Žana KOVACEVIC, Enis ZEBIC
Odnosi BiH i Hrvatske su značajno napredovali i Međudržavno vijeće, kao tijelo koje je proteklih godina rješavalo otvorena pitanja između dvije zemlje, uskoro prestaje sa radom, ocijenjeno je nakon susreta članova bh. predsjedništva i predsjednika Hrvatske Stjepana Mesića. Neriješena pitanja, kao što su korištenje Luke Ploče, izgradnja mosta Kopno -Pelješac, povratak izbjeglih, te mnoga druga, ubuduće će rješavati nadležne institucije dvije zemlje, izjavio je predsjedavajući Predsjedništva BiH Sulejman Tihić:«Dvije suverene, evropske države i naše odnose treba da rješavamo kako rješavaju i druge države - preko nadležnih institucija, vlada, ministarstava itd., a da ovi sastanci treba da daju poticaj ili ukazuju na značaj ili, pak, prioritet nekih pitanja, a ne da mi rješavamo. Pitanje Luke Ploče - još jedanput smo se dogovorili da pozovemo naše vlade da ovo pitanje riješe sukladno postojećim ugovorima i evropskim standardima. Smatramo da Luka Ploče jeste luka koja prvenstveno treba da služi potrebama BiH. Pitanje gradnje mosta kopno - Pelješac - ja sam prenio naš stav da ne treba donositi ishitrene odluke, da pitanje gradnje mosta kopno - Pelješac jeste stvar Republike Hrvatske, njihove odluke, ali isto tako da se mora voditi računa o slobodnom i nesmetanom pristupu teritorijalnim vodama BiH.»
Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić ponovio je da je sa bh. kolegama razgovarao otvoreno o svim pitanjima koje treba riješiti i naglasio kako do nesporazuma sa susjedima ne može biti:
«Sa svim svojim susjedima moramo do kraja održati dobre odnose, jer kako ćemo biti prihvaćeni u Evropi ako ne znamo razriješiti odnose sa svojim susjedima. Ja sam za jedan načelan stav: kada god jedna država, kod nas posebno, donosi odluku koja se tiče i građana druge države, ili druge države kao takve, potrebno je onda i usuglasiti stavove sa susjednom državom, da nema nesporazuma. Jer ne bi bilo dobro da Hrvatska u jedan projekt uloži velika sredstva, a da prije toga nisu usuglašeni odnosi.»
Ova, kako je najavljeno, posljednja sjednica Međudržavnog vijeća BiH i Hrvatske nije rezultirala ni jednim potpisanium sporazumom, niti dogovorom, jer je posjeta predsjednika Mesića Sarajevu imala više protokolarni karakter.
Iako su zadužili vlade svojih zemalja da rade na rješenju otvorenih pitanja, neka se povlače već skoro deceniju, a jedno od njih je i korištenje Luke Ploče.
Ministar komunikacija i transporta BiH Branko Dokić naglašava kako je ovaj problem trebalo riješiti već odavno:
«To je jedan primjer kako ne treba stvari gomilati. Da se to riješilo onda kad je trebalo da se riješi, danas ne bismo govorili o nagomilanim otvorenim pitanjima između dvije države. Ja mislim da je to ključno pitanje. Ova neka druga otvorena pitanja, koja su se javila kasnije, nisu takvog značaja kao to pitanje, ali naravno da i ona moraju doći na dnevni red i trebaju da budu rješavana.»
Osim problema na moru, dvije zemlje još dugo moraju rješavati čitav splet problema iz oblasti imovinsko-pravnih i radnih odnosa, te povratka izbjeglih.
Posebno problematično je regulisanje stanarskih prava, kaže ministar pravde BiH Slobodan Kovač:
«Postoji velika diskrapanca u prilazu rješenju tog problema, jer u Hrvatskoj stanarska prava se ne tretiraju kao stvarna prava, dok, recimo, kod nas je drugi pristup rješenju tog problema. Pošto ima veliki broj ljudi koji su iz Hrvatske sad u BiH, dakle oni su naši državljani, postavlja se pitanje kako to razriješiti. Praksa u Hrvatskoj je krenula jednim sasvim drugim putem i mi ne možemo ništa tu promijeniti. To je, jednostvano, stvar Republike Hrvatske. Ako hrvatska strana bude i dalje insistirala na tom, ne vjerujem da će se lako moći naći rješenje.»
Prema mišljenju Hasan Muratovića, bivšeg ambasadora BiH u Hrvatskoj, odnosi dvije zemlje su daleko od napretka:
«Može se reći da već dugo vremena nema nijednog značajnog sporazuma da se potpiše, a odnosi između dvije zemlje se reguliraju sporazumima i ugovorima. Čim nema potpisivanja tih ugovora, to znači da su odnosi u zastoju. Sporazum je još Tuđman potpisao o Luci Ploče i prolasku kroz Neum. Hrvatski parlament ga nije usvojio, je li tako, nije ga htio ratificirati. O granici je na nivou komisija potpisivano više puta. Kad dođe do onih koji to odlučuju, oni to zaustave. O imovinsko-pravnim odnosima bio gotov sporazum kad sam ja bio ambasador. Onda neko izmisli neko pitanje pred potpis tog sporazuma i oni koji odlučuju zaustave cijeli proces. To su fundamentalni ugovori između dvije zemlje. Ne mogu jednostavno odnosi funkcionirati.»
Ipak, Tihić i Mesić najavili su da će narednih mjeseci u Dubrovniku biti održan samit BiH, Hrvatska, Srbija i Crna Gora, gdje će biti redefinisana uloga međudržavnih vijeća ovih zemalja i dogovoreni budući modeli saradnje u regionu.
* * * * *
Sjednica Međudržavnog vijeća za suradnju Hrvatske i Bosne i Hercegovine prigoda je da se pobroje otvorena pitanja između dviju država. Iako dvije države dijele najdulju granicu, rješavanju problema pristupa se sa tolikom letargijom da gotovo da ih se ne može zvati susjedima, kažu naši sugovornici.
Neka otvorena pitanja između Zagreba i Sarajeva ulaze već u drugu deceniju postojanja, ali nikako da se konačno zatvore. Jedni opis situacije u kojoj otvorena pitanja između dviju država nitko toliko dugo ne rješava je – letargija, kaže za naš radio analitičar splitskog „Feral Tribunea“ Marinko Čulić:
„To je luka Ploče. Radi se ukratko o tome da Bosna i Hercegovina polaže imovinsko pravo na jedan dio luke Ploče, čemu se hrvatska strana suprotstavlja. Mislim da su tu argumenti na bosanskoj strani jer, po svemu sudeći, ta luka je građena zbog Bosne. Nadalje tu je Pelješki most, spor oko toga da li ga graditi, s kojom većinom i tako dalje. Postoji i jedan teritorijalni spor oko malih otočića ispred Neuma, a praktički se radi o grebenima, i to je više zapravo lakmus za međusobne odnose, nego što je jednoj ili drugoj strani stalo do tih otoka.“
Saborski zastupnik Istarskog demokratskog sabora Damir Kajin na istu temu, ali malo drugačije i – bar u početku – optimističnije:
„Nije definiran status luke Ploče, ali tu se ne može predvidjeti hrvatsku marginalizaciju. Što se tiče mosta za Pelješac, ja držim da to nije problem, to će se riješiti, problem je nešto drugo. Problem je prije svega robna razmjena. To je jedan ogroman hrvatski suficit i s druge strane bosanskohercegovački deficit. Problem je, gledajući sa pozicije Republike Hrvatske, nedostatno ulaganje iz Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu, jer Bosnu i Hercegovinu Hrvati ne mogu doživljavati samo kao svoje tržište.“
Čulić podsjeća na još dva otvorena pitanja koja se obično razmatraju odvojeno – dvojno državljanstvo i hrvatsko odbijanje da izruči Sarajevu Antu Jelavića. Sarajevo više toliko ne inzistira na rješavanju dvojnog državljanstva sa Hrvatskom, iz svojih razloga:
„Zbog toga što je i njoj do dvojnih državljanstava. Podsjetit ću na pitanje Bošnjaka u Sandžaku, ali i mnogo šire – ima jako puno Bošnjaka po svijetu, imaju veliku dijasporu, tako da se tog dvojnog državljanstva ne može tek tako odreći, niti tražiti od Hrvatske da ga se i ona odrekne. Međutim, to dvojno državljanstvo je, međutim, jako aktuelno u narednom otvorenom pitanju, a to je izručenje Jelavića. Zna se da Hrvatska to ne želi napraviti, pozivajući se na ustavnu odredbu o neizručivanju svojih državljana, međutim ona se pojavljuje istodobno u nekoliko slučajeva gdje traži izručenje drugih državljana i baš se previše ne pita da li u ustavima tih država stoji takva jedna zabrana.“
Zašto se sva ova pitanja konačno ne riješe i ne zatvore? Problem je u letargiji, kaže Marinko Čulić:
„Ona se ne zatvaraju zbog toga, čini mi se, što su i jedna i druga strana, nakon jedne užarene faze, prešle u fazu prilične letargije i nezainteresiranosti za otvorena pitanja, pa i generalno za međusobne odnose.“
Iako niti jedno od ovih otvorenih pitanja nije toliko goruće da zahtijeva momentalno rješenje, to po Čulićevoj ocjeni nije dobra faza u odnosima dviju država:
„Odnosi između dvije zemlje su došli u fazu kad se sve odlaže. To možda nije toliko loše kao u devedesetim kada su ti odnosi bili toliko loši da je u krajnjoj liniji došlo i do rata, ali ni ovo bogami nije neka dobra faza, jer ispada kao da su te dvije države potpuno nezainteresirano naslonjene jedna na drugu, tako da ih se samo uvjetno može nazvati susjedima. Tako se odnosi između dviju zemalja ne rješavaju.“
