Dostupni linkovi

logo-print

Zaokret ka Bosni i Hercegovini...


Bojan BAJIC, Nevladina organizacija LUNA u Rudom

Subota, 22. april 2006. godine
Sinoć sam došao sa porodicom iz Rudog u Sarajevo, poprilično umoran od protekle sedmice, sa namjerom da mi i ova subota prođe u odmoru. Negdje oko podne počinje film o jedinoj ženi u istoriji koja je postala papa Rimokatoličke crkve. Film me podstakao na razmišljanje o tome kako su ljudi danas isto tako brutalni kao i prije hiljadu godina. Mislim na događaje iz proteklog rata na prostoru bivše Jugoslavije. U filmu je papa Jovana rastrgnuta na trgu od strane naroda i to u momentu kada je rađala dijete. Strašna je pomisao da se to kod nas dešavalo prije desetak godina, hiljadu godina nakon toga.

Nedjelja, 23. april 2006. godine
Pravoslavni Uskrs. Supruga Mila, djeca Nikša, Viktor i ja ustajemo rano. Uz doručak imamo tradicionalna šarena uskršnja jaja. Dan je prekrasan pa odlučujemo da napravimo izlet na Bjelašnicu, planinu nadomak Sarajeva. Prije odlaska na televiziji čujem vaskršnju čestitku vladike bosanskog, mitropolita Nikolaja, koji u Sabornoj pravoslavnoj crkvi u Sarajevu govori o Sarajevu i Bosni i Hercegovini kao o mjestu za život svih ljudi, bez razlike na vjersku i etničku pripadnost. Ovo mi se čini kao priličan zaokret u politici i orijentaciji Srba iz Bosne i Hercegovine ka Bosni i Hercegovini kao svojoj državi.

Ponedjeljak, 24. april 2006. godine
Nakon jutarnjeg sastanka u Sarajevu, na kojem sam sa partnerima dogovorio realizaciju medijskog projekta, televizijskog serijala "Ja sam kriv", koji ću voditi u smislu satirično-političke analize stvarnosti u Bosni i Hercegovini, krećem ka Vojvodini u potragu za brodogradilištima. Tražim neimare sposobne da naprave brod za prevoz turista, ali koji mora da liči na nekadašnji voz ćiro. To je turistička atrakcija u okviru projekta koji je odobrila Evropska komisija, a koji se sprovodi u mom Rudom, na istoku Bosne i Hercegovine, i još sedam okolnih opština: Višegrad, Goražde, Rogatica, Čajniče, Foča i druge opštine. Nakon mnogo razgovora u Novom Sadu i Titelu, odlazim u Zrenjanin i noćim u hotelu Vojvodina u centru grada.

Utorak, 25. april 2006. godine
Budim se rano u Zrenjaninu u Vojvodini. Mene uvijek fascinira ta nepregledna ravnica, valjda zato što sam Bosanac kome pogled sputavaju nebrojena brda i planine na sve strane. Ne znam za Vojvođane, ali mene ta ravnica ispunjava i nadahnjuje. Vjerovatno sličan osjećaj Vojvođani imaju u Bosni.
Prije odlaska na Tisu, da pogledam jedan brod, slušam priču o Duđerskom, jednom vlastelinu iz perioda od prije Drugog svjetskog rata. U njegovoj kući, bolje reći zamku, u centru Zrenjanina, danas se nalazi opština Zrenjanin i lokalna administracija. To je tako fascinantan i moćan objekt da se čudim da je prije uopšte bilo tako bogatih ljudi. Duđerskom su imovinu konfiskovale komunističke vlasti, a on je izbjegao u Austriju. To su strašne greške tadašnje vlasti. Valjda smo i danas zbog toga na početku istog procesa. Ostatak dana provodim na poplavljenoj, nabujaloj Tisi, Novom Sadu i noćim u Beogradu, nakon susreta sa mnogo brodo-neimara, kapetana i iskusnih mornara.

Srijeda, 26. april 2006. godine
Moj kolega se prethodno veče odvezao iz Beograda za Rudo zbog drugih obaveza, tako da u Beogradu ostajem još jedan dan sa namjerom da se vratim vozom kući. Obilazim Adu Ciganliju, konstruktore brodova i dizajnere sa željom da moj vodeni ćiro, koji treba da saobraća i plovi po jezeru u Rudom, bude prava turistička atrakcija. Zbog toga se neophodno posvetiti svakom detalju. Podsjećam se na studenske dane u Beogradu. Vozim se tramvajima, slušam priče taksista i na kraju moj voz kreće u 17:25 iz Beograda za Priboj, udaljen 300 kilometara, iz kojeg ću se 20 kilometara voziti preko granice u Rudo, u Bosnu i Hercegovinu. U vozu čitam novinske članke koji komentarišu ukidanje licence i dozvole za rad poznatoj BK Televiziji iz Beograda. Primjećujem da je ovo pitanje pokrenulo dosta emocija u Srbiji. Pored svega toga danas je mojoj sestri 26. rođendan. Za mjesec dana očekuje bebu. Postaću ujak.

Četvrtak, 27. april 2006. godine
Poslije više dana ponovo sam u sjedištu Opštinske razvojne agencije u Rudom. Čitam izvještaje osoblja, radim kratko planiranje budućih aktivnosti i provodim vrijeme sa roditeljima i prijateljima. U Rudom se ništa značajno nije desilo u međuvremenu. Svi naši planovi za razvoj turizma idu dobro. Inače, svi Ruđani govore da se od 1941. godine i osnivanja Prve proleterske u Rudom ništa više značajno nije desilo u ovih 60 godina. To je sudbina svih čaršija istočne Bosne. U vijestima čujem da Parlament Bosne i Hercegovine nije usvojio ustavne promjene. Mislim da je to veoma loš potez za budućnost Bosne i Hercegovine i naše opšte slike u svijetu. Čini mi se da smo kao država i društvo ponekada vrlo neozbiljni.

Petak, 28. april 2006. godine
Ponovo sam u Sarajevu, ponovo sa porodicom. Jutros sam potpisao ugovor sa fondacijom Konrad-Adenauer ispred omladinske organizacije Luna iz Rudog, a riječ je o projektu i organizaciji deset regionalnih seminara za mlade širom Bosne i Hercegovine na temu evropske integracije i bosansko-hercegovačkom puta u Evropu. Kao osnivač Omladinske organizacije Luna iz Rudog, koja realizuje ovakve programe za mlade u Bosni i Hercegovini, veoma sam posvećen ideji Evrope i što bržem integrisanju Bosne i Hercegovine u Evropu.
Na kraju dana sa porodicom planiram da nekoliko dana odemo na odmor na neku od turističkih destinacija u Bosni i Hercegovini. Kada realizujemo projekt Vodeni ćiro i regija istočne Bosne i Hercegovine će biti dostupna, pristupačna i privlačna turistima širom svijeta.
XS
SM
MD
LG