Dostupni linkovi

logo-print

Ko štiti ubojice generala Miščevića?


"Prošlo je deset godina od ubojstva moga oca. Praktično se ništa nije desilo. Osumnjičenik je oslobođen. Advokat je sada išao na tužbu države za odgovornost zbog smrti, kao terorističkog akta. Pretpostavljam da će država opet nastojati to opstruirati i izbjeći odgovornost."

Dragan Miščević, sin ubijenog generala Milorada Miščevića, prikupio je u deset godina debeli fascikl dokumenata i saznanja o mogućim očevim ubojicama, kao i onima koji su do temelja opljačkali i minirali njihovu kuću u Ličkom Novom kraj Gospića, selu njegove majke, Hrvatice po nacionalnosti. Nakon svega ironično zaključuje kako bi se moglo desiti da umjesto počiniteljima, prije netko njemu pokuca na vrata:

"Pretpostavljam da će općina, ili netko drugi, reći jednog dana da moram platiti raščišćavanje ovoga jer je to ruglo za selo. A da vam ne govorim o strahu. Ti koji su ubijali, još uvijek su živi. Nosioci takve politike još uvijek su relativno na vlasti. On će ubiti i mene ako budem čačkao previše."

Većina odvjetnika smatra da je riječ o problemu čije rješavanje hrvatska država iz vlastitih interesa želi što više otegnuti. Maro Mihočević radi na više sličnih slučajeva u kojima se, kaže, država brani na privilegirani način:

"Naravno da država privilegira svoju poziciju u parnicama na nepošten način. Zakon mijenja kako joj odgovara."

Predsjednik Hrvatskog pravnog centra, Goran Mikuličić, podsjeća da u Hrvatskoj punih sedam godina, od 1996. godine, pa sve do sredine 2003. nije bilo ni moguće tražiti odštetu za teroristička djela:

"Propis iz bivšeg zakona, koji je regulirao terorističke akte, je bio ukinut, pa je trebao biti nadomješten drugim propisom. Godinama nije bilo propisa. Onda je intervenirao Ustavni sud. Bio je jedan period kada nije bilo zakonske mogućnosti da se traži bilo kakva odšteta od strane države."

Od kolovoza 2003. godine formalno pravno ta je zakonska mogućnost vraćena, ali prema riječima odvjetnika Mihočevića vrlo je nejasna i nedorečena:

"Pravi se razlika između razrušene kuće i smrti. Za smrt se daje pravo na odštetu, a za razrušene objekte imamo različite sudske presude. Sami sudci ne znaju kako bi sudili. Jako je loš zakon, nedorečen, proturječan, tako da imam pravomoćnu presudu Suda u Varaždinu, a u Zagrebu imam odbijajuću presudu. A u drugom predmetu, zagrebački sud je donio pravomoćnu presudu."

Svi se slažu da se igra i na kartu zastare. I slučaj Miščević, kaže odvjetnik Čedo Prodanović, traje dugo jer očito nema volje da se počinitelji nađu:

"Traje tako dugo i još nikoga nisu našli, niti ih traže."

Milorad Miščević je još 1993. godine, nakon miniranja kuće u Ličkom Novom, napisao pismo i uputio ga na 16 domaćih i međunarodnih institucija, od tadašnjeg hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, do Hrvatskog sabora i Europskog parlamenta. Original je pohranio kod odvjetnika u slučaju, kako je napisao, da se njemu ili njegovoj obitelji dogodi zlo, koje je očito predosjećao. Brojnim činjenicama argumentirao je tvrdnju da je riječ o terorističkom činu s političkom pozadinom, no, nitko nije reagirao. Tri godine nakon miniranja kuće i sam je ubijen, po ocjeni mnogih, kao poruka izbjeglim Srbima da se ne vraćaju.

Miščevićevo pismo koje završava rečenicom "Hrvatska je moja domovina, ne trebam drugu, ali sam poslije svega u velikoj sumnji da li ta moja domovina treba mene i moju obitelj" i danas je, kaže razočarano njegov sin Dragan, bez odgovora:

"Priznavanjem takvih zločina koji su evidentni, kao što je miniranje, pljačkanje ili izbacivanje iz stanova, otvorila bi se jedna Pandorina kutija za masu ljudi koji su nastradali nevini. Pretpostavljam da država nema ni novaca da to sve plati. S druge strane, to bi bio i jedan šok. Svi znaju da su zločini činjeni, ali javno to priznati i sudski objelodanit, bio bi šok. Jedino mogu reći da se nadam da će država naći snage i političke volje da se suoči sa zločinima. Dok se to ne dovede u red, mislim da neće biti sreće u budućnosti."
  • 16x9 Image

    Ankica Barbir-Mladinović

    Dugogodišnja višestruko nagrađivana novinarka i urednica na Zagrebačkoj televiziji koja od 1994., nakon što je postala nepodobna na Hrvatskoj televiziji, izvještava za RSE o ratom pogođenim ljudskim sudbinama i drugim  postratnim i tranzicijskim temama.

XS
SM
MD
LG