Dostupni linkovi

Šta sa vojskom nakon razdruživanja?


Petar KOMNENIC, Zoran PRERADOVIC

Borislav Lalević, načelnik crnogorske Uprave za odbranu, kaže da će proces razdruživanja Crne Gore i Srbije, kada je u pitanju vojska, teći veoma glatko, jer je čitav taj proces praktično izdefinisan Ustavnom poveljom koja je donešena nakon potpisivanja Beogradskog sporazuma:

„Tako da će ovo razdruživanje biti samo verifikacija postojećeg stanja koje predviđa Ustavna povelja“.

Komentarišući raspodjelu dobara i imovine vojske između Srbije i Crne Gore Lalević podsjeća da je taj proces već započet

„Već je i samom Ustavnom poveljom definisano da se sva pokretna i nepokretna imovina koja se nalazi i u Crnoj Gori i u Srbiji da je to imovina država članica. Ta imovina će tako i ostati“.

Lalević kaže da crnogorska Vlada nije gubila vrijeme i da je već usvojila Nacrt strategije nacionalne bezbijednosti koji je politički dokument koji očekuje skupštinsku ratifikaciju. U tom dokumentu kao nosioc sistema navodi se Ministarstvo odbrane koje bi trebalo da iznikne iz uprave koja trenutno obavlja sve poslove vezano za vojsku:

„Tako da bi bilo za razvoj sistema odbrane, prije svega, potrebe Crne Gore u tom sistemu, a potrebe bi bile ono što je već ranije iskazano. Znači, razvoj ovog sistema po uzoru na moderne i razvijene sisteme odbrane u Evropi, prijem u NATO, visok standard, normalno, kadrovi, obučenost, opremljenost i odgovornost za izvršavanje utvrđenih zadataka“.

Savjetnik za bezbijednost Predsjednika Skupštine Blagoje Grahovac kaže da je prava sreća da pitanje crkve i vojske na teritoriji Srbije i na teritoriji Crne Gore više nikada neće biti od većeg značaja:

„A što se tiče same vojske mislim da je redosljed poteza jasan. Država Crna Gora će definisati svoj koncept odbrane, a samim tim i model vojske. Ali nešto što je veoma važno kao kriteriji u građenje tog sistema su ekonomske mogućnosti države Crne Gore. Ukoliko želimo ići u integracije, a rekli smo da želimo, onda se moramo pridržavati standarda da se izdvajanjem za vojsku i sistem odbrane može ići do nivoa 2% bruto domaćeg proizvoda i ja mislim da će za državu Crnu Goru to biti osnovni parametar jer izazovi, rizici i prijetnje nijesu parametar koji državi Crnoj Gori su u prioritetu. Iz razloga što će država Crna Gora svoju odbranu graditi na konceptu miroljubive politike i savezništva sa drugim državama“.

Grahovac je siguran da će Crna Gora napustiti regrutni model i preći na profesionalnu vojsku, te da će nakon definisanja svog modela sve karijerne oficire i podoficire ponovo angažovati u sistemu odbrane:

„A svi oni koji ne budu u tom kriterijumu siguran sam da će država Crne Gora za njih iznaći rješenje koje će biti prvenstveno po njih povoljno, da li penzionisanjem, da li alternativnim zanimanjem, konverzijom ili neki treći način o tome ćemo tek imati priliku da razgovaramo“.

* * * * *

Nakon odluke građana Crne Gore da žive u samostalnoj državi, jedno od pitanja koje se postavlja je i razdruživanje dosadašnje Vojske SCG. Kako sada stvari stoje, u ovoj oblasti najmanje problema biće upravo u ovoj oblasti, jer su mnoge pojedinosti već regulisane Ustavnom poveljom, a pojedini analitičari objašnjavaju da čitav proces dodatno olakšava činjenica da već duže vreme praktično postoje dva odvojena sistema odbrane.

Iako su u Ministarstvu odbrane već u toku razgovori o razdruživanju Vojske SCG, nešto konkretniji koraci mogu se očekivati tek kada parlament državne zajednice i zvanično verifikuje odluku građana Crne Gore koji su se na referendumu izjasnili da žele da žive u samostalnoj državi, kaže ministar odbrane Zoran Stanković i naglašava:

„Nakon toga će ove stručne, to jest ekspertske ekipe u veoma kratkom roku dogovoriti sve one aktivnosti koje su vezane za podelu Vojske na vojsku Srbije i na vojsku Crne Gore.“

U Ministarstvu odbrane kažu da ipak ne žele da govore o konkretnim potezima ekspertskih službi pre nego što državni organi ozvaniče podelu Vojske na armiju Srbije i armiju Crne Gore. Nekadašnji savetnik ministra odbrane Bojan Dimitrijević u izjavi za naš program precizira koja otvorena pitanja treba razjasniti:

„Ostaje na Ministarstvu odbrane da definiše koji su to ljudi koji iz Srbije žele da odu u Crnu Goru i koji su ljudi iz Crne Gore koji žele da se vrate ili da dođu nazad u Srbiju. Znači reč je o nekoliko stotina ljudi sa jedne i sa druge strane, i tu će verovatno biti rasprave. Imamo ljude koji su rođeni ne samo u Srbiji, nego i u drugim bivšim jugoslovenskim republikama, koji su u jednoj ili drugoj republici, a želeli bi možda da rade u jednoj ili drugoj republici. Treba rešiti probleme vojnih penzionera koji u jednoj ili drugoj republici još uvek nisu zaokružili taj svoj statusni problem i još neke druge stvari kakve su, možda, školovanje pitomaca jedne ili druge države u nekim specijalnostima koje sada, razlazom dve države, neće biti zadovoljene.“

Vojni analitičar Aleksandar Radić navodi da razdruživanje u Vojsci neće biti poseban problem jer je još od 2003. godine sistem odbrane u dobroj meri funkcionisao odvojeno. On naglašava da ni po pitanju podele imovine vojske ni finasiranja neće biti velikih trzavica, i to ovako obrazlaže:

„Jedinice i komada u Srbiji su finansirane iz srpskog budžeta, a u Crnoj Gori iz crnogorskog budžeta. Vlasništvo nad imovinom je prebačeno na države članice, tako da je već od 2003. godine imovina Vojske u Crnoj Gori crnogorsko vlasništvo. Zbog toga u ovom trenutku nije tehnički problem podeliti Vojsku.“

Dosadašnji sistem odbrane SCG, prema podacima Ministarstva odbrane, brojao je oko 50.000 ljudi, a naš izvor u Ministarstvu kaže da će svako od pripadnika oružanih snaga moći da se izjasni o tome da li želi da nastavi karijeru u jednoj ili drugoj državi članici. O tome ministar odbrane Zoran Stanković kaže:

„Ti ljudi će izraziti svoju želju i volju i mi ćemo, saglasno njihovim radnim rezultatima, odlučiti da li će ostati u našem sastavu. Mene je jedan student Vojne akademije pitao: ,Gde ćemo mi koji smo iz Crne Gore ako dođe do razlaza ove dve države?‘. Ja sam mu rekao: ,Vi ste bili naši, jeste naši i bićete naši‘.“

Jedno od pitanja koje se otvara kada je reč o razdruživanju je pitanje državljanstva, budući da većina armija u svetu ne praktikuje da pripadnici oružanih snaga budu strani državljani. Bojan Dimitrijević, međutim kaže da je Vojska SCG i u tom pogledu bila izuzetak, jer je bilo ljudi sa dvojnim državljanstvom i da bi se ovaj problem upravo mogao rešiti na taj način:

„Mi danas imamo ljude u našoj vojsci koji imaju dva pasoša, odnosno imaju i državljanstvo neke od bivših republika. Mislim da će, shodno stavu predsednika Srbije, koji je juče na sastanku sa vojnim vrhom izjavio da on nema ništa protiv da ljudi iz jedne i druge republike rade u jednoj ili drugoj republici u vojsci, tu biti zauzet jedan tolerantan stav.“

U svakom slučaju, kako sada stvari stoje, razdruživanje Vojske će po svoj prilici biti relativno lako i uglavnom bezbolno. Ono što ostaje kao zadatak za obe države jeste inoviranje nekih od ključnih dokumenata kao što su strategija odbrane, Zakon o odbrani, Zakon o vojsci i Službama bezbednosti.
XS
SM
MD
LG