Dostupni linkovi

logo-print

BH novinari konačno u Međunarodnoj novinarskoj federaciji


RSE: Udruženje bosanskohercegovačkih novinara je prošle sedmice dobilo zvaničnu potvrdu da je primljeno u međunarodnu novinarsku asocijaciju. Pretpostavljam da se predsjednica za čijeg je mandata to ostvareno, mora osjećati dobro.

REBAC: Zaista ovo jeste fenomenalna stvar za Udruženje bosanskohercegovačkih novinara, kako za članove Udruženja, tako i za samu Bosnu i Hercegovinu.

RSE: Šta konkretno donosi članstvo u međunarodnoj profesionalnoj asocijaciji?

REBAC: Nudi mnogo pogodnosti. Prije svega radi se o nekim beneficijima za novinare širom Evrope – sniženje cijene avionskih karata, sniženje cijene ili gotovo besplatan ulaz na sve značajne izložbe, događaje, kulturne, sportske…

RSE: Može li se očekivati da će novinari sa članskom kartom ove međunarodne asocijacije naići na podršku, na pomoć kolega i zvaničnika u inostranstvu?

REBAC: Naravno. Zapravo najvažnija stavka je da svijet sa tom međunarodnom karticom za novinare zaista postaje globalno selo i da bilo gdje u Evropi možete naići na podršku i na pomoć novinara iz bilo koje redakcije u Evropi.

RSE: Govorili smo o pogodnostima, ali pretpostavljam da postoje i neke obaveze i odgovornosti u takvom jednom članstvu.

REBAC: Članstvo u Međunarodnoj federaciji novinara zahtjeva dostojanstvo i kredibilitet. Tekstovi i prilozi – televizijski, radijski ili bilo koji drugi – ne bi trebali izlaziti iz standarda novinarske profesije. Ono što je u Bosni i Hercegovini jako loše jeste da evo upravo članstvo u Međunarodnoj asocijaciji novinara vežemo za ove beneficije o kojima sam prvo govorila, jer svi nekako tražimo neke olakšice za normalniji i lagodniji život. Međutim, ovo se zaista prije svega odnosi na standard, na profesiju i mislim da bi svi trebali postati toga svjesni. I kada uzmemo onu crvenu knjižicu Međunarodne federacije novinara, trebamo pročitati kodeks koji stoj u njoj i podsjetiti se šta su sve postulati i vrijednosti profesije kojom se bavimo.

RSE: U ovom trenutku možemo podsjetiti na neke stvari koje posljednjih mjeseci potresaju Udruženje bosanskohercegovačkih novinara. Radi se o aferi u vezi sa krađom sredstava koja su članovi uplaćivali za penziono i zdravstveno osiguranje.

REBAC: Nažalost, afera koja se desila, na neki način je uzdrmala Udruženje bosanskohercegovačkih novinara. Mnogi su nam zamjerili što nismo s tim išli puno u javnost, ali jednostavno nismo imali s čim ići u javnost. Tek možda u unazad nekih 15-20 dana neke stvari su se stavile na svoje mjesto i sada tek znamo kakvim činjenicama raspolažemo.

RSE: Koliki je recimo broj oštećenih, kolika su sredstva otuđena?

REBAC: Po evidenciji koju smo mi prikupili raznim sredstvima, radi se o 106 ljudi. Međutim, ono što je nama za sada problem i zbog čega bi trebali pregovarati sa Vladom Federacije jeste da se na evidenciji PIO i MIO nalazi samo 49 ljudi. Ono što mi sad trebamo uraditi jeste da napravimo pregovore sa Vladom Federacije i da pokušamo na neki način tih 106 ljudi da ubacimo u evidenciju Penzionog odnosno Socijalnog zavoda. Očekujemo da i oni isti taj izvještaj, za koji PIO tvrdi da ga radi ili da će ga uraditi uskorom vremenu, predaju policiji, tako da bi policija raspolagala relevantnim podacima i da bi mogla voditi istragu u smjeru u kojem treba da je vodi. PIO je takođe radio svoju internu istragu i u njihovoj internoj istrazi – evo ja ovo prvi put javno govorim – su pronađeni neki ljudi koji su morali na neki način biti saučesnici čitave ove priče i ove afere. Slično se dešava i u zdravstvu. Prije nekih 15-20 dana smo napravili nekakav ugovor sa zdravstvom. To je malo dug proces, o ovome su obaviještene sve nadležne institucije i naši međunarodni donatori. Naše kolege iz ostalih udruženja u Evropi su rekle da mi nismo prvo udruženje koje je imalo ovakvu aferu i da potpuno razumiju šta se dešava. Kolege iz Press Now-a su odvojile novac, odnosno uputile specijalnu donaciju za taj revizorski izvještaj i za plaćanje advokata. Tako da mislim da Udruženje bosanskohercegovačkih novinara radi sve da zaštiti svoje članove, jer mi smo potpuno svjesni toga da ukoliko nemamo članova, nemamo ni udruženja.

RSE: Ovo posljednje priznanje, zatim neke donacije koje su došle za neke projekte u Udruženju bosanskohercegovačkih novinara, govori da ovaj međunarodni kredibilitet nije ugrožen, mada je, čini mi se, ipak malo poljuljano unutarnje povjerenje.

REBAC: Ono što znam za Mostar jeste da imam savršeno saradnju sa svojim kolegama. Prije neki dan su bili ljudi s Hrvatskog radija ovdje u Mostaru koji takođe žele da pristupe udruženju. Evo neki dan sam poslala četiri-pet prijava za pristupnice ljudima iz „Dnevnog Avaza“. Što se tiče Udruženje bosanskohercegovačkih novinara kao institucije, ono je čisto, ljudi u njega još uvijek imaju povjerenja i stalo im je da ovo udruženje na neki način izbori sve ono što im i država i vlasnici uskraćuju.

RSE: To je vijest koja ohrabruje.
  • 16x9 Image

    Budo Vukobrat

    Novinarstvom se počeo baviti 1973. godine kao reporter u Televiziji Sarajevo. Više od 13 godina u programima RSE angažovan na novinarskim i uredničkim poslovima.

XS
SM
MD
LG