Dostupni linkovi

Život u Zemlji Čuda


Rajko BOŽIC, koordinator Kampanje za liberalizaciju viznih režima Gradanskog pakta za Jugoistocnu Evropu i koordinator rada nevladinih organizacija na festivalu EXIT

PETAK
Nazvala me majka:
- Jel’ dolaziš ti sutra?
- Pa, nee...imam tol’ko obaveza ovog vikenda…
- Milica me pitala. Kaže da si joj obeć’o doći za Đurđevdan...
Uh. Potpuno sam zaboravio. Milica je mamina prijateljica kojoj sam pomogao da besplatno uradi neko snimanje neophodno za operaciju bubrega. Znam neke ljude. Majka me je molila da joj pomognem. Ćale je bio besan. «Ja neću za tebe i sebe to da tražim!», vikao je na kevu. On je ceo život bio pošteni policajac. Zato nije napredovao. Zato ima hroničnu upalu zglobova. Zato ga, između ostalog, volim. I meni su gadne te vrste prečica, ali žena trpi užasne bolove, a period čekanja za one bez novca meri se mesecima. Dok zamišljam kako će mi na slavi dati posebno mesto, shvatam da me to ispunjava zadovoljstvom i užasavam se! Prepoznao sam korupciju u svom srcu!
Tata, izvini.

SUBOTA
Čistim inboks i odgovoram na sve ono što prošle nedelje nije bilo urgentno: «Dragi prijatelji, ne bih se mogao složiti sa vama da je dobro da pitanje viza ostane vezano uz pitanje integracija. Stvarno mi je teško da shvatim da poseta moje majke bolesnom bratu u Švajcarskoj zavisi od toga da li je Vlada Srbije uskladila neke zakone?!...»
Kada sam pročitao ono što sam napisao, pomislio sam: «Sad se ne bih začudio da ovuda protrči beli zec sa satom u džepu od prsluka.». Mi stvarno živimo u Zemlji Čuda... Ali u nekoj mračnoj verziji...

NEDELJA
Premijer je rekao novinarki da slava nije mesto za priču o Mladiću. Slavila je njegova stranka. O čemu li su onda pričali tamo? Na slavama se, kao porodičnom praznicima, najviše pričaju porodične anegdote. O čemu se priča kad slavi politička stranka? Ipak, uspeo je da kaže da su osim njega za «slučaj Mladić» krivi i neki iz Brisela i Vašingtona. Pretpostavljam da je zaključio da pošto njih ne može da kazni, nema smisla ni sebe da kažnjava. Mir, mir, mir – niko nije kriv.
U osam uveče još sam u kancu. EXIT će uskoro, odmaraćemo posle. Napolju počinje pljusak. Izlazim na terasu da udahnem svežinu. Levo od sebe vidim pokislu zastavu na zgradi Televizije Novi Sad. Skvrčila se jadna, kao što se skvrčila i Televizija. Ne mogu da vidim da li je to zastava Državne zajednice ili Srbije. A bog zna da li bih i prepoznao? Baš kao što ni za Televiziju ne umem da kažem kome je namenjena i koga predstavlja. Šteta. Televizije, za zastave nikad nisam previše mario.

PONEDELJAK
«Hoćemo li sutra na miting?», pita me Kebra. «Ne mogu više da idem da mi neko priča šta je sve sranje u državi, pa nije to dovoljno ako hoćeš da se baviš politikom. Znam ja i bez i njih da je Mladić ratni zločinac.». «Tako nikad nećeš postati predsednik.», odgovara mi Kebra.

UTORAK
Stižem na kraj mitinga «Srbija u Evropu!», na Trgu republike u BG. Govori Čeda, uobičajeno dobro. Pre nekoliko meseci ubeđivao me je da uđem u njegovu stranku. Uvek sam cenio njegovu hrabrost i marljivost. A posebno mi se sviđalo što se jedino njegova stranka obraćala određenoj kategoriji stanovništva, sve ostale se trude da se dopadnu svima, to je odvratno. Rekoh sebi: «Stalno se nešto žališ, preuzmi odgovornost!». I ušao sam u Gradski odbor LDP. Na prvom sastanku smo 2 sata raspravljali o visini članarine. Na drugom nešto još besmislenije. Svaki put sam molio da svima pošalju biografije svih, da znamo s kim sedimo – uzalud. Posle petog sastanka rešio sam da završim svoju političku karijeru. Čeda je govorio lepo, ali to nije dosta. Srbiji se žmuri.

SREDA
«Zašto uopšte radimo ovaj jebeni festival! Kad smo nesposobni!», urla Bojan, naš generalni menadžer. «Neću, neću da im dozvolim nikakve dilove, neću da me se Rajko odrekne, nećemo tako nikad raditi!! Neka kradu gde hoće, preko nas neće!». «Taako je....» pokušava da ga smiri Ničke, «Ali šta imamo onda!!! Šta imamo!? Imamo to da je svake godine EXIT borba na život i smrt, alo?!! Posle 6 godina smo opet na istom, alo!!? Mi nismo dobar menadžment za Srbiju, razumeš?! Nismo dobri. Moja najveća greška je što radim ovo...». Sedim sa strane, ćutim i pušim. Dok čekam da ga prođe, razmišljam koliko je važno to što sumnja u sebe. Danas u Srbiji, treba biti podlac ili idiot pa ne sumnjati u sebe.

ČETVRTAK
Jutros smo imali sastanak sa nekim političarima. Dovoljno da poželim da zaboravim ovaj dan.
XS
SM
MD
LG