Bivši šef crnogorske diplomatije, ambasador Branko Lukovac kaže da se od ranije u domenu crnogorskih spoljno političkih prioriteta planiralo da u skladu sa potrebama nezavisna Crna Gora otvori svoja diplomatsko konzularna predstavništva samo u najvažnijim svjetskim centrima:
„Primjerena svojoj veličini, interesima i mogućnostima, ali racionalna i kvalitetna ta mreža treba da pokrije prioritetne spoljno političke, ekonomske, kao i interese povezane sa koncentracijom naših ljudi koji žive u inostranstvu. Bez sumnje naše ambasade treba da budu osnovane u susjednim zemljama, zatim u najznačajnijim političkim i ekonomskih centrima, kao i kod nekih međunarodnih organizacije poput Ujedinjenih nacija i Evropske unije, dok bi konzulati bili formirani tamo gdje se nalazi najveća koncentracija građana porijeklom iz Crne Gore. Ne bi bilo racionalno da se osnuje više od 30 ambasada i konzulata. Bilo bi čak bolje ako bi taj broj bio oko 20, kako smo svojevremeno projektovali.“
Prema dogovoru iz Ustavne povelje Srbija je nasljednik državne zajednice time i diplomatsko konzularnih predstavništava, ali već je od strane crnogorskih zvaničnika najavljeno da bi sa Srbijom željeli da postignu sporazum o tome da ih na mjestima gdje Crna Gora ne bude imala svoje predstavnike zastupa Srbija. To je u ponedjeljak u Briselu tokom razgovora sa evropskim zvaničnicima Havijerom Solanom i Olijem Renom najavio premijer Milo Đukanović, a to je prihvatljivo i za dio zvaničnog Beograda, još u subotu je nagovijestio predsjednik Srbije Boris Tadić:
„U domenu spoljne politike očekujem da ćemo imati mnoge zajedničke interese. Koliko skandinavske zemlje mogu zajednički da sarađuju kroz rad u mnogim diplomatsko konzularnim predstavništvima u svetu zajedno, ne vidim zašto to ne bi radile Srbija i Crna Gora u budućnosti. I spreman sam kao predsednik Srbije, ako je to potrebno, da zastupam u trećim državama interes Crne Gore ukoliko to od mene budu tražili legitimni predstavnici građana Crne Gore.“
I nekadašnji šef diplomatije Savezne Republike Jugoslavije, sada funkcionor Pakta stabilnosti za jugoistočnu Evropu Goran Svilanović, kaže da bi takav dogovor bio sasvim logičan:
„To postoji kao praksta u čitavom nizu drugih zemalja koje nemaju nikakvu zajedničku istoriju nego prosto naprave jedan tehnički sporazum i to funkcioniše bez ikakvih problema. Ta vrsta dogovora kada su u pitanju odnosi Srbije i Crne Gore je moguća i ja verujem poželjna i za dobro je i Srbije i Crne Gore, a ta vrsta dogovora je moguće poželjna i kada su u pitanju druge države i verujem da tu ne bi bilo nikakvih problema i kada je u pitanju i Bosna ili Makedonija.“
Premijer Milo Đukanović je najavio da je planirano da Crna Gora u inostranstvu ima 26 ambasada i sedam misija. Na ostalim svjetskim destinacijama, tamo gdje Crna Gora bude imala određene interese, osim Srbije sličan sporazum koji će biti ponuđen Srbiji mogao bi biti ponuđen i državama u regionu rekao nam je Branko Lukovac:
„Ti razgovori se vode kako sa Srbijom, tako i sa drugim državama nastalim iz ranije Jugoslavije. Pretpostavljam da će pokriveno prisustvo diplomatske mreže Srbije, ali i drugih zemalja biti različito u pojedinim regionima i zemljama“.
Tehnički to bi moglo biti realizovano na dva načina. Prema riječima Gorana Svilanovića najlogičnije bi bilo da srpske ambasade dobijaju određenu nadoknadu za obavljanje tih usluga za Crnu Goru:
„Dogovorili bi se o naknadi koja bi se plaćala za takve usluge. To funkcioniše bez ikakvih problema“.
Uz ovaj, Branko Lukovac pominje i drugi model:
„Da se ustupi sva dokumentacija i svi obrasci i da se prosto vrši nadoknada po jedinici konzularnih usluga koji se čini, a mogući su i drugi dogovori. Ta država koja ima diplomatsko konzularno predstavništvo otvori jedno radno mjesto koje bi pokrivao neki kadar iz Crne Gore u bilo kom aranžmanu, bilo kao podršku ili nešto što bi onda na adekvatan način finansijski izmjerilo i od strane Crne Gore pokrivali ti troškovi, uključujući korišćenje prostora, veza itd.“
„Primjerena svojoj veličini, interesima i mogućnostima, ali racionalna i kvalitetna ta mreža treba da pokrije prioritetne spoljno političke, ekonomske, kao i interese povezane sa koncentracijom naših ljudi koji žive u inostranstvu. Bez sumnje naše ambasade treba da budu osnovane u susjednim zemljama, zatim u najznačajnijim političkim i ekonomskih centrima, kao i kod nekih međunarodnih organizacije poput Ujedinjenih nacija i Evropske unije, dok bi konzulati bili formirani tamo gdje se nalazi najveća koncentracija građana porijeklom iz Crne Gore. Ne bi bilo racionalno da se osnuje više od 30 ambasada i konzulata. Bilo bi čak bolje ako bi taj broj bio oko 20, kako smo svojevremeno projektovali.“
Prema dogovoru iz Ustavne povelje Srbija je nasljednik državne zajednice time i diplomatsko konzularnih predstavništava, ali već je od strane crnogorskih zvaničnika najavljeno da bi sa Srbijom željeli da postignu sporazum o tome da ih na mjestima gdje Crna Gora ne bude imala svoje predstavnike zastupa Srbija. To je u ponedjeljak u Briselu tokom razgovora sa evropskim zvaničnicima Havijerom Solanom i Olijem Renom najavio premijer Milo Đukanović, a to je prihvatljivo i za dio zvaničnog Beograda, još u subotu je nagovijestio predsjednik Srbije Boris Tadić:
„U domenu spoljne politike očekujem da ćemo imati mnoge zajedničke interese. Koliko skandinavske zemlje mogu zajednički da sarađuju kroz rad u mnogim diplomatsko konzularnim predstavništvima u svetu zajedno, ne vidim zašto to ne bi radile Srbija i Crna Gora u budućnosti. I spreman sam kao predsednik Srbije, ako je to potrebno, da zastupam u trećim državama interes Crne Gore ukoliko to od mene budu tražili legitimni predstavnici građana Crne Gore.“
I nekadašnji šef diplomatije Savezne Republike Jugoslavije, sada funkcionor Pakta stabilnosti za jugoistočnu Evropu Goran Svilanović, kaže da bi takav dogovor bio sasvim logičan:
„To postoji kao praksta u čitavom nizu drugih zemalja koje nemaju nikakvu zajedničku istoriju nego prosto naprave jedan tehnički sporazum i to funkcioniše bez ikakvih problema. Ta vrsta dogovora kada su u pitanju odnosi Srbije i Crne Gore je moguća i ja verujem poželjna i za dobro je i Srbije i Crne Gore, a ta vrsta dogovora je moguće poželjna i kada su u pitanju druge države i verujem da tu ne bi bilo nikakvih problema i kada je u pitanju i Bosna ili Makedonija.“
Premijer Milo Đukanović je najavio da je planirano da Crna Gora u inostranstvu ima 26 ambasada i sedam misija. Na ostalim svjetskim destinacijama, tamo gdje Crna Gora bude imala određene interese, osim Srbije sličan sporazum koji će biti ponuđen Srbiji mogao bi biti ponuđen i državama u regionu rekao nam je Branko Lukovac:
„Ti razgovori se vode kako sa Srbijom, tako i sa drugim državama nastalim iz ranije Jugoslavije. Pretpostavljam da će pokriveno prisustvo diplomatske mreže Srbije, ali i drugih zemalja biti različito u pojedinim regionima i zemljama“.
Tehnički to bi moglo biti realizovano na dva načina. Prema riječima Gorana Svilanovića najlogičnije bi bilo da srpske ambasade dobijaju određenu nadoknadu za obavljanje tih usluga za Crnu Goru:
„Dogovorili bi se o naknadi koja bi se plaćala za takve usluge. To funkcioniše bez ikakvih problema“.
Uz ovaj, Branko Lukovac pominje i drugi model:
„Da se ustupi sva dokumentacija i svi obrasci i da se prosto vrši nadoknada po jedinici konzularnih usluga koji se čini, a mogući su i drugi dogovori. Ta država koja ima diplomatsko konzularno predstavništvo otvori jedno radno mjesto koje bi pokrivao neki kadar iz Crne Gore u bilo kom aranžmanu, bilo kao podršku ili nešto što bi onda na adekvatan način finansijski izmjerilo i od strane Crne Gore pokrivali ti troškovi, uključujući korišćenje prostora, veza itd.“
