Dostupni linkovi

Neki novi u tramvaju...


Marijana DINEK, diplomirana komparativistica i izvršna direktorica Fondacije "BH inicijativa žena"

Subota, 13. svibnja 2006. godine
Subotnja kava s majstorima što popravljaju mamim stan u Varešu. Deložirani susjedi odnijeli nam vrata s vitrine. Nije mi žao. Izgubismo susjede, a mami neću ni govoriti. Ima 83 godine i bolje da ne pita za njih.
S Nedom i Biljom u Belu na Grbavici. Grbavica je subotom daleko od Katedrale. Tri sata idem pješice. Susrećem raju, Mirzu glumca, pisca Aliju. Sa svima po riječ. U ratu mi je Grbavica bila daleko četiri godine.
Uvečer premijera opere Nikola Šubić Zrinski u Narodnom pozorištu. Prvo izvođenje u Sarajevu poslije pedeset i neke. Na sceni Ivica Šarić i sinovi mu, Ivan i Leo. Basovi, na oca. I Jamila Bakšić. Mirče u zboru. Sarajevska građanska raja u publici. I međunarodna zajednica. Diplomate. Oni malo kvare, ne razumiju. A u pauzi - zeza. Ko je kome aplaudirao? Bošnjaci sultanu Sulejmanu, Hrvati samo svojima. Zvonko, fotograf, sve uslikao. Zato samo u Sarajevu, u pauzi jedne, možeš napraviti drugu predstavu, ili film, i dobit Oskara.
Prošlo je dva od ponoći, a mi u Ribici. Stara raja i stara muzika. Kao s neba upada Rafo kontrabas i oni iz opere. Došao na piće, ko zna koje. "Nisam u životu svirao teži komad od Zrinskog", veli. Onda počinje Hendriks, a i mi s njim, i kelner i svi. Četiri je u jutro. Ne znam jesam li završila subotu ili počela nedjelju.

Nedjelja, 14. svibnja 2006. godine
Jutarnja misa u Katedrali, a onda kava ispred Eskobara. Ne mogu kući, probudit ću malu raju. Došli smo jutros od Bičakčića, a noć prije zaglavili na koncertu Toše Makedonca. Dejo, Ivana i Tea iz Mostara. Dolaze i Nejra i Martina i doktor iz Turske sa kongresa stomatologa. Skupismo se, cijeli zapadni Balkan, pred Katedralom. U podne na Baščaršiji na ručku. Podijelili se u dvije grupe, domaći u meksički, a gosti na ćevape kod Želje. Uvijek je tako s gostima.

Ponedjeljak, 15. svibnja 2006. godine
Kao i svaki sastanci, planovi, projekti svi nešto počinju i nikad ne dovrše. Sutra će. E i ja ću sutra.

Utorak, 16. svibnja 2006. godine
Tramvaj na Katedrali. Čika Mišo, možda zadnji čistač cipela u gradu. Gospodin, elegantan u "švarc grao" sakou. Građani ga pozdravljaju i pitaju je li se snašao u novom stanu u Lugavinoj, što ga je dobio od grada. Mangupi ga zezaju: "Jel' bolje biti Cigo ili čovjek?" "Cigo bolje", veli, "Cigo je čovjek".
A neki novi u tramvaju nas gledaju. Ništa ne kontaju. Oni se ne znaju smijati u Sarajevu u pola osam ujutro. I ne čiste cipele.

Srijeda, 17. svibnja 2006. godine
Zove me Dragana. Izvješća s terena. Još šest žena se zaposlilo kao krojačice. Žene iz Vranduka, čiju smo edukaciju za usluge seoskog turizma finansirale, imale su 200 gostiju prošli vikend. SUPER!!!!!
Sastanak tima. Šukrije, četrnaestogodišnja Romkinja, treće dijete u devetočlanoj izbjegličkoj obitelji, opet pobjegla Bekimovoj familiji, iako on nije tu. Htjeli je roditelji udati za drugoga ili prodati. Pobjegla od tradicije. Čekat će Bekima dok se vrati iz zatvora u Zenici, ima još sedam mjeseci. Krivično djelo. Zvali smo policiju.

Četvrtak, 18. svibnja 2006. godine
Ured - more posla. Poslije podne sam na vježbama i jedva stižem u Bosanski kulturni centar, na svečano otvaranje "Dana Hrvatske kulture u Bosni i Hercegovini". Odličan koncert pod nazivom "Da te mogu pismom zvati". Eh, da mogu…

Petak, 19. svibnja 2006. godine
Titova raskopana. Grunuh s trotoara štiklom u prašinu, k'o Severina u etno melos. Ne znaš jel' bolje biti pješak il' tramvaj. Jutros nikom ne ide.
S Larisom dogovaram novi projekt smanjenja siromaštva žena – prevencija trafickinga. Vlada nema nacionalni program. Imaju nevladine organizacije. Predložila sam premijeru da se zamijenimo. On, baš i ne bi. Onda bi on morao raditi, a ja ne bih.
U sedam sati promocija priručnika "Kineziterapija nakon operativnog liječenja raka dojke za pacijentkinje i pacijente", doktorice Sabine Sarić. Još jedan napredak u liječenju.
XS
SM
MD
LG