Rođaci crnogorskog narodnog heroja Ljuba Čupića, čija je čuvena fotografija sa osmijehom i lancima na rukama snimljena nekoliko trenutaka pred strijeljanje od strane četnika 1942.godine, modifikovana i upotrijebljena kao bilbord za politički marketing u korist nezavisnosti uoči referenduma, oštro su osudili taj čin. Knjižavnik Miodrag Čupić, rođak narodnog heroja, za naš program kaže:
„Mislim da vladajuća struktura u Crnoj Gori na vrlo neukusan način zloupotrijebljava ime i lik mog rođaka. Tim prije što su ga, po mom mišljenju, ponovo utamničili manipulišući amblemom Evropske unije uz simbole crnogorske nezavisnosti s brojkom 55%. Pretpostavljam da ovako gruba zloupotreba imena i lika Ljuba Savog Čupića vrijeđa čitavo naše bratstvo, bilo da se radi o onima koji su za nezavisnu Crnu Goru ili o drugima koji su za zajedničku državu sa Srbijom.“
Na petnaestak bilborda postavljenih u Podgorici i Nikšiću, Čupiću su ruke, osim lancem kao na čuvenoj slici sa osmijehom pred smrt, vezane i plavom koronom sa zvjezdicama koje simbolišu Evropsku uniju. Pozadina slike je crvena, u donjem desnom uglu zaokružen je procenat od 55%, a u gornjem kutu je dvoglavi orao sa crnogorske zastave. Autor ovog bilborda, crnogorski novinar i publicista Mihailo Radoičić, kojem su prilikom izrade i objavljivanja pomogla privatna lica koje nije želio da imenuje, tvrdi da nema govora o zloupotrebi lika Ljuba Čupića. Naprotiv:
„Ovaj čin kojemu sam ja pribjegao je jedna vrsta spomenika Ljubu Čupiću. Koliko sam ja informisan to nije porodica, nego šira rodbina. Ljubo Čupić je lik koga bi svi poželjeli. I mi mu na ovaj način odajemo još jednom poštu, jer heroje ne proglašava ni familija, ni šira rodbina, ni pleme, ni bratstvo. Heroji su iz svijesti cijela naroda. Prema tome, oni ne mogu biti prevedeni ni na čije privatno vlasništvo, pa ni na moje. Ja samo poštujem ono što je ovaj narod izdejstvovao kroz svoju istoriju i kroz jedan od posljednjih velikih svjetskih ratova kada je pokret otpora u Crnoj Gori bio prvi pokret otpora jednoga naroda u porobljenoj Evropi.“
Različita su mišljenja oko toga da li se ili ne poznate istorijske ličnosti mogu upotrebljavati za promociju političkih ideja. Književnik, novinar i publicista Andrej Nikolaidis kaže da sa jedne strane razumije reakciju rođaka, ali i podsjeća da je ovdje već tradicija da se slavne ličnosti crnogorske istorije upotrebljavaju u dnevno političke svrhe:
„Kako je ta vrsta prisvajanja istorije i ličnosti iz istorije nešto što je toliko uobičajeno u Crnoj Gori pa se na neki način podrazumijeva da je i ligitimno. Na primjer, sjetićemo se da jedan i drugi politički blok vrlo često kao argument u svojim raspravama potežu posebno Njegoša, a onda i čitavu vladarsku kuću Petrovića. Podsjetiću vas na Vijeće narodnih skupština, gdje bi bili kad ne bi potezali istorijske ličnosti vojvode i serdare u svojoj argumentaciji, a vrlo često čujemo da su i neke čuvene istorijske bitke crnogorske zapravo bile zalog opstanka zajedničke države. Tako da je ovdje vrlo uobičajeno da se svoj politički stav potkrepljuje istorijom i istorijskim ličnostima.“
Sekretar Ministarstva kulture Tomo Miljić, na pitanje da li država ima neke ingerencije u slučajevima kada se istorijske ličnosti upotrebljavaju za bilborde u svrhu političke propagande, kratko je odgovorio da nema i objasnio:
„Jer to je sad čisto privatna stvar. Oni to mogu nekim sudskim putem da regulišu, ali ne može neki organ po službenoj dužnosti tu reaguje “.
Sa druge strane, rođak narodnog heroja Ljuba Čupića, književnik Ljuba Čupić kaže:
„Naravno, mi Ljubovi rođaci ne možemo zabraniti ili odobriti ovakav način propagande, kao ni pojavu bilborda po ulicama, ali mislim da je to neprimjeren način da se ostvaruju zacrtani ciljevi, ne samo kada se radi o Ljubu, već o bilo kojoj drugoj ličnosti koja, da budem iskren, služi na čast svom rodu.“
„Mislim da vladajuća struktura u Crnoj Gori na vrlo neukusan način zloupotrijebljava ime i lik mog rođaka. Tim prije što su ga, po mom mišljenju, ponovo utamničili manipulišući amblemom Evropske unije uz simbole crnogorske nezavisnosti s brojkom 55%. Pretpostavljam da ovako gruba zloupotreba imena i lika Ljuba Savog Čupića vrijeđa čitavo naše bratstvo, bilo da se radi o onima koji su za nezavisnu Crnu Goru ili o drugima koji su za zajedničku državu sa Srbijom.“
Na petnaestak bilborda postavljenih u Podgorici i Nikšiću, Čupiću su ruke, osim lancem kao na čuvenoj slici sa osmijehom pred smrt, vezane i plavom koronom sa zvjezdicama koje simbolišu Evropsku uniju. Pozadina slike je crvena, u donjem desnom uglu zaokružen je procenat od 55%, a u gornjem kutu je dvoglavi orao sa crnogorske zastave. Autor ovog bilborda, crnogorski novinar i publicista Mihailo Radoičić, kojem su prilikom izrade i objavljivanja pomogla privatna lica koje nije želio da imenuje, tvrdi da nema govora o zloupotrebi lika Ljuba Čupića. Naprotiv:
„Ovaj čin kojemu sam ja pribjegao je jedna vrsta spomenika Ljubu Čupiću. Koliko sam ja informisan to nije porodica, nego šira rodbina. Ljubo Čupić je lik koga bi svi poželjeli. I mi mu na ovaj način odajemo još jednom poštu, jer heroje ne proglašava ni familija, ni šira rodbina, ni pleme, ni bratstvo. Heroji su iz svijesti cijela naroda. Prema tome, oni ne mogu biti prevedeni ni na čije privatno vlasništvo, pa ni na moje. Ja samo poštujem ono što je ovaj narod izdejstvovao kroz svoju istoriju i kroz jedan od posljednjih velikih svjetskih ratova kada je pokret otpora u Crnoj Gori bio prvi pokret otpora jednoga naroda u porobljenoj Evropi.“
Različita su mišljenja oko toga da li se ili ne poznate istorijske ličnosti mogu upotrebljavati za promociju političkih ideja. Književnik, novinar i publicista Andrej Nikolaidis kaže da sa jedne strane razumije reakciju rođaka, ali i podsjeća da je ovdje već tradicija da se slavne ličnosti crnogorske istorije upotrebljavaju u dnevno političke svrhe:
„Kako je ta vrsta prisvajanja istorije i ličnosti iz istorije nešto što je toliko uobičajeno u Crnoj Gori pa se na neki način podrazumijeva da je i ligitimno. Na primjer, sjetićemo se da jedan i drugi politički blok vrlo često kao argument u svojim raspravama potežu posebno Njegoša, a onda i čitavu vladarsku kuću Petrovića. Podsjetiću vas na Vijeće narodnih skupština, gdje bi bili kad ne bi potezali istorijske ličnosti vojvode i serdare u svojoj argumentaciji, a vrlo često čujemo da su i neke čuvene istorijske bitke crnogorske zapravo bile zalog opstanka zajedničke države. Tako da je ovdje vrlo uobičajeno da se svoj politički stav potkrepljuje istorijom i istorijskim ličnostima.“
Sekretar Ministarstva kulture Tomo Miljić, na pitanje da li država ima neke ingerencije u slučajevima kada se istorijske ličnosti upotrebljavaju za bilborde u svrhu političke propagande, kratko je odgovorio da nema i objasnio:
„Jer to je sad čisto privatna stvar. Oni to mogu nekim sudskim putem da regulišu, ali ne može neki organ po službenoj dužnosti tu reaguje “.
Sa druge strane, rođak narodnog heroja Ljuba Čupića, književnik Ljuba Čupić kaže:
„Naravno, mi Ljubovi rođaci ne možemo zabraniti ili odobriti ovakav način propagande, kao ni pojavu bilborda po ulicama, ali mislim da je to neprimjeren način da se ostvaruju zacrtani ciljevi, ne samo kada se radi o Ljubu, već o bilo kojoj drugoj ličnosti koja, da budem iskren, služi na čast svom rodu.“
