Dostupni linkovi

logo-print

Pokretanje vremena u Kistanjama


„Ova je crkva završena 1888. godine. Graditelj, izvođač glavni je bio neki Italijan, iz Italije, a naši su ljudi bili argeti, radnici koji su pomagali i to“, rekao nam je Dragomir Krneta, sedamdesetogodišnjak koji živi uz samu crkvu. Crkva je rat preživjela s manjim devastacijama interijera. No, sat je stao:

„Tu mi je kuća, Žao mi je, jer ja sam naučio da kuca. Prije je pokazivalo svaki četvrt sata. Puni sat je dva puta kucalo, a svaki četvrt jedanput je odbijalo. Međutim, sad nema ni jedanput, ni dvaput.

Vrijeme, kao i sat na Pravoslavnoj crkvi u Kistanjama, stalo je prije skoro 20 godina:

„Stalo je vrijeme, stali su ljudi, nema ništa više. Ništa! Nema starih Kistanjaca, koji su vodili posao. Nema toga više...“

Nema starih, ali ima novih Kistanjaca, dosljenih Hrvata s Kosova iz Janjeva. No i njima je stalo vrijeme kaže nam predsjednik njihove udruge Nikola Mazurekić:

„Vrijeme u Kistanjama je stalo. Ako slučajno socijalna pomoć zakasni dva dana, mi smo mrtvi.“

U vrijeme Uskrsa očekuje se da će se vrijeme u Kistanjama pokrenuti - najprije simbolički, na Crkvi Sv.Ćirila i Metodija. Zato je zadužen povratnik Nikola Štrbac, koji se ustrajno bavio popravkom crkvenog sata:

„Prvi povratak moj, primjetio sam sat. To je neki značajan faktor življenja i povratka. Znači, to je neki simobol življenja, kucanje je život. To je na moju ideju, dobio sam saglasnost i tako da sam to odradio.“

„Sat je iz Milana, milanska ta firma koja je bila, sat je radila, ali tu su ga ugradili“, kaže nam Dragomir Krneta, a Nikola Štrbac napominje da je sat star devedeset godina:

„Mene baš iznenađuje da je to tol'ko savršenstvo od sata. Rekli bi, to je staro, pa nije to tol'ko značajno. Al' tek kad se uđe u suštinu mehanizma, tek se onda shvati koliko je to savršenstvo, tih stvaralaca.“

Vrijeme će krenuti u Kistanjama, krenut će sat, ali je problem čovjek. Tko će ga navijati?

"Sad je problem samo naći osobu koja je stručna da to pažljivo navija, održava, podmaziva i ostalo, ali tog još nismo našli. Neki je pokušavao navija', al' je to bilo sve nekako zbrda-zdola i sat je jednostavno sta'- Nije uredno navijan, nije redovno održavan."

Kistanje je pred svojim novim uskrsnućem. U to vjeruje i predsjednik Općine Slobodna Rončević:

"Očekujemo povratak mlađih ljudi, posebno oko ovog projekta ukupnog razvoja općine, pretpristupnih fondova jer sa ovog područja imamo raseljenih ljudi mnogo koji su ranije bili jaki biznismeni, koji imaju tu tradiciju, koji se već javljaju. Dakle, očekujemo još povratak jednog izvjesnog broja ljudi."

Stariji su se vratili poput Nikole Grulovića:

„Ja sam ovdje nika' i ponika'. Sve poštivam i sve cijenim, ali moje je moje.“

Iz Podgorice se vratio Dušan Štrbac. Neko novo vrijeme je počelo, kaže on, s Hrvatima iz susjednih sela:

„Nikad me nisu zapitali zašto si ti bio u nekim paravojnim jedinicama, zašto si bio mobilisan, zašto ovo, zašto ono. Ili – ti si drža' pušku i puca' na mene i te stvari. Tako da mi to niko nije spomenuo, niti je padalo nekome na pamet da to spominje. Jedino šta su me ljudi pitali – za vreme Oluje, rata, da li mi je neko od familije falio, da je to sva sreća što nije, da o tim stvarima iz rata ne treba pričati. Rat je rat. Šta sad da radimo? Moramo da živimo skupa, kao ljudi, prijatelji, komšije, poznanici. Ima tu mješanih brakova, ima svega.“

Sat na crkvi Sv.Ćirila i Metodija u Kistanjama stoji na 10.00. Uskrs je vrijeme za njegovo pokretanje.
XS
SM
MD
LG