Dostupni linkovi

logo-print

Izvoz je bio legalan


Enis ZEBIC, Dženana HALIMOVIC

U Hrvatskoj nema službenih informacija povodom izvješća Amnesty Internationala kako je zagrebačka tvrtka Scout preko tuzlanskog aerodroma i Luke Ploče prodavala oružje dobavljeno iz skladišta Ministarstva obrane Federacije Bosne i Hercegovine tvrtkama koje su ga dalje isporučivale u Irak. To je Radiju Slobodna Evropa potvrdio i glasnogovornik Ministarstva unutarnjih poslova, Zlatko Mehun:

„Ovoga trenutka nemamo što dodati. Svi navodi koji su do nas došli putem medija se provjeravaju i kada se sve te provjere dovrše imati ćemo dalju izjavu.“

Tvrtka Scout d.o.o. registrirana je na adresi u malom stanu u novozagrebačkom naselju Sloboština, ali danas tokom dana, niti nakon niza pokušaja, nismo uspjeli stupiti u
kontakt s njima. Kako smo saznali, i drugi mediji bili su iste sreće. Kako to da hrvatska policija nema informacija o tvrtki Scout i njezinim poslovima? Poznavatelj ove problematike, novinar Jutarnjeg lista, Krešimir Žabec:

„Do sada oružje nije išlo iz hrvatskih vojnih skladišta, nego iz Federacije Bosne i Hercegovine. Da je išlo iz Hrvatske, to bi moralo znati Ministarstvo gospodarstva u kojem postoji posebno povjerenstvo koje odobrava izvoz naoružanja i vojne opreme. U tom povjerenstvu se nalaze predstavnici Ministarstva obrane, unutarnjih poslova, gospodarstva i vanjskih poslova, koji procjenjuju da li bi zbog tog izvoza oružja ili vojne opreme mogle nastati bilo kakve štetne posljedice za Republiku Hrvatsku. U slučaju da ne nastaju, daje se dozvola za izvoz.“

U Luci Ploče ništa ne znaju o navodima Amnesty International, kaže ravnatelj Lučke uprave, Tomislav Batur, kojeg smo ulovili na povratku sa službenog puta u Sarajevo:

„Mi ništa o tome ne znamo, niti o firmi, niti o toj situaciji. To sve je dosta povezano i sa špediterima i sa onima koji su organizirali prijevoz. Detalje te priči je teško saznati.“

Kroz Luku Ploče već su prolazile pošiljke oružja iz Bosne i Hercegovine, ali sa drugim navedenim destinacijama u papirima, izvijestio nas je Batur:

„Imamo takvih slučajeva. Uz potrebne dozvole iz Bosne i Hercegovine i uz znanje našega Ministarstva za unutarnje poslove i njihove dozvole, takve vrste pošiljki su moguće i one se događaju. Ako se radi o opasanom teretu, kao što je eksploziv, svakako da moramo biti obaviješteni jer smo i mi zaduženi za vršenje nadzora nad opasnim teretom koji se ukrcava i iskrcava preko Luke Ploče.“

Kolega Žabec pojašnjava da je prodaja oružja, kojeg imaju viška i Bosna i Hercegovina i Hrvatska, najbolji i najprofitabilniji način rješavanja viškova, jer je uništavanje
oružja skupo:

„Činjenica da se oružje uspjelo prodati je vrlo dobra stvar za državu. Obzirom da Bosna i Hercegovina ima u Iraku svoje posrednike toj zemlji je omogućeno da može prodavati oružje, za razliku od Hrvatske koja nema ljudskog angažmana u toj operaciji. Hrvatska se može angažirati samo na način da donira oružje i na taj način se riješi svojih viškova, a i kod Amerikanaca dobije pozitivne bodove.“

* * * * *

Ministar odbrane BiH Nikola Radovanović potvrdio je da je iz BiH izvezeno oružje za Irak, ustvrdivši da je riječ o zakonitoj prodaji za potrebe iračkih vojnih snaga. Taj posao realizovan je u skladu s važećim zakonima u BiH i pod nadzorom nekadašnjeg SFOR-a odnosno sadašnjeg EUFOR-a, kaže ministar Radovanović.

Amnesty International optužio je Bosnu i Hercegovinu da je u periodu od 31. jula 2004. do 31. juna 2005. godine netransparentno izvozila naoružanje u Irak gdje je, kako tvrde u ovoj organizaciji, korišteno u postupcima kojima su kršena ljudska prava. Bosna i Hercegovina jeste izvozila naoružanje Iraku, ali nikako ilegalno, kaže šef Ureda za odnose s javnošću Ministarstva odbrane BiH Antun Mrkonjić:

«Radi se o izvozu lakog naoružanja u Irak, nešto manje od 200.000 pušaka i blizu 28 miliona metaka. Radi se o transakciji koja je bila sukladna tadašnjim važećim zakonskim propisima i koja je obavljena uz nadzor SFOR-a, odnosno EUFOR-a.»

Za izdavanje dozvola za izvoz naoružanja zaduženo je Ministarstvo vanjskih poslova BiH, no, kako kaže njihov glasnogovornik Nebojša Regoje, Ministarstvo ni u jednom slučaju nije izdalo dozvolu za izvoz oružja zemlji koja je bila pod embargom:

«Ministarstvo inostranih poslova je u proteklom periodu u nekoliko navrata izdalo izvozne dozvole u kojima je navedeno da su konačni korisnik koalicione snage u Iraku koje, kao takve, nisu bile ni pod kakvim sankcijama ili embargom za izvoz naoružanja.»

Amnesty International u svom izvještaju navodi kako su sve transakcije naoružanja vršene pod pokroviteljstvom američkog ministarstva odbrane. Pored Iraka, za koji se oružje izvozilo, kako tvrdi Amnesty International, preko hrvatske luke Ploče, oružje se, preko aerodroma Tuzla, u čijoj se neposrednoj blizini nalazi američka vojna baza Orao, 2004. godine izvozilo i za Ruandu. U tom periodu UN su tvrdile da vlasti Ruande naoružavaju paravojne formacija u Demokratskoj republici Kongo. SFOR i bh. vlasti su, kako stoji u izvještaju, potvrdile i izvoz većih količina lakog naoružanja i municije preko firme CYPRUS, u vrijeme dok je Uganda također naoružavala snage u Kongu koje su činile povrede ljudskih prava, te u Gvineju, posredstvom firme iz Velike Britanije. Afere sa izvozom naoružanja Bosnu i Hercegovinur su potresale još dok su ministarstva odbrane bila u nadležnosti entiteta, a u koje su bili upleteni visoki zvaničnici. Tako je SAD-u Federalno ministarstvo odbrane prodalo 50 hiljada pušaka, a Izraelu 41 transporter. Vojni analitičar Đuro Kozar:

«Mi smo imali i u Remontnom zavodu ORAO nelegalni izvoz oružja Iraku. Bilo je još pokušaja da se vojna imovina krčmi i da se ona nelegalno prebacuje u privatne ruke. Sad izgleda da se taj trend nastavlja.»

Nedavno je u Sisku hrvatska policija zaplijenila velike količine oružja, municije, eksploziva i vojnih radiouređaja, porijeklom iz BiH, namijenjenih ilegalnom tržištu u Hrvatskoj i Sloveniji. Slučaj «Mostarske granate», koji je nedavno dobio i sudski epilog, možda je i najstrašniji primjer kako se može manipulisati naoružanjem iz rezervi i fabrika za namjensku proizvodnju. U akciji tadašnjeg SFOR-a u tajnim skladištima u i oko Mostara nađeno je oko devet hiljada granata. No, nikad nije otkriveno gdje je preostalih četiri hiljade koliko ih nedostaje po serijskim brojevima. Pretpostavlja se da ilegalnom trgovinom oružje dospijeva u ruke kriminalaca, kaže Kozar:

«Bilo je krađa oružja u skladištima, a najveći dio pljački i razbojništava izvršen je upravo nelegalnim oružjem za koje se pretpostavlja, odnosno postoji osnovana sumnja, da je to oružje vojnog porijekla, iz vojnih skladišta.»

S obzirom da Bosna i Hercegovina važi za najveće skladište oružja i municije u regiji, prošle godine uveden je moratorij na izvoz naoružanja. U svjetlu nezakonite trgovine oružjem i opasnosti od terorizma, uništenje oružja preostalog iz rata je, smatraju eksperti, najbolje rješenje za koje je potrebno oko 11, 5 miliona dolara.
XS
SM
MD
LG