Dostupni linkovi

logo-print

Još smo u pat poziciji


Profesor ekonomije i aktivista Hrvatskog helsinškog odbora, Zdravko Bazdan, u intervjuu Radiju Slobodna Evropa ocjenjuje da su politički i ekonomski odnosi Crne Gore i Hrvatske dobri, ali da sjena rata još nije nestala. "Ja sam ’93, čini mi se, u Hrvatskoj među prvima kriknuo do neba da dođe do preimenovanja ulice Mile Budaka, jer nije to bila samo simbolika, to je bio sinonim. Smatrao sam da treba da dođe do deustašizacije u Hrvatskoj i na sreću prije godinu dana u Dubrovniku je preimenovana ulica Mile Budaka. Radio sam na tome ima više od deset godina. Moram Vam spomenuti u ovom kontekstu i moju inicijativu da dođe do preimenovanja hrvatske kune, jer mislim, jer za mene je sve i Mile Budak i kuna, zapravo sinonim i izravna veza sa NDH, ali mogao bih se vratiti vezano za poziciju manjina u Dubrovniku sve je to važno za mentalnu higijenu," kaže profesor Bazdan.

RSE: Profesore Bazdan, kako trenutno ocjenjujete ekonomske odnose Hrvatske i Crne Gore?

BAZDAN: Ja ocjenjujem pozitivno ukupne odnose između Hrvatske i Crne Gore, ali, naravno, ovi odnosi nikad nisu toliko dobri da ne bi mogli biti bolji. Ekonomski odnosi razvijaju se pozitivno. Imaju jedan uzlazni trend. Međutim, sjena rata još uvijek nadvila se nad ovim prostorima i mislim da treba raditi na miru s jedne i sa druge strane, treba zaboravljati. Nekako, kada razmišljam o tome, moram reći da je uvijek lakše sa ekonomijom nego sa politikom ali, naravno, da bi se razvili ekonomski odnosi treba razvijati i političke odnose. Naravno, politički odnosu su stabilni i zadovoljavajući u ovom trenutku, ali kažem, nikad dovoljno dobri.

RSE: Da li će se potpisivanje Sporazuma o slobodnoj trgovinskoj zoni odraziti pozitivno na međusobnu robnu razmjenu. Recimo, da li očekujete da se proizvodi: voće, povrće iz Crne Gore pojave na dubrovačkim pijacama, makar tokom ljetnje sezone?

BAZDAN: Ja bih bio sretan da cirkulira roba. Uvijek roba prije cirkulira nego što cirkuliraju ljudi. Razočaran sam, ipak, sporošću cirkulacije ljudi. Cirkulacija roba fukcionira, međutim, mislim da je primarno ovo, cirkulacija ljudi, jer sa ljudima idu i aktualne svježe ideje, ideje prijateljstva i zajedničkog suživota. Tako da očekujem, naravno, ali moram reći da to očekujem ima više od pola decenije ali, čini mi se, da to ne ide u onom intenzitetu u kojemu bih ja želio, u kojemu bi željeli moji prijatelji. Ja bih želio da Dubrovčani dolaze kao što su dolazili ranije u Crnu Goru. Ja bih želio da crnogorski prijatelji, naši susjedi, dolaze u Dubrovnik intenzivnije. Jučer sam svojim studentima na predmetu Međunarodna ekonomija govorio o sjajnom primjeru Roberta Šumana, koji je 1950.godine pokrenuo inicijativu stvaranja evropske Zajednice za ugljen u čelik, pet godina nakon Drugog svjetskog rata i svojim sam studentima, po ko zna koji put, ove školske godine govorio da su Njemci i Francuzi bili u sukobu više od tisuću godina, pa ipak, nakon tisuću godina permanentnog ratovanja stvorili su Evropsku uniju. Prošlo je više od pet godina, a ipak smo u pat poziciji. Moram Vam kazati u tom kontekstu da sam bio razočaran kad je predsjednik moje Vlade, doktor Ivo Sanader, odbio prijedlog Evropske unije da se formira Zona slobodne trgovine Zapadni Balkan, kao otprilike – da želimo izravnu vezu sa Srbijom i Crnom Gorom mi bi to radili preko CEFT-e. Zapravo, radi se o tome da naši političari tapkaju na mjestu, ali ja ne krivim naše političare ni sjedne, ni s druge ili treće strane, jer oni samo osluškuju bilo naroda. Zapravo, narod valjda želi ovakvu sporoću.

RSE: Kada govorimo o cirkulaciji ljudi, kako ocjenjujete povremene incidente koji se ipak događaju u dubrovačkoj regiji, koje građani Crne Gore povremeno dožive poput oštećenja na kolima, psovki i nekih neprijatnih situacija. Koliko će još vremena biti potrebno da izađemo iz te zone i generalizacije crnogorskih građana za zločine koje su počinili pojedinci prije petnaest godina?

BAZDAN: Znam, ja se slažem s Vama i ja se sramim toga. Međutim, reći ću Vam moj primjer. Ja sam studirao u Beogradu i moram reći, dosta puta su mi za vrijeme studija moji poznanici i kolege govorili – svi su Hrvati ustaše. Hoću Vam reći da valjda na ovim prostorima te generalizacije su stalne, permanentne. Međutim, naravno, gledajući ovo što me pitate i gledajući na ovu situaciju u Dubrovniku ja se gnušam toga. Ja to sa indignacijom odbijam. Međutim, ako me pitate koji su razlozi, dva su razloga. Prvi je kataklizma koja se dogodila nad Dubrovnikom, kataklizma koja je bila stravična. Vi znate, da sad ne spominjem. Druga je odgoj. Očigledno, kao i u ranijim razdobljima, vjerovatno ima obitelji koja uče svoju djecu da mrze, ali ja bih želio da se u mome Dubrovniku i u mojoj Hrvatskoj to ne događa. Moram Vam reći da sam ikad bio u situaciji da to čujem da netko, dakle ili da vidim da netko od Dubrovčana vrijeđa Crnogorce ili Srbe ili bilo koga, vjerujte mi, stao bih između tog čovjeka i tih naših gostiju Crnogoraca, Srba, jer naš je zadatak da štitimo goste. Ja bih želio da je moj grad otvoreni grad, kao što je bio uvijek otvoreni grad.

RSE: Pored ekonomije ljudska prava su oblast kojom se Vi bavite. Kako ocjenjujete stanje ljudskih prava građana hrvatske nacionalnosti u Crnoj Gori i obratno, crnogorske u Hrvatskoj?

BAZDAN: Za ovo prvo moram Vam reći da nisam kompetentan da Vam dam odgovor kakvo je stanje ljudskih prava kada su u pitanju Hrvati u Crnoj Gori, odnosno Boki Kotorskoj, ali mislim da se crnogorska država, odnosno crnogorska Vlada, lokalna zajednica, da se trude da to bude sve na visokom nivou i želim da je tako. Međutim, kompetentniji sam da odgovorim na pitanje kakva je pozicija Crnogoraca i Srba na području Dubrovnika. Moram reći da je sve bolja i bolja kao što je situacija u Hrvatskoj na ovom planu sve bolja i bolja. Moram reći da su se stvari dolaskom Iva Sanadera značajno poboljšale u korist primjene ustavne pozicije za manjine. Prema našem Ustavu pozicija manjina je odlično postavljena. Naravno, u ono predratno vrijeme i ono ratno vrijeme i posljeratno vrijeme, ta diskrepancija između normativnog i stvarnog, između onoga u Ustavu i onoga na terenu bila je velika, ogromna čak. Međutim, ta se diskrepancija, odnosno ta se razlika smanjuje i između onoga što je u normativnim aktima, onoga što je na terenu. Kada spominjem Sanadera onda je ključno reći da je on dolaskom na čelo Vlade napravio jedan gest koji je očigledno bio signal da će se stvari mijenjati nabolje, a to je da je čestitao hrvatskim državljanima pravoslavcima Božić riječima 'Hristos se rodi', zatim je krenuo prema deustašizaciji Hrvatske, što sam se ja posebno radovao, osudio je govorom u Blajburgu tada prije dvije godine dana ono što se događalo za vrijeme NDH, došlo je do promijena ulica Mila Budaka koji je bio sinonim nacističke Hrvatske.

RSE: Moramo reći da ste Vi bili jedan od ljudi koji su se za to jako zalagali.

BAZDAN: Ja sam ’93., čini mi se, u Hrvatskoj među prvima kriknuo do neba da dođe do preimenovanja ulice Mile Budaka, jer nije to bila samo simbolika, to je bio sinonim. Smatrao sam da treba da dođe do deustašizacije u Hrvatskoj i na sreću prije godinu dana u Dubrovniku je preimenovana ulica Mile Budaka. Radio sam na tome ima više od deset godina. Moram Vam spomenuti u ovom kontekstu i moju inicijativu da dođe do preimenovanja hrvatske kune, jer mislim, jer za mene je sve i Mile Budak i kuna, zapravo sinonim i izravna veza sa NDH, ali mogao bih se vratiti vezano za poziciju manjina u Dubrovniku sve je to važno za mentalnu higijenu. Antifašizam je ključan za Hrvatsku. Sve to stvara jedan optimalni ambijent za ljude drugih nacionalnosti, posebno za Crnogorce, Srbe. Naravno, duga je bitka za demokraciju, duga je bitka za pravnu državu i civilno društvo, ali moj Helsinški odbor radi permanentno, neću reći 25 sati dnevno, tako da očekujem u perspektivi da će biti situacija sve bolja i bolja.
  • 16x9 Image

    Slavica Brajović

    Za Radio Slobodna Evropa radi od početka 1997. godine, a na mjestu šefa podgoričkog biroa je od juna 2000., kad je startovala i polusatna emisija Radija Slobodna Evropa o događajima u Crnoj Gori.

XS
SM
MD
LG