Dostupni linkovi

logo-print

S pet kuna do tajkuna


Samo u prošloj godini Hrvati su na sportska klađenja potrošili više od tri milijarde kuna, no, golema dobit otišla je kladionicama, a ne igračima, koji uglavnom ulažu sitne novce i veliku nadu:

"Ne ulažem velike novce, nego siću, ali siću i dobivam."

"Kladim se na nogomet, eventualno na košarku i hokej. Domaće lige ne igram jer to su kuhinje i nitko ih ne može skužiti."

"Klade se zbog brze zarade. To je brza dobit, za par sati. Dobijem 200 kuna, a to mi je dva dana rada u firmi."

"Teško se živi, pa oni misle da će nešto dobiti, a izgube više nego što trebaju."

"Kladim se zbog zabave."

U upravo objavljenom priručniku, riječki novinar Klaudio Vrančić, upozorava da upravo filozofija malih uloga i nedovoljnog promišljanja donosi kladionicama goleme zarade, a igračima tek pokoju radost. Naime, prema podacima do kojih je došao, čak 97 posto svih listića uplaćenih u sportskim kladionicama je gubitno:

"Klađenje je jedna disciplina koja u biti može biti vrlo unosan i svojevrstan posao, ali jedino ako se njime bavite ozbiljno i ako ga tako shvatite. Većina kladitelja kod nas, kojih je u Hrvatskoj skoro milijun, u biti to shvaćaju isključivo kao zabavu. Rijetki su pravi igrači, koji od toga imaju i izvjestan izvor prihoda. Taj izvor prihoda se može jako dobro postići."

Ali, zaključuju i sami građani, onda to mora biti i ozbiljnije ulaganje, a ne, kako se mnoge kladionice reklamiraju "s pet kuna do tajkuna":

"Pet kuna do tajkuna – to su vam priče za malu djecu. Ako hoćete gadne novce zaraditi, morate gadne novce i uložiti."

Sportske kladionice u Hrvatskoj, kaže Vrančić, upravo na to i računaju, na neinformiranost građana i sve brojnije sitne uplate:

"Veći je dio onih koji se klade isključivo iz zabave jer žele preko noći poboljšati stanje svojih novčanika, čime onda to klađenje praktički svrstavaju na igre na sreću, kao što je Loto."

No, i u sportskim kladionicama je moguća sreća:

"Ima u plastu sijena igla, kada ljudi za pet kuna dobiju 160, ali to je jednom za život."

"Neki frajer je dobio 49 tisuća kuna, a uložio je pet tisuća."

"Ako uplatim 20 kuna dnevno, to je 600 kuna mjesečno, a svaka dva-tri mjeseca dobijem od 800 do 2500 kuna. To je neka pozitivna nula, kada se uzme na kraju godine, ali sam se barem zabavljao."

Uz sve poznate razloge: zabava, brza zarada, dobra investicija ili ovisnost, doktorica Mirjana Krizmanić ističe da je u hrvatskim prilikama procvatu klađenja itekako pridonijelo opće stanje u društvu, prije svega siromaštvo i velika nezaposlenost:

"To može stvoriti neka pozitivna očekivanja u životu u kojem nema drugih. Kada nemate izvora prihoda i kada nemate nikakvu egzistencijalnu sigurnost, kada, vjerojatno, imate i slabe među-personalne odnose, kada se teško živi, na žalost, sve strada i onda ima malo pozitivnih očekivanja. Kladionice su jedna prilika da barem kratkotrajno imate pozitivno očekivanje i nadu da će mi, možda, ovaj put uspjeti. Nešto čekamo, mada nemamo puno što čekati. Mislim da je situacija teška i da se zato puno ljudi kladi, koji uopće ne bi smjeli ni kunu za to dati jer ionako jedva preživljavaju."
  • 16x9 Image

    Ankica Barbir-Mladinović

    Dugogodišnja višestruko nagrađivana novinarka i urednica na Zagrebačkoj televiziji koja od 1994., nakon što je postala nepodobna na Hrvatskoj televiziji, izvještava za RSE o ratom pogođenim ljudskim sudbinama i drugim  postratnim i tranzicijskim temama.

XS
SM
MD
LG