Dostupni linkovi

Odbijen kompromisni predlog predsednika Širaka


U dugo očekivanom obraćanju naciji, predsednik Žak Širak (Jacques Ćirac) izjavio je u petak veče da će potpisati kontroverzni zakon i pored višenedeljnih protesta, ali je obećao amandmane na dva najspornija člana tog akta:

"Želim da ublažim strahove studenata i njihovih roditelja. Zato tražim od vlade da se probni rad za mlade smanji sa dve na jednu godinu. Takođe, u slučaju prekida ugovora zaposleni ima pravo da zna šta je razlog."

Širak je dodao da je vreme je da se smiri situacija, jer je to u nacionalnom interesu:

"Parlament je podržao ovaj zakon. Potvrdio ga je i Ustani savet polazeći od prinicipa i vrednosti naše Republike. U demokratiji se to mora poštovati. Zato sam odlučio da potpišem pomenuti akt, imajući u vidu da je on efikasni instrument za povećanje zaposlenosti."

Širakov govor tumači se kao kompromisno rešenje između želje premijera Dominika da Vilpena (Dominique da Villepin), da nacrt zakona bude usvojen hitno i u celosti, i zahteva miliona demonstranata za povlačenjem ovog akta, kojim se predviđa da poslodavac može da otpusti mladog radnika (do 26 godina starosti) tokom prve dve godine njegovog rada bez obaveze da to obrazloži.

Međutim, studentske i sindikalne organizacije nisu zadovoljne Širakovim predlogom. Jedan od sindikalnih lidera Fransoa Mali (Francois Mally) kazao je da je Širakov stav neshvatljiv i neprihvatljiv. "Naš odgovor je nacionalni štrajk u utorak, 4 aprila", kazao je Mali, računajući na široku podršku, na što ukazuje i poslednje istraživanje po kojem se 63 odsto Francuza protivi usvajaju ovog zakona.

Demonstracije su nastavljene i u subotu. Tokom protesta u poslednjih nekoliko sedmica u pojedinim danima širom Francuske se okupljalo i po nekoliko miliona nezadovoljnih građana. Govor šefa države kritikovala je i opozicija, pa čak i političari iz redova vladajuće koalicije. Lider opozicione Socijalističke partije Fransoa Holand (Francois Hollande) kazao je da je Širak još više zakomplikovao stvari umesto da ih pojednostavi. Fransoa Bajro (Francois Bayrou) iz centrističke UDF stranke ističe da po prvi put u političkoj istoriji vlast usvaja zakon tražeči istovremeno da ne bude primenjen:

"U nastojanju da otklonimo krizu, rizikujemo poniženje."

Većina zaposlenih u Francuskoj imaju neograničene ugovore koji im garantuju radno mesto do penzionisanja. Žil Sejnt Pol (Gilles Saint Paul), profesor na Univerzitetu u Tuluzu, kaže da je reč o jednom od najpovlašćenijih modela zaštite radnika u svetu:

"U Francuskoj firme nerado zapošljavaju mlade i one koji dugo čekaju na posao jer prema zakonu ispada da su radnici maltene vlasnici svog radnog mesta. U takvoj situaciji veoma je teško otpustiti mlade radnike, ako su na primer njihovi poslovi neprofitabilni, ili ako se pokaže da konkretna osoba nije iz nekog razloga podesna."

Poslodavac koji želi da otpusti radnika mora po važećim zakonima da isplati otpremninu koja se kreće do trogodišnje zarade. Istovremeno, u studentskim i sindikalnim organizacijama ističu da poslodavci i bez ovog zakona imaju na raspolaganju 18 vrsta ugovora koji im omogućavaju da zapošljavaju mlade na samo ograničeno vreme., Nakon njihovog isticanja, poslodavci zaposljavaju druge radnike, kako bi izbegli klauzulu da nakon 25 godina starosti moraju da im obezbede stalno radno mesto. Po oceni demonstranata, ništa se neće suštinski promeniti ni Širakovim predlogom. Širak, međutim, naglašava da će pomenuti zakon olakšati francuskim poslodavcima da zapošljavanju domaće radnike i motivisati kompanije da ostanu u zemlji:

"Moramo zajednički da rešimo ozbiljan problem jer firme, bojeći se ove nefleksibilnosti, radije sele kapital u inostranstvo umesto da ostanu u zemlji i zapošljavaju naše građane, koji se suočavaju sa sve većim problemom nezaposlenosti."

U ovoj zemlji nezaposlenost je dostigla 9.6 procenata, što je jedna od najviših stopa u Evropi, dok čak 23 odsto mladih traga za radnim mestom. U pojedinim gradskkim getima, u kojima žive imigranti, pre svega muslimani, čak 40 procenata mlade populacije je bez posla. Međutim, Žak Atali (Jacques Attali), nekadašnji direktor Evropske banke za obnovu i razvoj, ističe da neće pomenuti zakon omogućiti nova radna mesta, već ekonomski rast:

"Od situacije u kojoj je gotovo nemoguće otpustiti bilo koga iz bilo kog razloga, sada idemo u drugu krajnost da se bilo ko može optustiti bez ikakvog razloga. Mora se naći srednje rešenje."

Sličan je i stav jednog od lidera studentskog protesta Talije Breton (Thalia Breton):

"Ne postoji ekonomska teorija, osim ultraliberalne, koja tvrdi da je zakon o radu odgovoran za ekonomski razvoj. Poslodavci nerado zapošljavaju nove radnike, ne zbog zakona o radu već izostanka privrednog rasta. Današnja Francuska je u problemima upravo zbog toga."

Prema poslednjim podacima, stopa rasta u ovoj zemlji je oko 2 odsto, što je u okviru proseka Evropske unije. Međutim, razvijeni mehanizam socijalne zaštite je očigledno teret u eri globalizacije. U poslednjjih 20 godina, razvojem tehnologije dramatično je smanjen broj poslova za koje nekada bila potrebna niža stručna sprema. U kombinaciji sa izmeštanjem pogona velikih kompanija u treće zemlje, gde su mnogo niži troškovi, sve više građana Zapada iz nekadašnje ugodne pozicije srednje klase sada se suočavaju sa kudikamo neizvesnijom borbom za preživljavanje. U takvoj situaciji pojedine zemlje, pre svega SAD i Velika Britanija, posegnule su za merama smanjenja beneficija zaposlenih, kao i poreza. Profesor Žil Sejnt Pol:

"Možete zapaziti da je nezaposlenost u anglosaksonskim zemljama veoma niska, duplo niža nego u Francuskoj. Ove države su bile u stanju da reše taj problem, uspostavljajući tržište rada. U kontinentalnoj Evropi, pre svega u Francuskoj, to tržište ne funkcioniše."

Prema poslednjim istraživanjima javnog mnijenja, 71 odsto Amerikanaca, 66 Britanaca i 65 procenata Nemaca, smatra da je slobodno tržište najbolji ekonomski model, dok u Francuskoj takav pristup podržava svega 36 odsto građana. Studentski lider Talija Breton:

"Francuska je privržena svom socijalnom modelu koji može da funkcioniše ako političari to dozvole. Britanija nije naš uzor. Odbijamo sužen izbor između nezaposlenja i ugovora bez garancija. Svi mi imamo pravo na stabilan posao sa garancijama. To je rezultat borbe naših predaka još od 19 veka i ja sam ponosna na moju zemlju i ljude koji protestuju, jer je to jedini način da sačuvamo naše beneficije."

Mnogi porede sadašnje proteste studenata sa demonstracijama 1968. godine. Međutim, po rečima Danijela Bendia (Daniel Bendit), jednog od lidera protesta pre 38 godina, to je bio ofanzivni pokret sa pozitivnom vizijom budućnosti:

"Sadašnje demonstracije su zapravo defanzivne, zasnovane na strahu od promena i nesigurnosti."

Po mišljenju Erika Mandonea (Eric Mandonnet), zamenika glavnog urednika pariskog magazina Ekspres (L'Expreš), sadašnja kriza je samo poslednja refleksija problema i osečanja neizvesnosti koje u ovoj zemlji vlada godinama:

"Francuska već godinama srlja iz krize u krizu – političku i društvenu. Prethodni primer je "ne" na referendumu o novom Ustavu Evropske unije. Sada, kada zajedno protestuju zaposleni, političari i studenti, to pokazuje da je kriza mnogo dublja od samog pitanja izmena Zakona o radu."

U svakom slučaju, prema oceni analitičara, Širak nije uspeo da zadovolji ni jednu stranu. Demonstrante koji traže potpuno povlačenje zakona. Pozicija premijera Vilpena, koga Širak protežira za naslednika na izborima sledeće godine, i dalje je uzdrmana. On uživa podršku svega 29 odsto građana u odnosu na 47 procenata u januaru. To svakako ide u prilog njegovom oponentu Nikolasu Sarkoziju, ministru unutrašnjih poslova, koji takođe pretenduje na predsedničku funkciju.

S treće strane, poslovni ljudi se pribojavaju da ova kriza štetiti imidžu pete po snazi ekonomije u svetu, pre svega turizmu i investicijama. Istovremeno, pomenuti problem može obeshrabriti sadašnju i buduće francuske vlade da sprovode neophodne ekonomske reforme od značaja kako za razvoj same zemlje tako i Evropske Unije u celini. S tim u vezi su i političke tenzije zbog položaja muslimanske zajednice, najbrojnije u Evropi, što je na prošlim predsedničkim izborima iskoristio lider ekstremne desnice Žan Mari Lepen, osvojivši drugo mesto. To na neki način aktuelizuje misao čuvenog francuskog mislioca iz 19 veka Aleksa Tokvila (Alexis de Tocqueville) da "Francuzi predstavljaju najbriljantniju i najopasniju naciju u Evropi, što ih kvalifikuje da budu objekt obožavanja i mrženje, sažaljenja i terora, ali nikada ravnodušnosti".
XS
SM
MD
LG