Dostupni linkovi

logo-print

Iran i dalje u središtu pozornosti


U siječnju 2002. američki predsjednik Georg Bush kazao je da su Iran, Irak i Sjeverna Koreja osovine zla koje razvijaju oružje za masovno uništavanje i koje prijete svjetskom miru. U kolovozu iste godine grupa protivnika aktualnog iranskog režima koja je već duže vrijeme u egzilu je optužila Teheran da gradi dva tajna nuklearna postrojenja: u blizini grada Araka - tvornicu za proizvodnju teške vode potrebne za nuklearne reaktore, a u pustinji u Natanzu, u podzemnim postrojenjima, obogaćuje uran, potreban za izradu atomske bombe. Slijedile su tri godine napetosti i popuštanja i sa strane zapada i Irana, sve do početka godine kada je Iran odlučio nastaviti s programom obogaćivanja urana.

Jedanaesti travnja je objavljeno da je Iran prvi put uspio obogatiti uran i to do razine od 3,5% koja je dovoljna za nuklearno gorivo, ali ne i za izradu atomske bombe. Uz to, Iran odbija suradnju s Ujedinjenim narodima, što znači da će konfrontacija između službenog Teherena i zapadnih zemlja predvođenih Sjedinjenim Državama rasti. Prošlomjesečna izjava Vijeća sigurnosti koja poziva Iran da prestane s obogaćivanjem urana, ionako je bila diplomatski sročena sa poznatom rečenicom "o dubokoj zabrinutosti" Svjetske organizacije. Sankcije nisu spominjane naprosto što dvije od pet stalnih članica, Rusija i Kina, nisu za takvu opciju. Peking, naime, zbog potreba svoje ekonomije kupuje od Irana i naftu i prirodni plin, a Rusija je glavni izvođač radova na nuklearnoj elektrani u Busheru.

No, koje je to vremensko razdoblje u kojem Iran može izraditi atomsku bombu? U Međunarodnom institutu za strategijske studije u Londonu procjenjuju da bi to moglo biti u roku od tri do pet, odnosno 15 godina, ovisno o brzini kojom će Iran obogaćivati uran.

U petak, 21. travnja je Robert Jospeh, američki podsekretar za kontrolu oružja, izjavio da je vrlo moguće da Iran ima dovoljno materijala za izradu više od deset komada raznih vrsta nuklearnog oružja:

"Važno je priznati. Iran ubrzava svoje aktivnosti, kako bi postigao novi odnos snaga na terenu, koji kombinira sa svojim nuklearnim programom."

I američki podtajnik Nicolas Burns je upozorio da Iran ubrza svoj rad na nuklearnom programu, te je pozvao rusku vladu da Iranu obustavu najavljenu prodaju obrambenog protuzračnog raketnog sustava. Sjedinjene Države ističu da su spremne na diplomatsku akciju. To potvrđuje i Georg Bush, iako kaže da ni vojna opcija nije isključena. U Pentagonu tvrde da se ne spremaju nikakve vojne akcije. Vojska je oprezna, jer je američku javnost, ali ne samo nju, poprilično uznemirio nedavno objavljeni tekst u New Yorkeru u kojem ugledi novinar Saymur Hersch tvrdi da su se američke tajne aktivnosti u Iranu povećale, te kako su se planovi za mogući zračni napad na Iran u posljednje vrijeme intenzivirali, pa čak navodi kako je opcija uporabe nuklearnog oružja kako bi se osiguralo uništenje dobro zaštićenih iranskih nuklearnih objekata još uvijek u razmatranju. Washington Post objavio je kako SAD možda na razmatranje stavi vojnu akciju, iako se nikakvi napadi ne očekuju u skorašnje vrijeme.

Iranska nuklearna kriza je bila jedan od tema susreta američkog i kineskog predsjednika Georga Busha i Hu Jinatao u Washingtonu 20. travnja. "Najvažnije u svakom dijalogu je imati partnera kojemu je cilj - mir. To je naš zajednički interes. Iran ne bi smio imati nuklearno oružje, ili mogućnosti da izradi nuklearno oružje", rekao je Bush. Njegov kineski gost je ponovio da je Peking spreman raditi na tome da se iranska nuklearna kriza riješi mirnim, diplomatskim sredstvima, kako bi se u cijelosti primijenio međunarodni program o neširenju atomskog oružja i kako bi se sačuvao globalni mir i stabilnost.

U Teheranu se mnogo ne obaziru na američka upozorenja. Nakon što je američki predsjednik kazao da vojna opcija nije skinuta s dnevnog reda, ministar obrane, Mohamed Najjar je kazao:

"Prijetnje koje gospdin Bush upućuje Iranu nisu novost. Čuli smo ih mnogo u zadnjih 27 godina. Onaj ko previše priča, po svemu sudeći, nema snage za akciju."

Vojni analitačari nisu u to uvjereni. Karl Gorinšek, nekada i sam profesionalni vojnik, za Radio Slobodna Evropa kaže:

„Očevidno je da razvoj događanja ide u pravcu moguće vojne intervencije Sjedinjenih Američkih Država, sa njihovim saveznicima, na Iran. S tim što mislim da bi to ipak bilo samo ograničenog karaktera, prije svega udarima iz zraka, kako bi onesposobili ključne elemente te njihove nuklearne proizvodnje.“

O tome kakav bi mogao biti odgovor Irana Gorinšek kaže:

„On je zadnjih godina jako ojačao svoju vojnu komponentu, on ima sva tri vida oružanih snaga, dakle, kopnenu vojsku, mornaricu i zrakoplovstvo. Ali prema onome što sad znamo, ima i jake raketne postrojbe, kako za protuzračnu obranu, tako i za udare po ciljevima na moru i na kopnu. To bi na neki način moglo odvraćati jedno vrijeme moguće vojne udare Amerike na te vojne ciljeve u Iranu. Iako, tu ne možemo biti decidirani. Amerika je danas svjetska sila, oa si može to priuštiti, bez obzira što je vojno angažirana na dva mjesta kao što je Irak i Afganistan. Ali, ona uvijek ima slobodnih potencijala kojima može djelovati. Ali je očigledno da ovaj režim u Teheranu hoće pošto poto razvit i nuklearno oružje. I u tom dijelu, svakako, međunarodna zajednica mora reagirati, jer mir u svijetu se mora čuvati. A taj režim u Teheranu je zapravo dosta militantan, to se vidi i po njihovim izjavama, a moglo bi se skoro dogoditi i po njihovim postupcima. Krajnji ishod takvog jednog sukoba je neizvjestan za Teheran, iako bi posljedice mogle biti katastrofalne po mir u svijetu, osobito po stabilnost snabdijevanja sa naftom.“

A u subotu 22. travnja, cijena nafte na svjetskom tržištu već je bila iznad 75 dolara po barelu.

Priča o kontoverznom iranskom nuklearnom programu nije zaključena - pitanje je da li će stav međunarodne zajednice biti nešto jasniji nakon sjednice Vijeća sigurnosti UN, 28. ovog mjeseca. U iščekivanju te sjednice, vlada u Teheranu je objavila da radi na dva nova nuklearna postrojenja.
  • 16x9 Image

    Mirjana Rakela

    Od 1995. godine stalni je član redakcije na RSE u Pragu, a pored tema iz Hrvatske, bavi se i širim prostorom Balkana.

XS
SM
MD
LG