Dostupni linkovi

logo-print

Kultura straha


Prošle je sedmice list USA Today izvjestio kako je Bijela kuća od NSA Agencije za nacionalnu sigurnost zatražila da prikupi liste svih telefonskih poziva koji su obavljeni preko četiri najveće telefonske kompanije. Informacije radi tri su pristale uraditi taj posao. Objavljivanje ove vijesti izazvalo je u Kongresu raspravu o predsjedničkim ovlastima. Neki su kongresmeni branili Bushovo pravo da presluša telefonske razgovore, temeljeći to na potrebi da se zna ko je unutrašnji neprijatelj. Protivnici su pak odvraćali tezom da takav način od SAD stvara zemlju nesigurnog, življenja u strahu. Ovo je stajalište možda najbolje iskazao demokrata iz New Yorka Maurice Hinchey:

“Ova administracija je uzgojila u zemlji kulturu straha, vjerujući da na taj način mogu raditi što hoće. Bez obzira koliko to nemoralno I protivzakonito bilo. I upravo o tome se radi i u ovoj priči s NSA programom.”

Profesor istorije na Univerzitetu Washington, Peter Kuznick kaže kako se ta "kultura straha" očitava na dva načina. Najprije predsjednik isprepada Amerikance stranim neprijateljem da građani sami od sebe mjenjaju građanske slobode za sigurnost. On kaže kako su Bush i njegovi savjetnici za taj proces iskoristili terorističke napade Al-Qaede prije četiri i pol godine:

“Nakon 11. septembra oni su bili u stanju provesti ono što su radili i Harry Truman, Dwight Eisenhower u svoje vrijeme – iskoristiti mogućnost nekog napada da se zaplaše Amerikanci, koji su od straha odbacivali već stečene slobode.”

Kuznick kaže kako je druga poluga "kulture straha" politička i navodi primjer potpredsjednika Dicka Cheney-ja koji je u nekoliko navrata dovodio u pitanje patriotizam onih koji su kritizirali Bushovo politiku u borbi protiv terorizma. Unatoč tome što je Cheney takođe bio podvrgnut kritikama zbog svojih istupa, taktika je upalila – opozicija više nije bila sigurna da li radi ispravno kada kritizira postupke administracije zbog mogućeg ponavljanja teroritičkih udara. Na taj način je predsjednička vlast jačala, a ona u Kongresu bivala sve simboličnija. Christopher Kelley, gostujući profesor političkih nauka na Miami univerzitetu u državi Ohio saglasan je s tezom da su Bushove ovlasti snažno ojačale:

“Stvar je u tome da se neograničena moć predsjednika gradi na tezi da on nije samo zaštitnik Ustava, nego i svih građana SAD. Problem je, međutim, da parola ‘vjerujte nam jer mi radimo sve da zaštitimo američku slobodu’ nije prihvaćena među Amerikancima, specijalno nakon što smo vidjeli zašto se sve koriste obavještajne službe u zemlji.”

Profesor Kelley aludira na pad popularnosti Georgea Busha u posljednjih nekoliko mjeseci. Šest mjeseci uoči izbora za Kongres, kongresmeni moraju odgovoriti na aferu domaćeg prisluškivanja sopstvenih građana, ili glasača ako hoćete. Da li to istovremeno znači da će Bush morati kapitulirati pre Kongresom? Profesor Kelley odgovara - ne obavezno:

“On ne mora učiniti ništa što ne želi. On može ne poslati svoje ministre u Kongres, on može ignorirati subpoene. Ali ako to učini i Kongres može uzvratiti udarac, među ostalim i onim najvažnijim – postupkom za smjenu.”

Možda će, kaže profesor Kelley, drugi mandat Georgea Busha biti obilježen s manje jednostranih i autoriratnih poteza nego prvi.
  • 16x9 Image

    Sabina Čabaravdić

    Rođena u prošlom stoljeću. Sasvim slučajno, umjesto pravo završila novinarstvo, već sa 17 se zaljubila u radio i ostala radijski novinar, usprkos izazovima i ponudama s TV-a. Najprije Radio Sarajevo, a potom Radio Slobodna Evropa, koji se 31. januara 1994. godine prvi put oglasio upravo njenim glasom.

XS
SM
MD
LG