Dostupni linkovi

logo-print

Diskriminacija žena od gramatike do politike


Izreka da je žena stub društva, za ovdašnje političke prilike postala je tek zgodna osmomatrovska krilatica. Premda BiH u regionu prednjači po zastupljenosti žena u javnom i političkom životu, diskriminacija je i dalje prisutna. Rasima Borić, Gender tesk force Pakta za stabilnost jugoistočne Evrope:

„Imamo jako malo ministrica. Nemamo skoro predsjednica političkih stranaka, imamo jednu ili dvije u cijeloj BiH od 80 političkih subjekata koji funkcioniraju u BiH. Da ne kažem da nikad nismo imali premijera vlade i da su skoro na nekim istaknutim funkcijama žene u BiH još uvijek incident.“

Nada Ler Sofranić, direktorica centra Žena i društvo:

„Većina naših zakona su u tom smislu diskriminatorski u odnosu na žene - ako ništa, jezikom na kojem su pisani. Uzmite izborni zakon. On je pisan u gramatičkom muškom rodu, prema tome to je, znači, i gramatička i društvena norma. Nemate predsjednica, nemate kandidatkinja, nemate načelnica, nemate državljanki - sve je u muškom rodu. I veliko je iznenađenje bilo kad smo tražile da se ovaj zakon piše rodno senzitivnim jezikom, što je danas u svijetu apsolutno pitanje političke korektnosti.“

Kako bi se spriječila diskriminacija žena, nevladine organizacije su državnom Parlamentu predložile amandmane na Izborni zakon BiH, gdje su, između ostalog, tražile da, umjesto sadašnjih 30 posto, na kandidatskim listama bude zastupljeno 50 posto žena, također i ravnomjernu zastupljenost žena u Izbornoj komisiji, u svim njenim tijelima, biračkim odborima, kao i zastupljenost žena nositeljica listi. Parlament je usvojio tek jednu od njihovih sugestija. Samra Filipović - Hadžiabdić, direktorica Agencije za ravnopravnost spolova BiH:

„Prošao je samo jedan amandman koji se tiče statistčkih podataka, naime obaveze da se statistički podaci razvrstavaju po spolu, da bi se kasnije mogle da rade određene analize po genderu.“

Ignorišući njihove prijedloge, Parlament BiH je zapravo ignorisao vlastite odluke, odnosno ono što je napisano u članu 15. Zakona o ravnopravnosti spolova, koji usvojen još 2003. godine. Iako je bio u obavezi s ovim zakonom uskladiti sve postojeće u roku od 6 mjeseci, Parlament to nikada nije uradio. Jedan od paradoksa je i činjenica da državna agencija za ravnopravnost spolova od formiranja do danas ima samo jednu zaposlenu osobu - direktoricu, čime su i na taj način ograničene mogućnosti djelovanja.

Žene na visokim pozicijima se, smatra Besima Borić, moraju nametati muškarcima:

„Također sam potpuno bila svjesna da sam veoma često, upravo zbog toga što sam žena, bila izvan nekih informacija koje muškarci ministri začas podijele jedan između drugog, bilo da u kabinetu popiju kafu, bilo negdje u kafani, ili na nekom sportskom terenu, gdje ja nisam imala pristupa, jer nisam imala vremena, i često se događa, naravno, da komentari kolega, kad je žena u pitanju, budu takvi da žele minimizirati ono što ona radi ili dati neku notu koja je neozbiljna.“

Rušenje stereotipa je prvi korak za afirmaciju žena, na čemu treba insistirati. I koristiti iskustva drugih, smatra Samra Filipović - Hadžabdić:

„Imamo, recimo, u Norveškoj jednu pozitvnu, afirmativnu akciju, koja kaže da se zabranjuju sastanci parlamentarnih komisija i rad parlamenta iza 6 sati. To bi jako dobro bilo da imamo jednu takvu odredbu kod nas za rad političkih partija, jer uglavnom i sastanci na raznim nivoima političkih partija idu iza 6 sati i po restoranima, to je već poznato.“

U ratnim vremenima BiH je imala ženu člana predsjedništva, a u deset mirnodopskih čak ni kandidatkinju za tu poziciju. Tome je ponajprije kumovala inertnost žena i očekivanja da se drugi za bore za njihova prava. Besima Borić, Gender tesk force Pakta za stabilnost jugoistočne Evrope:

„I kad su uključene u društveni i politički život, ne bore se dovoljno za svoje mjesto i prostor, naprosto prihvataju činjenično stanje, što pogoduje ukupnom ambijentu koji je još uvijek muški ambijent i u kojem vas ponakad posmatraju kao broj, kao kvotu, 30 posto na listama - i, nažalost, neke žene pristaju na tako nešto.“

Do 1999. godine u izvršnoj vlasti u BiH nije bila nijedna žena. Danas ukupna zastupljenost žena na svim nivoima vlasti u BiH iznosi 15 posto. Kako je politički matrijarhat u svjetskim razmjerama u usponu može se očekivati da ne visokim političkim funkcijama i u BiH uskoro vidimo političarke.
  • 16x9 Image

    Dženana Halimović

    Bavi se istraživačkim novinarstvom, temama ratnog zločina, organizovanog kriminala i korupcije. Dobitnica nagrada 'Global Human Rights Award' i Unije novinara BiH 2003. godine.

XS
SM
MD
LG