Državno odvjetništvo odustaje od masovnog progona Srba osumnjičenih za počinjenje ratnih zločina i najavljuje formiranje zajedničkih radnih grupa koje će istraživati u prvom redu zapovjednu odgovornost za granatiranje civilnih ciljeva tijekom rata u Hrvatskoj, kao i za mučenje i maltretiranje hrvatskih zarobljenika u zatvorima i logorima u samoproglašenoj Krajini, ali i izvan Hrvatske.
Radne grupe bit će formiranje od predstavnika državnog odvjetništva, policije i pripadnika tajnih službi. Prvi korak bit će ponovno pročešljavanje arhiva za slučajeve granatiranja Osijeka i Dubrovnika, ratne zločine nad civilima u selima Berak i Sotin i maltretiranja i mučenja u logorima i zatvorima Vojnić, Sremska Mitrovica i drugdje, a svrha cijelog postupka je odvojiti one koji su bili naredbodavci, zapovjednici postrojbi ili neposredni počinitelji od onih koji su na tjeralicama završili jer su viđeni na mjestu zločina ili pripadali postrojbi koja je zločine počinila.
Odvjetnik sa iskustvom u slučajevima ratnih zločina, ali i sa iskustvom rada u državnom odvjetništvu Anto Nobilo, kaže kako je dobro što se i u ovim slučajevima primjenjuje institut zapovjedne odgovornosti:
«Možemo samo izraziti žaljenje što to nije i ranije učinjeno. Rat je završio negdje prije deset i pol godina i zasigurno je bilo dovoljno vremena da se ta zapovjedna odgovornost primjeni i ranije. Ali, bolje ikada nego nikada. Ti zločini ne zastarjevaju.»
Predsjednik Srpskog demokratskog foruma Veljko Džakula, u prvoj izjavi za naš program, je bio i pomalo ironičan:
«Smatram to na tragu ocjene međunarodne zajednice da u procesuiranja ratnih zločina nije bilo objektivnosti već bilo pristrasnosti, da su prije svega Srbi u velikoj mjeri procesuirani na jedan specifičan način u odnosu na druge počinitelje ratnih zločina. Pošto znamo da je rat bio, da su zločini bili počinjeni, da tragova ima još mnogo, i svakako u duhu pomirenja je veoma važno da se krivnja zbilja individualizira, da se zna ko je šta činio, za što je ko odgovoran i treba da bude procesuiran. Jer samo tako, kroz istinu i kroz pravi tretman, svi građani Hrvatske se mogu uvjeriti da za zločin koji postojao je obavezna i odgovornost. Malo je to nakaradno u novinama ispalo da je to sad samo postupak prema Srbima, a mislim da ne treba nacionalno gledati zločin, već njega treba gledati u pravoj mjeri, a za zločin koji je počinjen treba da odgovara onaj ko ga je počinio.»
Na dosadašnji neuravnoteženi pristup upozorava i odvjetnik Nobilo:
«Ja se iskreno nadam da će biti jednaki kriterijum zapovjedne odgovornosti upotrijebljen i kod Hrvata i kod Srba, jer dosadašnja praksa na hrvatskim sudovima ne daje nam za zaključiti da su bili isti kriteriji i kod Hrvata i kod Srba.»
Zločine tijekom rata u Hrvatskoj nije činila samo jedna strana, podsjeća Veljko Džakula:
«Mislim da još mnogo mjesta ima u Republici Hrvatskoj koje se, i kroz medije a i kroz direktne kontakte sa ljudima i drugim organizacijama, pominju kao stratišta i mjesta stradanja - gdje su učinjeni ratni zločini, kao što je Ilora, kao što je Osijek, kao što je Pakračka Poljina, kao što su mnogi gradovi koji su se nalazili u blizini fronte ili na samoj fronti, gdje je bilo na svim stranama privođenja civila, ubijanja, mučenja i maltretiranja. I sve te žrtve zaslužuju da oni koji su nad njima činili teror i zločin budu privedeni pravdi.»
Radne grupe bit će formiranje od predstavnika državnog odvjetništva, policije i pripadnika tajnih službi. Prvi korak bit će ponovno pročešljavanje arhiva za slučajeve granatiranja Osijeka i Dubrovnika, ratne zločine nad civilima u selima Berak i Sotin i maltretiranja i mučenja u logorima i zatvorima Vojnić, Sremska Mitrovica i drugdje, a svrha cijelog postupka je odvojiti one koji su bili naredbodavci, zapovjednici postrojbi ili neposredni počinitelji od onih koji su na tjeralicama završili jer su viđeni na mjestu zločina ili pripadali postrojbi koja je zločine počinila.
Odvjetnik sa iskustvom u slučajevima ratnih zločina, ali i sa iskustvom rada u državnom odvjetništvu Anto Nobilo, kaže kako je dobro što se i u ovim slučajevima primjenjuje institut zapovjedne odgovornosti:
«Možemo samo izraziti žaljenje što to nije i ranije učinjeno. Rat je završio negdje prije deset i pol godina i zasigurno je bilo dovoljno vremena da se ta zapovjedna odgovornost primjeni i ranije. Ali, bolje ikada nego nikada. Ti zločini ne zastarjevaju.»
Predsjednik Srpskog demokratskog foruma Veljko Džakula, u prvoj izjavi za naš program, je bio i pomalo ironičan:
«Smatram to na tragu ocjene međunarodne zajednice da u procesuiranja ratnih zločina nije bilo objektivnosti već bilo pristrasnosti, da su prije svega Srbi u velikoj mjeri procesuirani na jedan specifičan način u odnosu na druge počinitelje ratnih zločina. Pošto znamo da je rat bio, da su zločini bili počinjeni, da tragova ima još mnogo, i svakako u duhu pomirenja je veoma važno da se krivnja zbilja individualizira, da se zna ko je šta činio, za što je ko odgovoran i treba da bude procesuiran. Jer samo tako, kroz istinu i kroz pravi tretman, svi građani Hrvatske se mogu uvjeriti da za zločin koji postojao je obavezna i odgovornost. Malo je to nakaradno u novinama ispalo da je to sad samo postupak prema Srbima, a mislim da ne treba nacionalno gledati zločin, već njega treba gledati u pravoj mjeri, a za zločin koji je počinjen treba da odgovara onaj ko ga je počinio.»
Na dosadašnji neuravnoteženi pristup upozorava i odvjetnik Nobilo:
«Ja se iskreno nadam da će biti jednaki kriterijum zapovjedne odgovornosti upotrijebljen i kod Hrvata i kod Srba, jer dosadašnja praksa na hrvatskim sudovima ne daje nam za zaključiti da su bili isti kriteriji i kod Hrvata i kod Srba.»
Zločine tijekom rata u Hrvatskoj nije činila samo jedna strana, podsjeća Veljko Džakula:
«Mislim da još mnogo mjesta ima u Republici Hrvatskoj koje se, i kroz medije a i kroz direktne kontakte sa ljudima i drugim organizacijama, pominju kao stratišta i mjesta stradanja - gdje su učinjeni ratni zločini, kao što je Ilora, kao što je Osijek, kao što je Pakračka Poljina, kao što su mnogi gradovi koji su se nalazili u blizini fronte ili na samoj fronti, gdje je bilo na svim stranama privođenja civila, ubijanja, mučenja i maltretiranja. I sve te žrtve zaslužuju da oni koji su nad njima činili teror i zločin budu privedeni pravdi.»
