše prava građana na jednakost, odnosno nosiocima stanarskog prava na nacionalizovanim stanovima se ne dozvoljava da otkupe stan, kao što je to omogućeno nosiocima stanarskog prava u stanovima koji su na neki drugi način postali državna imovina:

„Od Ustavnog suda BiH se traži utvrđenje da je član 47 Zakona o prodaji stanovima na kojima postoji stanarsko pravo protivan Ustavu, a iz razloga što jednoj velikoj grupi građana onemogućava otkup stana na kojeg imaju stanarsko pravo. Dakle, radi se o građanima koji žive u stanovima koji su u društveno vlasništvo ušli nacionalizacijom, konfiskacijom i drugim sličnim osnovima. Suština zahtjeva jeste u tome da se dokaže da sama okolnost pod kojom je neki stan ušao u društveno vlasništvo nije bitna za pravo na otkup stana. Država mora da razriješi svoje odnose sa bivšim vlasnicima tako što će im dati odgovarajuću naknadu, drugi stan i tako dalje, dakle to je jedno potpuno drugo pitanje, a nosioci stanarskog prava – svi bez razlike – u ovoj zemlji moraju biti jednaki pred zakonom tako da se svakome od njih prizna pravo da otkupi stan. Stanovi koji su nekada bili vlasništvo vakufa takođe moraju biti razriješeni prema vakufima od strane države. Ali građani koji žive u tim stanovima, koji su na legalan način stekli stanarsko pravo, ne mogu biti oštećeni.“

U narednoj emisiji prenijećemo stavove Asocijacije za zaštitu interesa građana kojim je konfiskovana i nacionalizovana, odnosno oduzeta imovina.

* * * * *

PITANJA SLUŠALACA

RSE: „Živim u bračnoj zajednici već 20 godina, i pored poremećenih odnosa sa mojim suprugom. Živimo u kući koju smo zajedno napravili, ali koja je uknjižena na njegovo ime. Sada sam čula kako on ima namjeru prodati kuću, a mene ostaviti na ulici. Zanima me šta mogu učiniti da spriječim ovu prodaju? Ukoliko se to ipak desi, kakva su moja prava na dio novca od prodaje? Ja bih ipak željela zaustaviti ovu njegovu namjeru, samo ne znam kako.“ Ogovara Mirjana Blažević, Udruženje za besplatnu pravnu pomoć „Vaša prava“, kancelarija Zenica:

BLAŽEVIĆ: Prema novom Porodičnom zakonu Federacije BiH, koji je objavljen u Službenim novinama FBiH broj: 35/05 i čija je primjena počela 28. decembra 2005. godine, bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i posebnu imovinu. Bračnu imovinu čini imovina koju su bračni partneri stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, kao i prihodi iz te imovine. Prema članu 252 Porodičnog zakona bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako se nisu drugačije dogovorili. Istim članom Zakona u stavu tri se propisuje: „Ukoliko je u zemljišnim knjigama kao vlasnik bračne stečevine upisan jedan bračni partner, drugi bračni partner može zahtijevati ispravku upisa, u skladu sa Zakonom o zemljišnim knjigama Federacije BiH“. Prema tome, vaša slušateljica možete zemljišno-knjižnom uredu podnijeti zahtjev da se izvrši ispravka upisa u zemljišnoj knjizi, u skladu sa Zakonom o zemljišnim knjigama. Međutim, prema članu 41. Zakona o zemljišnim knjigama upis zainteresovane osobe je dozvoljen samo uz saglasnost osobe koja je u vrijeme podnošenja zahtjeva upisana u zemljišnu knjigu kao nosilac prava vlasništva ili nekog drugog stvarnog prava koje se prenosi, mijenja, ograničava ili briše. Ukoliko Vaš suprug ne bi dao pomenutu saglasnost, postoji i druga mogućnost. Naime, uobičajeno je da se podjela bračne imovine vrši po razvodu bračnih drugova. Međutim podjela bračne imovine se može vršiti i neovisno od toga da li je brak već razveden, poništen ili još traje i to ugovorom bračnih partnera i sudskim putem. Prema članu 255 Porodičnog zakona podjela bračne stečevine se vrši ugovorom bračnih partnera. Ako bračni partneri ne zaključe ugovor o podjeli bračne stečevine, podjelu će izvršiti sud na zahtjev bračnih partnera ili povjerioca bračnih partnera, kako tokom, tako i nakon prestanka braka. Znači, možete pokrenuti parnični postupak, podnošenjem sudu tužbe radi utvrđivanja i podjele bračne stečevine. Pošto postoji opasnost da vaš suprug proda zajedničku imovinu, možete prije ili u toku parničnog postupka podnijeti prijedlog za izdavanje sudske mjere osiguranja. Prema članu 269 Zakona o parničnom postupku FBiH mjera osiguranja se može odrediti ako vi kao predlagač osiguranja učinite vjerovatnim postojanje potraživanja ili prava i ako postoji opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja mogao spriječiti ili znatno otežati ostvarivanje potraživanja, posebno time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti, opteretiti ili na drugi način njom raspolagati, odnosno promijeniti postojeće stanje stvari ili na drugi način štetno uticati na prava predlagača osiguranja. U slučaju određivanja mjere osiguranja, sud će po službenoj dužnosti dostaviti rješenje o određivanju mjere osiguranja odgovarajućim javnim registrima radi upisa. Neovisno od toga da li se podjela bračne imovne vrši u toku braka ili po prestanku braka, kao prvo treba utvrditi obim zajedničke imovine, pa zatim udio svakog bračnog druga u zajedničkoj imovini. Postupak utvrđivanja podjele zajedničke imovine je u principu dosta složen, tako da je najsretnija okolnost da bračni drugovi sami međusobno ugovorom izvrše diobu te imovine. Za više informacija možete se obratiti najbližoj kancelariji Udruženja „Vaša prava“ BiH.

RSE: „Da li i kada zastarijeva pravo na otpremninu koje daju firme nakon penzionisanja?“. Odgovara pravnica Dijana Marjanović, Kancelarija „Vaša prava“ Banjaluka:

MARJANOVIĆ: Opšte je poznato da sva potraživanja, protekom po zakonu utvrđenog vremena, mogu apsolutno zastariti. Apsolutna zastara potraživanja iz radnog odnosa nastupa nakon tri godine, a teče od dana nastanka potraživanja. S obzirom da se radi o potraživanju iz radnog odnosa, i to novčane prirode – otpremnina nakon penzionisanja, rok od tri godine je apsolutni rok, a predviđen je zakonom o obligacionim odnosima.

* * * * *

I nekoliko priča o povratku:

Zahvaljujući međunarodnim donacijama u dobojsko naselje Miljkovac uskoro stiže materijal za više od 20 kuća. Povratnici, među kojim je i Nedžad Buljubašić, ne kriju radost:

„Povratnik sam od 2003. godine. Evo napokon sam dobio donaciju od humanitarne organizacije, što me jako obradovalo. Povratnik sam i na svoje radno mjesto u Okružnom zatvoru Doboj. Tako da će mi biti puno lakše i ugodnije na ovim prostorima boraviti i živjeti.“

Džemila Čabrić takođe s nestrpljenjem čeka popravak kuće:

„Sve je to propalo – fasada, oluci… Kisne na sve strane. Evo pripremila sam peškire kad počne padati kiša, moram staviti peškire pod prozore da mi ne ide u kuću. Krov takođe prokišnjava. Imamo samo ovo osnovno, kad nam ko dođe da ima gdje sjest. Da mi je sam oda riješim to da se okupamo kako treba.“

U mjesnoj zajednici Miljkovac do sada je obnovljeno oko 200 kuća u koje su se vratili Bošnjaci. U Prisadama se takođe nadaju da će neko imati razumijevanja za obnovu ovog dijela Miljkovca u kojem žive uglavnom Hrvati. Predsjednik mjeste zajednice Hamzalija Deraković kaže da bi bilo potrebno obnoviti 80 porušenih kuća:

„Trenutno imamo samo 12 obnovljenih kuća u Prisadama. Evo kroz ovu donaciju obnoviće se još šest kuća. Mnogi su u Hrvatskoj, tamo rade. Oni bi se vratili, ali im kuće nisu obnovljene, niti imaju radna mjesta, nemaju od čega živjeti.“

Posao je glavni problem i od oko 1.000 povratnika zaposleno je jedva tridesetak, kaže Nedžad Deraković:

„Ja sam jedan od rijetkih koji trenutno rade. U većini slučajevima mladi poslije završetka škole nemaju nikakvog posla. Nemaju se nigdje okupljati, nikakvih objekata gdje bi mogli razmijeniti mišljenja, sastati se, porazgovarati, posavjetovati se.“

Predsjednik mjesne zajednice Hamzalija Deraković stanje u kojem se nalaze povratnici opisuje ovako:

„Ima dosta penzionera, žive od penzije. Nešto ljudi se bavi građevinom, poljoprivredom. Ja bih rekao da preživljavaju. Upravo juče mi jedan od povratnika traži pomoć. Ne traži kahve i šećera nego traži brašna i ulja.“

O povratnicima u Hercegovinu, reporter Aida Hadžihajdić:

U 12 sela nevesinjske opštine vratilo se oko 50 porodica bošnjačke nacionalnosti, a u sam grad Nevesinje nije se vratila nijedna bošnjačka porodica. Povratnici su ovdje zaboravljeni. Kriva je vlast, kažu:

„Nije učinjeno ništa što je trebalo. Ništa se nije učinilo. Nikad nijedan nije došao iz Vlade, niti iz Predsjedništva da pogleda to selo, niti iko o tome vodi računa.“

Ovi ljudi ovdje imaju svoje želje i potrebe. Najviše da im se pomogne u donacijama za razvoj poljoprivrede i stočarstva:

„Nikakvu mašinu nismo dobili. Samo smo dobili jednu žagu koju nam je dao UNHCR. A trebali smo dobiti jedan traktor, međutim nismo ga dobili. Da bi se vratili i da bi povratak zaživio, narodu treba dati traktore i mašine za obradu zemlje. Tu može uspijevati sve živo.“

U cijelu bjelopoljsku kotlinu vratilo se oko 300 porodica hrvatske nacionalnosti:

„Uveli su nam struju i vodu, da nam samo još put hoće malo popraviti.“.

„Malo imam penzije, malo obrađujem zemlju, nemam krave, nemam ovaca.“

I ovdje se osjeća nezadovoljstvo zbog odnosa vlasti prema povratnicima:

„Niko iz federalnih vlasti nije došao da nas upita trebali nam šta, kako nam je. Niko ništa.“

Neki ljudi u Bijelom Polju prodaju imovinu. Nasuprot tome, drugi to ne bi nipošto učinili. Kada bi se pokrenula privreda i otvorila radna mjesta, mnogi mladi ljudi bi se vratili na svoje, bilo gdje da su:

„Kad nema posla, nema ništa. Evo čovjek od 22 godine, niti ima šta raditi, niti od čega živjeti. Ja svoje ognjište nikad napustiti neću, to je moje i ostaću tu dok sam živa.“

Oko 10.000 Srba vratilo se u dolinu Neretve. Među njima pravoslavci povratnici u Vojno i Potoke kod Mostara. Ovdje se naporno radi da bi se moglo preživjeti, jer na podršku nadležnih ne mogu računati. Osuđuju aktuelnu politiku:

„Mladi ljudi bi se svi vratili i došli da ima posla i da ima pravde, ali niti ima posla, niti pravde.“

„Nema Srba, muslimana i Hrvata, nego samo dvije vrste ljudi – čovjek i nečovjek.“

„“Pričama povratnika u Hercegovini nema kraja. Ima samo nade da se stara ognjišta neće ugasiti zauvijek.

* * * * *

Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa, posvećena pravima izbjeglih i raseljenih osoba i vraćanju njihove imovine, na programu je svake nedjelje u 15 sati, na kratkim talasima 9 660, 11 770 i 13 685 KHz. Možete je slušati i na 20-tak lokalnih radiostanica u BiH. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u BiH, te drugi stučnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pismo s pitanjem pošaljite u našu redakciju u Sarajevu, gdje se priprema ova emisija, a adresa je: Fra Anđela Zvizdovića br.1, Sarajevo. Ako je to za vas jednostavniji put, pisma možete poslati i našoj redakciji u Pragu. Adresa je: Vinohradska 1, Češka Republika; ili našim dopisništvima:
- u Zagrebu, Iblerov trg 9,
- u Beogradu, Kneza Miloša 25.
Na pismu naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju Neću tuđe, hoću svoje
XS
SM
MD
LG