Budhia Singh ima četiri i pol godine. Pretrčao je 65 kilometara za sedam sati. Njegov adaptivni otac, judo trener, koji je dječaka kupio od njegove majke za manje od dvadeset dolara, kada je Buda imao samo godinu dana, kaže da je trčanje najnormalnija stvar za dječaka. Budha jede, spava i trči i već je sudjelovao na službenim maratonima. Trenira dva puta dnevno. Ovaj judo trener tvrdi da će Buda u 25. godini zasigurno biti olimpijski pobjednik. Radi li se ovdje o sportskom geniju, ili bi se ovaj slučaj mogao ubrojiti pod jedan od oblika zlostavljanja djece?
Naime, nakon početnog ushićenja i indijski mediji su se počeli pitati - radi li se tu o klasičnoj zloupotrebi i zlostavljanju djece. Oglasile su se i organizacije za zaštitu ljudskih prava koje su osudile i državne službenike koji su se na ovom neobičnom dječjem maratonu pojavili kao organizatori utrke.
Doktor Domagoj Štimac, psihijatar u Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba i član Hrvatskog olimpijskog odbora, ističe kako djeca u dobi od pet godina, život i sport shvaćaju kao igru. Odrasli su oni koji odvajaju igru od gotovo profesionalnog sporta. Doktor Štimac je siguran da dijete samo nije htjelo trčati toliku kilometražu, te zato upozorava:
"Mogućnosti percepcije djeteta nisu u mogućnosti percepcije odrasle osobe koja sebe, ponavljanjem određene radnje, dovodi do besprijekornih pokreta i savršenstva. Ponekada vrhunski sport stvarno traži velika odricanja i žrtve i pravi invalide od sportaša. Onda se postavlja pitanje gdje je tu granica, ko odlučuje umjesto nas. Ko je umjesto Janjice Kostelić odlučio da bude skijašica? S druge strane, ko ju je mogao natjerati na to, a iza sebe ima petnaestak operacija? To su etička pitanja koja se postavljaju."
Luciano Sušanj, nekadašnji uspješni atletičar u bivšoj Jugoslaviji, danas sportski radnik, kaže kako je razočaran činjenicom da se jedno dijete natjeralo da trči toliko kilometara:
"Mislim da je to dosta nevjerojatno. Kada se čovjek nađe, kao životinja, u nekoj situaciji da mu život zavisi od toga, svašta je moguće. Ali u suprotnom, to je grozno. To je tortura nad djetetom."
Maraton je, upozoravaju stručnjaci, jedna od onih sportskih disciplina koje zadiru i u metabolizam čovjeka, kako odraslog, tako i djeteta. Mali Budhia bio je izložen nečemu i te kako opasnom po njego život, što je moglo završiti i smrću. Zato doktor Štimac kaže da je indijski slučaj klasičan primjer zlostavljanja djece:
"S jedne strane, to je zlostavljanje, a s druge strane to je tjeranje na jednu vrlo opasnu radnju."
Naime, nakon početnog ushićenja i indijski mediji su se počeli pitati - radi li se tu o klasičnoj zloupotrebi i zlostavljanju djece. Oglasile su se i organizacije za zaštitu ljudskih prava koje su osudile i državne službenike koji su se na ovom neobičnom dječjem maratonu pojavili kao organizatori utrke.
Doktor Domagoj Štimac, psihijatar u Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba i član Hrvatskog olimpijskog odbora, ističe kako djeca u dobi od pet godina, život i sport shvaćaju kao igru. Odrasli su oni koji odvajaju igru od gotovo profesionalnog sporta. Doktor Štimac je siguran da dijete samo nije htjelo trčati toliku kilometražu, te zato upozorava:
"Mogućnosti percepcije djeteta nisu u mogućnosti percepcije odrasle osobe koja sebe, ponavljanjem određene radnje, dovodi do besprijekornih pokreta i savršenstva. Ponekada vrhunski sport stvarno traži velika odricanja i žrtve i pravi invalide od sportaša. Onda se postavlja pitanje gdje je tu granica, ko odlučuje umjesto nas. Ko je umjesto Janjice Kostelić odlučio da bude skijašica? S druge strane, ko ju je mogao natjerati na to, a iza sebe ima petnaestak operacija? To su etička pitanja koja se postavljaju."
Luciano Sušanj, nekadašnji uspješni atletičar u bivšoj Jugoslaviji, danas sportski radnik, kaže kako je razočaran činjenicom da se jedno dijete natjeralo da trči toliko kilometara:
"Mislim da je to dosta nevjerojatno. Kada se čovjek nađe, kao životinja, u nekoj situaciji da mu život zavisi od toga, svašta je moguće. Ali u suprotnom, to je grozno. To je tortura nad djetetom."
Maraton je, upozoravaju stručnjaci, jedna od onih sportskih disciplina koje zadiru i u metabolizam čovjeka, kako odraslog, tako i djeteta. Mali Budhia bio je izložen nečemu i te kako opasnom po njego život, što je moglo završiti i smrću. Zato doktor Štimac kaže da je indijski slučaj klasičan primjer zlostavljanja djece:
"S jedne strane, to je zlostavljanje, a s druge strane to je tjeranje na jednu vrlo opasnu radnju."
