Dostupni linkovi

logo-print

Mostarske masline umjetnosti


RSE: Učinilo i se zgodnim da o ovogodišnjim Danima Matice Hrvatske razgovaram sa predanim hroničarem ove sjajne manifestacije. Ti si nekako srcem unutra, a funkcijom izvan.

MARIJANOVIĆ: Nemam nikakve veze s organizacijom, ali prošle godine, kada sam razmišljao o promjeni novina i kad sam se odlučio za „Oslobođenje“, malo sam zornije promotrio taj program Dana Matice Hrvatske koji evo traju već osmu godinu i doživjeli su svoju nekakvu ekspanziju time što su otvorili vrata hrvatske kulture drugim kulturama, unatoč ovoj političkoj turobnosti. Kultura je kao i trgovina – nešto što je interes i oblast koju ljudi vole razmjenjivati. Pokazalo se da je to pravi način. Bio je uskršnji tjedan, pa božićni tjedan i evo sad imamo situaciju da Dani Matice Hrvatske traju od 17. travnja pa faktički do ljeta, dakle jedno pravo proljeće.

RSE: Da, prava rijeka vrhunskih kulturnih događaja. Šta bi, prema tvom stanovištu, mogli biti vrhovi ovogodišnje manifestacije?

MARIJANOVIĆ: Ima toga dosta. Program je razvrstan u tri kategorije. Što se tiče glazbenih događanja, ovdje je prvi put nastupio najstariji revijalni orkestar u regiji – slovenski „Big Band“. Oni su ovdje održali jednu prekrasnu večer, koja, nažalost, nije izmamila dovoljan interes publike, pa sam bio strašno gnjevan zbog toga. Mali je problem sa učenjem ljudi na prava kulturna, glazbena zbivanja. Sljedeći glazbeni kulturni događaj koji će sigurno napuniti „Kosaču“ jeste jedna neobična kombinacija ruskog maestra Kogena, jednog od najslavnijih moskovskih dirigenata, koji će ravnati orkestrom Zagrebačke filharmonije, a solirat će Stefan Milenković, nekadašnje čudo od djeteta. Ovo je četvrti ili peti pokušaj da se Stefana dovede u Mostar i napokon su se poklopili ti kalendari. Jako smo sretni da će se Stefan napokon tu pojaviti. Onda će biti jedna velika premijera najstarije hrvatske opere „Nikola Šubić Zrinjski“. Očekujemo veliko zanimanje kritike, medija i naravno publike za „Zrinjskog“ jer se prvi put izvodi u Bosni i Hercegovini i prvi put u kreaciji bosanskohercegovačkih autora. Onda ćemo imati veliki ansambl „Lado“. Prvi put nakon ratnih zbivanja u Bosni i Hercegovini će se okupiti nekadašnji Mostarski sinfonijski orkestar, jedna od najvećih tuga u ovom gradu. On je bio jedan od najboljih u bivšoj zajedničkoj državi. Razgovarali su o mogućnosti da nastupe ovdje na Mostarskom proljeću, došli su sa svih kontinenata, održali su jednu probu i nakon pet minuta su se ušicali u fazon. Očekujemo da će puno Mostaraca doći da vidi svoje drage simfoničare koji danas žive po bijelom svijetu, ali su za ovu priliku došli u Mostar. Ima još jako puno glazbenih zbivanja, ali evo ističem ove kao najreprezentativnije. Što se tiče pjesnika i književnika, Društvo pisaca BiH u suradnji sa Mostarskim proljećem će ovdje 13. maja uprigoditi jedan veliki događaj – otkrivanje spomenika Antunu Branku Šimiću. Navečer ćemo imati veliko čitanje tridesetak pjesnika sa svih kontinenata. Domaćin nam je veleposlanik Republike Hrvatske gospodin Vrbošić, koji je ovdje u ime predsjednika Republike Hrvatske gospodina Mesića, koji je zajedno sa Predsjedništvom Bosne i Hercegovine visoki pokrovitelj Mostarskog proljeća. On će biti domaćin pjesnicima ta dva dana. Bit će predstavljeno još nekoliko knjiga, jedan novi časopis i to je to što se tiče književnih zbivanja. Što se tiče teatra, imamo sedamnaest teatarskih događaja, od kojih zaista ne znam što bih izdvojio. Bit ću malo drzak pa ću reći da sam se prošle godine, kad sam vidio kako ljudi reagiraju na gostovanja kazališta izvan Mostara, pa čak i izvan Bosne i Hercegovine, osmjelio predložiti Josipu Muselimoviću – nije li vrijeme za beogradski „Atelje 212“. Josip me je nazvao deset dana nakon toga i rekao: „Evo me, javljam ti se s premijere u Beogradu“, gdje je on išao kao gost Odvjetničke komore Srbije. Ljudi su u dva minuta pogledali u kalendar i dogovorili se da igraju Krležinu dramu „Ledo“. Tako da unaprijed mogu reći da je to kazališno zbivanje ovogodišnjeg Mostarskog proljeća. Onda će gostovati sva ova naša domicilna pozorišta i kazališta. Pogotovo se publika veseli – to je moja procjena – Tuzlacima i Banjalučanima koji ovdje već godinama ostavljaju najbolji dojam.

RSE: Ima li dovoljno relevantne publike? Moram reći kako, na primjer, na neke koncerte u Sarajevu dolaze ljudi koji baš ne odaju utisak da uživaju u muzici. Uživaju što su se tu našli, ali iz drugih motiva. Iako je, doduše, i to legitimno.

MARIJANOVIĆ: Ima jedan Mostarac koji mi je, kad sam mu rekao da idem pratiti jednu operu, rekao: „Ne znam što ideš pratiti operu kad ne znaš da li se opera sluša ili gleda“. On nije bio ni svjestan koliko mi je tad objasnio zapravo cijelu tu situaciju. Taj problem postoji.

RSE: Možemo ovu stvar postaviti posve drugačije. Na primjer, ovakve manifestacije stvaraju navike i onda će doći do punog razumijevanja i stvaranja te kritične mase.

MARIJANOVIĆ: Ja sam neki dan u „Oslobođenju“ napisao da recimo balet i neki drugi kulturni žanrovi nisu jednogodišnje biljke, odnosno jednogodišnje voće. To su, dakle, masline koje treba zasaditi, strpljivo njegovati i dugo čekati plodove. To je to.

RSE: Na prvi pogled se da vidjeti kako su u pitanju i skupe priredbe i cijenjeni izvođači, do čijih termina nije baš lako, ni jeftino doći. Imaš li uvid u to kako organizatori namiču sredstva?

MARIJANOVIĆ: Imam uvid zato što se dugo po javnosti, već nekoliko godina, čačkalo oko toga, a stvar je vrlo legalna i transparentna. Sve je u ljudima. Mostarski festival „Dani Matice Hrvatske“ ima izvanrednog umjetničkog ravnatelja, a to je Vjekoslav Šutej. On dirigira po svim najpoznatijim pozornicama svijeta, poznaje se sa svakim japanskim umjetnikom, sa svakim ruskim umjetnikom… On to jednostavno rješava telefonom, uz visoko pokroviteljstvo državnog Predsjedništva i predsjednika Republike Hrvatske koji se ovdje u toj funkciji pojavljuje prvi put, kao i dva ministarstva i nekoliko zaista fenomenalnih sponzora. Oni su maksimalno izašli u susret i sve je osigurano. Gostovanje ovih koji gostuju izvana podstiču njihove vlade jer im je stalo da se kultura njihovih zemalja prikaže u nekoj drugoj ili trećoj zemlji. Tako da je to jedan zgodan splet okolnosti. Tu se faktički razmjenjuje kultura, ali i neki kulturni interesi.

RSE: Hvala ti na ovom razgovoru. Preporučujem našim slušaocima da posjete neku od ovih manifestacija, jer one se ne održavaju samo u Mostaru. A tebi želim još mnogo novinskih stupaca i ukoričenih stranica.
  • 16x9 Image

    Budo Vukobrat

    Novinarstvom se počeo baviti 1973. godine kao reporter u Televiziji Sarajevo. Više od 13 godina u programima RSE angažovan na novinarskim i uredničkim poslovima.

XS
SM
MD
LG