Drago HEDL, Slobodan KOSTIC
Na komemoraciji žrtvama ustaškog logora u Jasenovcu hrvatski predsjednik jučer je rekao:"Jasenovac je, reći ću još jednom, poprište zločina i oni koji ovdje dolaze ili će dolaziti moraju se ovdje suočiti sa svom strahotom politike koje je stvorila Jasenovac. Zločin se ne može prikazati na lijep i ugodan način, ali se mora prikazati. Dužnost nam je ne skrivati istinu o tome da je Jasenovac bio poprište genocida, holokausta i ratnih zločina. Svaka žrtva ima svoje ime, životnu priču, nacionalnu i vjersku pripadnost, a svaki se zločin mora jasno raskrinkati."
Iako je Mesićev jučerašnji govor u Jasenovcu bio jedan od onih na koje smo navikli od šefa države, kaže politički analitičar iz Zagreba Davor Gjenero, on ipak spada među njegove najjasnije, najpreciznije i najodlučnije istupe:
„Predsjednik Mesić, za razliku od većine hrvatskih političara, ima osobinu da s jedne strane ne izbjegava sukobe kada u sukobe treba ući, a da s druge strane ne kalkulira sa svojim izjavama kada se s izjavama ne smije kalkulirati. Predsjednik Republike je nedvojbeno i jasno definirao odnos suvremene demokratske Hrvatske prema zločinima koji su se događali u NDH. Jasno je rekao kako su se u Jasenovcu, u režiji ustaškog režima, odvijala istovremeno tri zločinačka procesa – holokaust prema Židovima, genocid prema Srbima i Romima i fašistički teror nad ostalim hrvatskim građanima.“
No, Gjenero upozorava i na detalj iz Mesićeva govora koji u analizama možda nije dovoljno naglašen, a to je da muzej u Jasenovcu ne može biti bilo kakav muzej, već da u njemu moraju biti zastupljeni svi segmenti zločina koji su ondje počinjeni. Gjenero kaže kako je Mesić tako upozorio one, a tu spada i aktualna uprava Memorijalnog spomen područja Jasenovac, koji žele taj koncentracioni logor prikazati samo kao mjesto na kojem je počinjen holokaust. Mesić pak želi da se u jasenovačkom Muzeju podjednako naglasi i genocid prema Srbima i Romima, ali i zločin počinjen prema Hrvatima.
Komentator „Novog lista“ Neven Šantić, također drži jučerašnji Mesićev govor kao do sada jednu od najoštrijih osuda ustaškog režima koja se mogla čuti u posttuđmanovskoj Hrvatskoj:
„Iako je već od 2000. godine naovamo postupno počelo to suočavanje sa prošlošću kad je Jasenovac u pitanju, ovo doista jeste najeksplicitniji takav izraz. Konačno je to napravljeno na način na koji treba, jer, kako god okrenuli, suočavanje svake političke zajednice i države kao što je Hrvatska sa svojom prošlošću, postupak je koji, u smislu demokratske tranzicije, mora biti napravljen, stvari se moraju imenovati svojim pravim imenom i kazati da je to što se dogodilo prije šezdesetak godina jedan zločinački čin, sa svim ovim kriminalizacijama koje mu se mogu danas pripisati s obzirom na međunarodno pravo i ono kako se ti zločini danas tretiraju.“
Neven Šantić, komentator riječkog „Novog lista“, smatra kako su Mesićev govor i ocjene koje je iznio, iznimno važni za Hrvatsku, te kako će one biti dobro prihvaćene u međunarodnoj zajednici. Za Hrvatsku koja teži euroatlantskim integracijama, kaže Šantić, to je vrlo važan korak koji može pridonijeti ubrzanju tih nastojanja.
* * * * *
U Srbiji još nema službenih reakcija na izjavu hrvatskog predsednika Stjepana Mesića da je Jasenovac bio poprište genocida i holokausta, ali pojedini članovi srpske vlade smatraju da su takve reči u svakom slučaju ohrabrujuće.
Mada je žaljenje koje je hrvatski predsednik Stjepan Mesić izrazio u Jasenovcu pre tri godine prema nevinim žrtvama onih koji su zloupotrebili ideju hrvatske države, potaklo slične gestove nekih zvaničnika Srbije i Crne Gore, za sada još niko u ime srpske strane nije prihvatio odgovornost za zločine koji su počinjeni tokom devedesetih. Predsednik Srbije i Crne Gore Svetozar Marović izvinio se jednom prilikom građanima Hrvatske za sva počinjena zla, a sličnu poruku uputio je i žiteljima Bosne i Hercegovine. Istovremeno su, što se Srbije tiče, stalno postojala očekivanja da bi se Hrvatska morala eksplicitnije ograditi od zločina koji su počinjeni u Drugom svetskom ratu, što se na kraju i dogodilo. Ministar kulture i informisanja u vladi Srbije Dragan Kojadinović:
„To je veliko ohrabrenje da ćemo konačno stvoriti i realnu podlogu za trajno pomirenje i za uspostavljanje pomirenja između dva naroda. Jednostavno, sve ono što se dogodilo u Jasenovcu, ali i na mnogim drugim stratištima širom bivše Jugoslavije, mora da se rasvetli do kraja, i ovakva izjava je, po meni, ohrabrenje, da će se konačno doći do svih podataka vezanih i za ovo, ali i za mnoga druga stratišta. Jednostavno, moraju da se stvore mnogo bolje osnove, prave osnove za saradnju i za zajednički život, suživot pripadnika i jednog i drugog naroda. „
No čak i kada se ostavi po strani moralni značaj prihvatanja odgovornosti svake od strana koje su učestvovale u sukobima tokom devedesetih, Srbija je direktno optužena pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu da je u Bosni i Hercegovini počinila genocid. Visoki funkcioner vladajuće Demokratske stranke Srbije Đorđe Mamula smatra da ipak nisu umesna poređenja između tih zločina srpske strane i onoga što se dešavalo u Nezavisnoj državi Hrvatskoj:
„Paralele se mogu vući, ali se onda moraju vući paralele sa svim sličnim zločinima u našoj bližoj i daljoj istoriji. Nema onda razloga za izdvajanje jednog broja zločina u odnosu na druge.“
Na putu prevladavanja nasleđa ratne prošlosti, bez obzira da li je reč o onome što se zbivalo u daljoj ili bližoj prošlosti, član kabineta Vojislava Koštunice Dragan Kojadinović smatra, da bi pre svega trebalo istražiti činjenice:
„Meni se čini da je svo ovo vreme od Drugog svetskog rata naovamo bilo previše komentara. Najpre da utvrdimo činjenice, a onda nećemo govoriti o onome što nam se čini, nego o onome što je istina i onome što znamo. Sve ovo u međuvremenu, mišljenja jedna druga, treća, može ponovo da nas posvađa. Istorija je pokazala da ne možemo da usaglasimo svoje analize i svoja mišljenja i da se tu dijametralno razilazimo, upravo zbog toga što nam nisu do kraja bile poznate sve činjenice.“
Uprkos deklarativnim zalaganjima, državni organi Srbije za sada u svojim institucijama nisu pokrenuli bilo koju vrstu inicijative koja bi se pre svega bavila činjenicama relevantnim za poslednje ratove, tako da se tim pitanjima uglavnom bavi nevladin sektor. Stoga Andrej Nosov iz organizacije Inicijativa mladih za ljudska prava primećuje da je to samo jedna od manifestacije klime koja vlada u Srbiji prema ratnim zločinima:
„Srbija ima jedan drugi problem – Srbija nema Mesića. Mi moramo da imamo jednog politički i pre svega moralno zrelog lidera ili političku partiju, koja će biti spremna da u svoj program inkorporira jedan negativan odnos i prema Srebrenici i prema logorima u Bosni i prema onome što se dešavalo na Kosovu; prema čitavoj jednoj politici koju je tadašnji zločinački režim Slobodana Miloševića vodio u naše ime, uz dobru podršku većine građana Srbije. To je ono što Srbiji nedostaje.“
