Dostupni linkovi

logo-print

Jedno pitanje, dva odgovora i tri moguća ishoda


Svi referendumi, svuda u svijetu, daju samo dvije mogućnosti – za ili protiv. Crnogorski referendum, zahvaljujući nametnutoj volji iz Evropske unije, biće mimo svijeta i otvara još jedan, treći put: da opcija nezavisnosti pobijedi ali sa nedovoljnom većinom, da se tako uđe u sivu zonu u kojoj nema pobjednika.

To je, dakle, crnogorska referendumska specifičnost - 21. maja biće jedno pitanje, dva odgovora i tri moguća ishoda.

Nešto se sigurno da predvidjeti: sljedećeg ponedjeljka – kakav god bude rezultat - biće to kraj sadašnje državne zajednice Srbije i Crne Gore.

Ako ideja nezavisnosti trijumfuje ubjedljivo, onda se zna: postojaće suverena Crna Gora i suverena Srbija. Ako pobijedi ideja zajedničke države, onda će se stvoriti čvrsta, unitarna država. U slučaju da bude siva zona, biće, najvjerovatnije, neka vrsta saveza suverenih država.

Ništa, dakle, poslije 21. maja neće biti isto. Crna Gora će u nedjelju odrediti i svoju sudbinu i sudbinu Srbije i budućnost ovog dijela Balkana. Kao da je riječ o velesili a ne o državici koja broji jedva sedmasto hiljada stanovnika. Crnogorci će tako, makar jednom u istoriji, odsanjati san kralja Nikole o sopstvenoj veličini i važnosti.

Ipak, građani Crne Gore najviše će u nedjelju progovoriti o – sebi.

Koliko god se brzo kretala kroz istoriju Crna Gora nije mogla pobjeći od jednog pitanja - može li dalje sama ili joj je potreban moćan zaštitnik kao što je Srbija? Od Podgoričke skupštine ’918. godine, preko Avnojevske Jugoslavije, kroz golgotu Miloševićeve SRJ – građani Crne Gore su pokušavali da saznaju svoj put. I ovog maja, 2006. godine, ponavlja se isto pitanje i traži se odgovor.

U Beogradu su, prije neki dan, unionisti održali skup o ujedinjenju koji je otvoreno i javno podržala srpska vlada. Srpski ministar za kapitalne investicije kapitalno je pojasnio stvari: Srbiji treba Crna Gora ali će se se u zajedničkoj državi znati i koje je jači i ko je veći. Slično misle i Nikolićevi radikali i Koštuničine demokrate. Zato srpska država toliko ulaže u crnogorske unioniste i daje besplatne referendumske vozne karte - većina u Beogradu očekuje da će Crna Gora biti more srspkog kontinenta. Samo tako može opstati srpski san o velikoj državi.

Na drugoj strani referendumskog brvna je san o sopstvenoj crnogrskoj državi koja se čeka punih 88 godina. Možda je početkom devedesetih teško bilo i zamisliti da će jednog dana Milo Đukanović staviti na kocku vlastitu karijeru da bi vaskrsla crnogorska nezavisnost. Možda se neki još pitaju da li je istorijska pravda da oni koji su svojevremeno toliko gonili suvereniste sada budu na čelu suverenista.

Ali, priča o nezavisnoj Crnoj Gori ne može se svesti na priču o jednoj karijeri ili jednoj ličnosti. Ideja suvrenosti je nešto više, na toj ideji istrajavaju građani svih konfesija. Zato je izvjesno: suverena Crna Gora ne bi bila država jednog, većinskog naroda već država svih naroda. Ukoliko se u nedjelju pređe ljestvica od 55 odsto biće to prvi primjer na Balkanu da su nezavisnost jedne države zajednički izborili različiti narodi i različite vjere.

Dakle, 21. maja slijedi konačno odmjeravanje snaga, završni sukob dva koncepta, dvije ideje od kojih će jedaa biti definitivno, istorijski, poražena.

Istorijska je sreća što ovog puta stvaranje nove ili gubljenje stare države neće biti zaliveno krvlju, već bojom hemijske olovke. To je možda prva prava istorijska pobjeda ujedinjene Crne Gore i prije nego što je poznat referendumski pobjednik.

Ko zna, možda je baš to i najava nove i drugačije Crne Gore.
XS
SM
MD
LG