Samo u poslednjih sedam dana Vrhovni sud Srbije doneo je nekoliko odluka o kojima se polemiše u javnosti, a radi se o slučajevima Ibarska magistrala, Sjeverin, Mira Marković i BK televizija. Presudu Okružnog suda u Beogradu optuženima za četverostruko ubistvo na Ibarskoj magistrali, Vrhovni sud Srbije je poništio. Takvu odluku najviše sudske instance Vuk Drašković, lider političke partije Srpski pokret obnove – koji je jedini preživeo pokušaj ubistva na Ibarskoj magistrali – vidi kao šansu ubicama da se izvuku:
„Sasvim je sigurno da se sada širom otvaraju vrata osnovanoj sumnji da je ona rezultat mogućeg dogovora između čelnih ljudi MUP-a Srbije i BIA-e, kada im se operativni organizator zločina na Ibarskoj magistrali Milorad Ulemek Legija tobože predao.“
U drugom slučaju, Vrhovni sud potvrdio je presudu Okružnog suda kojom su četvorica pripadnika oružane formacije Osvetnici osuđeni na višegodišnje kazne zatvora zbog ratnog zločina – ubistva 16 Bošnjaka iz Sjeverina. Semiha Kačar, predsednica Sandžačkog odbora za zaštitu ljudskih prava, nije zadovoljna kaznama od 15 i 20 godina zatvora za počinioce, i smatra da je Vrhovni sud Srbije svojom odlukom sprečio je da se utvrdi ko su nalogodavci zločina:
„Da je doneta bilo kakva presuda, i to je bolje nego nikakva. Ali mi smo očekivali da će Vrhovni sud preinačiti prvostepenu presudu i kazniti većim kaznama. Takođe smo očekivali da će se među njima naći i planeri i advokati nasilja. Međutim, nažalost, prvostepena presuda je potvrđena.“
S druge strane, u Vrhovnom sudu Srbije tvrde da nema nijednog razloga za učestale kritike na račun te institucije koja je u poslednje vreme na meti javnosti. Vesna Dabić, portparol Vrhovnog suda Srbije, za naš program kaže da ni jedna kritika na račun tog suda ne stoji:
„Prosto zato što Vrhovni sud Srbije, kao i svi sudovi u Republici Srbiji, sudi na osnovu zakona koji se i u ovoj državi, kao i svugde u svetu, moraju poštovati. Sud ne sudi pojedincima. Predmeti o kojima se donose odluke i u Vrhovnom i u okružnim sudovima, vezuju se za ličnosti koje se pojavljuju u tim predmetima kao stranke. Sud sudi u pojedinačnim predmetima, bez obzira na to ko su stranke u sporu.“
U Vrhovnom sudu kažu da se njihove odluke često pogrešno tumače, i da su još češće na meti laika. Jedan od primera za to je mišljenje Zorana Anđelkovića iz Socijalističke partije Srbije, koga u stranci zovu Baki, da će nakon odluke Vrhovnog suda da ukine rešenje o jamstvu od 15.000 evra koje je položeno kao garancija da će se Mirjana Marković, supruga pokojnog jugoslovenskog predsednika Slobodana Miloševića pojaviti pred sudom u Beogradu, novac biti vraćen donatorima-članovima i simpatizerima SPS-a:
„Logično je da nam se to vrati. Vraća se advokatu, a advokat će valjda vratiti onima koji su dali.“
Međutim, Vesna Dabić kaže da, po zakonu, taj novac do daljeg ostaje u sudskom sefu:
„Niti je prebačen u sudski registar, niti je vraćen Miri Marković. Novac je u depozitu suda i tamo će biti do pravosnažne konačne odluke o tome.“
Rešenje Vrhovnog suda Srbije da poništi odluku Republičke radiodifuzne agencije o privremenom oduzimanju dozvole BK televiziji za emitovanje programa, jednu stranu je zapanjila, a drugu obradovala. Aleksandar Vasić Iz Radiodifuzne agencije:
„Ja zaista od suda ništa nisam dobio. Evo u agenciji sam, od suda nismo ništa dobili. Sud prvo izdaje saopštenja, a onda donosi rešenja, to je protivzakonito. To uopšte nije u skladu sa postupkom.“
Olivera Milošević, urednik na BK televiziji:
„Za BK televiziju je očekivana ovakva odluka Vrhovnog suda Srbije, zato što smo u momentu gašenja BK televizije, s policijom i svim ostalim, mi znali da je odluka potpuno nezakonito doneta i da će, ukoliko ovo nije Kolumbija već Srbija, svakako biti poništena.“
Sigurno je da će ove odluke Vrhovnog suda i narednih dana biti na tepetu javnosti. Bivši sudija Božo Prelević za naš program kaže da se o odlukama najviše sudske instance ne treba ćutati i da ih svakako treba komentarisati:
„Iz nekog svog iskustva mogu da vam kažem da su neke od odluka Vrhovnog suda krajnje interesantne, odnosno da su u istim stvarima nekada potpuno suprotne. Naravno, to zavisi od veća do veća, kao i od mnogih drugih stvari koje se putem ili politike ili medija indukuju.“
Međutim, Prelević upozorava da odluke Vrhovnog suda mogu biti komentarisane samo veoma stručno, na osnovu dokaza i konkretnih dokumenata:
„I onda reći – ova odluka jeste utemeljena ili nije utemeljena. U suprotnom bi to bilo kao razgovor o uzroku smrti bez ijednog dokaza. Onda je to pitanje verovanja – umro je zbog greške lekara, umro je zbog neizlečive bolesti…“
Zato Božo Prelević zaključuje:
„Mislim da bi prosto bilo jako pametno imati neko telo sastavljeno od vrlo stručnih ljudi koji će argumentovano proceniti odluke sudova.“
„Sasvim je sigurno da se sada širom otvaraju vrata osnovanoj sumnji da je ona rezultat mogućeg dogovora između čelnih ljudi MUP-a Srbije i BIA-e, kada im se operativni organizator zločina na Ibarskoj magistrali Milorad Ulemek Legija tobože predao.“
U drugom slučaju, Vrhovni sud potvrdio je presudu Okružnog suda kojom su četvorica pripadnika oružane formacije Osvetnici osuđeni na višegodišnje kazne zatvora zbog ratnog zločina – ubistva 16 Bošnjaka iz Sjeverina. Semiha Kačar, predsednica Sandžačkog odbora za zaštitu ljudskih prava, nije zadovoljna kaznama od 15 i 20 godina zatvora za počinioce, i smatra da je Vrhovni sud Srbije svojom odlukom sprečio je da se utvrdi ko su nalogodavci zločina:
„Da je doneta bilo kakva presuda, i to je bolje nego nikakva. Ali mi smo očekivali da će Vrhovni sud preinačiti prvostepenu presudu i kazniti većim kaznama. Takođe smo očekivali da će se među njima naći i planeri i advokati nasilja. Međutim, nažalost, prvostepena presuda je potvrđena.“
S druge strane, u Vrhovnom sudu Srbije tvrde da nema nijednog razloga za učestale kritike na račun te institucije koja je u poslednje vreme na meti javnosti. Vesna Dabić, portparol Vrhovnog suda Srbije, za naš program kaže da ni jedna kritika na račun tog suda ne stoji:
„Prosto zato što Vrhovni sud Srbije, kao i svi sudovi u Republici Srbiji, sudi na osnovu zakona koji se i u ovoj državi, kao i svugde u svetu, moraju poštovati. Sud ne sudi pojedincima. Predmeti o kojima se donose odluke i u Vrhovnom i u okružnim sudovima, vezuju se za ličnosti koje se pojavljuju u tim predmetima kao stranke. Sud sudi u pojedinačnim predmetima, bez obzira na to ko su stranke u sporu.“
U Vrhovnom sudu kažu da se njihove odluke često pogrešno tumače, i da su još češće na meti laika. Jedan od primera za to je mišljenje Zorana Anđelkovića iz Socijalističke partije Srbije, koga u stranci zovu Baki, da će nakon odluke Vrhovnog suda da ukine rešenje o jamstvu od 15.000 evra koje je položeno kao garancija da će se Mirjana Marković, supruga pokojnog jugoslovenskog predsednika Slobodana Miloševića pojaviti pred sudom u Beogradu, novac biti vraćen donatorima-članovima i simpatizerima SPS-a:
„Logično je da nam se to vrati. Vraća se advokatu, a advokat će valjda vratiti onima koji su dali.“
Međutim, Vesna Dabić kaže da, po zakonu, taj novac do daljeg ostaje u sudskom sefu:
„Niti je prebačen u sudski registar, niti je vraćen Miri Marković. Novac je u depozitu suda i tamo će biti do pravosnažne konačne odluke o tome.“
Rešenje Vrhovnog suda Srbije da poništi odluku Republičke radiodifuzne agencije o privremenom oduzimanju dozvole BK televiziji za emitovanje programa, jednu stranu je zapanjila, a drugu obradovala. Aleksandar Vasić Iz Radiodifuzne agencije:
„Ja zaista od suda ništa nisam dobio. Evo u agenciji sam, od suda nismo ništa dobili. Sud prvo izdaje saopštenja, a onda donosi rešenja, to je protivzakonito. To uopšte nije u skladu sa postupkom.“
Olivera Milošević, urednik na BK televiziji:
„Za BK televiziju je očekivana ovakva odluka Vrhovnog suda Srbije, zato što smo u momentu gašenja BK televizije, s policijom i svim ostalim, mi znali da je odluka potpuno nezakonito doneta i da će, ukoliko ovo nije Kolumbija već Srbija, svakako biti poništena.“
Sigurno je da će ove odluke Vrhovnog suda i narednih dana biti na tepetu javnosti. Bivši sudija Božo Prelević za naš program kaže da se o odlukama najviše sudske instance ne treba ćutati i da ih svakako treba komentarisati:
„Iz nekog svog iskustva mogu da vam kažem da su neke od odluka Vrhovnog suda krajnje interesantne, odnosno da su u istim stvarima nekada potpuno suprotne. Naravno, to zavisi od veća do veća, kao i od mnogih drugih stvari koje se putem ili politike ili medija indukuju.“
Međutim, Prelević upozorava da odluke Vrhovnog suda mogu biti komentarisane samo veoma stručno, na osnovu dokaza i konkretnih dokumenata:
„I onda reći – ova odluka jeste utemeljena ili nije utemeljena. U suprotnom bi to bilo kao razgovor o uzroku smrti bez ijednog dokaza. Onda je to pitanje verovanja – umro je zbog greške lekara, umro je zbog neizlečive bolesti…“
Zato Božo Prelević zaključuje:
„Mislim da bi prosto bilo jako pametno imati neko telo sastavljeno od vrlo stručnih ljudi koji će argumentovano proceniti odluke sudova.“