Dostupni linkovi

logo-print

Čedne zone u Vrbniku


„Mislim da Crkva izlazi iz okvira svojih ovlasti i da se suviše miješa u civilne stvari.“

„I ona ima ista prava. Zašto bi netko imao veća prava nego Crkva?“

„Mislim da se previše miješa.“

„Nije svećenikov posao da gleda u posjetioce i kako su obučeni.“

„U crkvu baš i neću ići u bodiću, ali po gradu bi smo mogli nositi što hoćemo. Mislim da se Crkva u to ne bi trebala miješati.“

„Adam i Eva su goli hodali po Raju.“

A da li idete u crkvu?

„Gotovo svi.“

„Znam otići, ali ne baš često.“

Većina mladih Zagrepčana koje smo jutros zaustavili smatra da se u kupaćim kostimima ne bi trebalo ulaziti u same crkve, ili slične kulturne ustanove, ali ne vide ništa loše da se u njima, idući s plaže, prođe kroz grad:

„Ko voli neka izvoli. Svako ima svoj izbor i neka radi što hoće. Nisu svi kršćani i neće pratiti zakone Crkve, nego će raditi ono što njihova vjera nalaže.“

Inoslav Bešker, novinar koji godinama prati odnose Crkve i društva:

„Meni sam naziv - čedna zona - zvuči savršeno stupidno. Golotinja, sama po sebi, nije čedna ili nečedna. Kada bi golo tijelo bilo nečedno, onda bi trebalo obući svako raspelo u svakoj crkvi. Riječ je o nečem drugom. Grad je prostor gdje mi živimo. Teško da ćemo nekome doći u kuću, ili da ćemo nekoga u svoju kući primiti, do te mjere kežualno obučeni da nam ispadaju dijelovi tijela van. Riječ je o pristojnosti, a ne o čednosti. Nemam ništa protiv toga da povijesni centri gradova budu zone gdje se treba, na neki način, odjenuti dolično.“

Novinar i stručnjak za pitanja religije, Drago Pilsl, kaže kako bi drukčije reagirao da su za hodanje u bade-kostimima propisane i kazne, ali same znakove s upozorenjima na ulazu u vrbničku povijesnu jezgru ne smatra strašnim:

„Pokušajte ući u Luvr odjeveni neadekvatno. Treba se znati što Europa dopušta i to aplicirati i kod nas. Ne bih imao ništa osobno protiv da neka dama u kupaćem kostimu pri jakoj vrućini sa plaže krene u poštu, ili u samoposlugu. Kada je riječ o crkvama, muzejima, sakralnim objektima, čak i boljim restoranima, treba se upozoriti turiste da se prikladno odjenu.“

Pilsl ne vidi ništa neobično ni u namjeri Katoličke crkve u Hrvatskoj da osnuje Povjerenstvo za ocjenjivanje filmova i podsjeća da nešto slično odavno već postoji u Španjolskoj, te još nekim europskim zemljama:

„Jako je važno ko će sjediti u toj komisiji. Sve je pitanje senzibiliteta određenih ljudi.Kada bi predsjednik te komisije bio pokojni Branko Sbutega, onda nitko ne bi strahovao da li bi odluke te komisije bile uravnotežene i opće prihvatljive i nitko ne bi sumnjao. Kada bi na čelo takve komisije sjeo Kaćunko, onda bi smo mogli strahovati da će ta komisija prvom prilikom uzeti škare u ruke, ili će si dati tu prerogativu.“

Ni Inoslav Bešker ne želi unaprijed tvrditi da Kaptol želi cenzurirati filmove:

„Ne bih bio sklon da to nazivam cenzurom jer svaka organizacija ima pravo procjenjivati i ocjenjivati koliko je neki dio ljudskog stvaralaštva u skladu, više ili manje, sa njihovim svjetonazorom.“

No, velika većina anketiranih građana općenito smatra da Katolička crkva u hrvatskom društvu ima prevelik utjecaj:

„Nisam protiv Crkve i vjerujem da Bog postoji, ali ovo kaj oni delaju je previše, previše se miješaju. I zamislite, tu u Travnom praviju crkvu gdje se djeca neće imati gdje igrati, tu su dva vrtića i škola, sramota.A starački domovi i vrtići, to se ne radi , samo crkve, svaka župa mora imati svoju crkvu, to je sramota velika. Božanić i Sanader su bogovi u našoj Hrvatskoj.“
  • 16x9 Image

    Ankica Barbir-Mladinović

    Dugogodišnja višestruko nagrađivana novinarka i urednica na Zagrebačkoj televiziji koja od 1994., nakon što je postala nepodobna na Hrvatskoj televiziji, izvještava za RSE o ratom pogođenim ljudskim sudbinama i drugim  postratnim i tranzicijskim temama.

XS
SM
MD
LG